More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Ljubomirsko polje''' je [[krško polje]] u [[BiH|Bosni i Hercegovini]]. | |||
Manje je krško polje sjeverno od [[Trebinje|Trebinja]] u južnoj [[Hercegovina|Hercegovini]]. Pruža se dinarskim pravcem sjeverozapad-jugoistok gotovo paralelno sa [[Popovo polje|Popovim poljem]]. Od Popova polja odvojeno je planinom [[Bjelasnica|Bjelasnicom]] s vrhom Motka (1396 metara nadmorske visine). Dugo je 10 kilometara, a široko između 500 i 1000 metara. Poljem protiče rijeka Brova koja izvire kod [[Ukšići|Ukšića]], a ponire kod [[Ždrijelovići|Ždrijelovića]]. <!-- <ref>[users.teol.net/~drusan_t/Ljubomir.htmlLjubomir], preuzeto 16. studenoga 2013.</ref> --> | Manje je krško polje sjeverno od [[Trebinje|Trebinja]] u južnoj [[Hercegovina|Hercegovini]]. Pruža se dinarskim pravcem sjeverozapad-jugoistok gotovo paralelno sa [[Popovo polje|Popovim poljem]]. Od Popova polja odvojeno je planinom [[Bjelasnica|Bjelasnicom]] s vrhom Motka (1396 metara nadmorske visine). Dugo je 10 kilometara, a široko između 500 i 1000 metara. Poljem protiče rijeka Brova koja izvire kod [[Ukšići|Ukšića]], a ponire kod [[Ždrijelovići|Ždrijelovića]]. <!-- <ref>[users.teol.net/~drusan_t/Ljubomir.htmlLjubomir], preuzeto 16. studenoga 2013.</ref> --> | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 10:23
Ljubomirsko polje je krško polje u Bosni i Hercegovini.
Manje je krško polje sjeverno od Trebinja u južnoj Hercegovini. Pruža se dinarskim pravcem sjeverozapad-jugoistok gotovo paralelno sa Popovim poljem. Od Popova polja odvojeno je planinom Bjelasnicom s vrhom Motka (1396 metara nadmorske visine). Dugo je 10 kilometara, a široko između 500 i 1000 metara. Poljem protiče rijeka Brova koja izvire kod Ukšića, a ponire kod Ždrijelovića.
Kroz polje je vodio rimski put za Epidaur (današnji Cavtat), a kod Ukšića je bila cestovna stanica Ad Zizio.[1]
Izvori
- ↑ Ivo Bojanovski: Trebinje – Rimski Samo (Asamum) s kratkim osvrtom na ager kolonije Epidaura, Tribunia 7, Zavičajni muzej Trebinje, Trebinje, 1983.