More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Ktetik''' (grč. ϰτητıϰός: posvojni), [[posvojni pridjev]] nastao od [[ime]]na naseljenoga mjesta, t.j. [[toponim]]a, ili od [[etnik]]a ili [[etnonim]]a.<ref>ktetik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. studenoga 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34365>.</ref> | |||
U hrvatskoj znanosti i praksi raspravljalo se o davanju odnosu autohtonih ktetika i [[hrvatski standardni jezik|hrvatskoga]] [[standardni jezik|standardnog jezika]], situacijama u koje se dovodi davanjem prednosti mjesnom liku, važnosti zapisivanja i čuvanja autohtonog izričaja. Uvođenjem mjesnog oblika u standardni jezik stvara poteškoće još u zapisivanju, zato što kod svih hrvatskih govora, od [[štokavsko narječje|štokavskih]] do [[kajkavsko narječje|kajkavskih]] i [[čakavsko narječje|čakavskih]] postoje [[glas|glasovi]] kojih nema u standardnome hrvatskom jeziku. Prilagođavanje standardnom jeziku stavlja teret na [[grafija|grafiju]] standardnog jezika mnoštvom različitih glasova; [[diftong]]a, [[poluglas]]ova itd. te unošenje stranih elemenata. Zbog toga hrvatski znanstvenici smatraju da bi trebalo ktetike obvezno prilagoditi standardnome hrvatskom jeziku na grafijskoj razini, kod neštokavskih naziva postoji dvojba o potpunoj ili djelimičnoj štokavizaciji, naglasno dosljedno prilagoditi novoštokavskome sustavu, [[fonologija|fonološkoj]] razini ([[nepostojano e]]), uvijek pazeći da se ne stvaraju glasovne neujednačenosti između njihovih osnova i riječi od kojih su izvedeni ktetici. No, isto se tako drži da se ne smije na silu mijenjati strukturne osobine hrvatskoga jezika na planu [[fonetika|fonetike]], [[naglasak|naglaska]] i [[morfologija|morfologije]], istovremeno vodeći računa o razvitku standardnoga jezika bez obzira na odstupanje od narodne osnovice. U rješavanju odnosa mora se razmotriti jezikoslovne, povijesne, kulturne, psihološke, sociološke i političke kriterije. Valja poštovati jezičnu praksu, jer nasilno poštokavljivanje mjesnih imena i [[etnik]]a ljudi doživljavaju napadom na njihov identitet. Postoje li u uporabi dva oblika, prednost se u standardnom jeziku daje obliku koji je bliži standardnom jeziku, no ako nijedan oblik nema prednosti, jer su oba sukladna s normom, dublete su dopuštene pa se izlučivanje prednosti prepušta vremenu. Kod višerječnih toponima, preporučuje se gotova rješenja iz dijalektne prakse, gdje jednorječni mjesni lik rješava problem tvorbe ktetika.<ref>Elena Petrinec: [https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu%3A3069/datastream/PDF/view ''Tvorba etnika i ktetika u hrvatskom jeziku ''] [https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:137:253879]. Filozofski fakultet u Puli. Pula, listopad 2018. Pristupljeno 3. studenoga 2020. str. 12.-13.</ref> | U hrvatskoj znanosti i praksi raspravljalo se o davanju odnosu autohtonih ktetika i [[hrvatski standardni jezik|hrvatskoga]] [[standardni jezik|standardnog jezika]], situacijama u koje se dovodi davanjem prednosti mjesnom liku, važnosti zapisivanja i čuvanja autohtonog izričaja. Uvođenjem mjesnog oblika u standardni jezik stvara poteškoće još u zapisivanju, zato što kod svih hrvatskih govora, od [[štokavsko narječje|štokavskih]] do [[kajkavsko narječje|kajkavskih]] i [[čakavsko narječje|čakavskih]] postoje [[glas|glasovi]] kojih nema u standardnome hrvatskom jeziku. Prilagođavanje standardnom jeziku stavlja teret na [[grafija|grafiju]] standardnog jezika mnoštvom različitih glasova; [[diftong]]a, [[poluglas]]ova itd. te unošenje stranih elemenata. Zbog toga hrvatski znanstvenici smatraju da bi trebalo ktetike obvezno prilagoditi standardnome hrvatskom jeziku na grafijskoj razini, kod neštokavskih naziva postoji dvojba o potpunoj ili djelimičnoj štokavizaciji, naglasno dosljedno prilagoditi novoštokavskome sustavu, [[fonologija|fonološkoj]] razini ([[nepostojano e]]), uvijek pazeći da se ne stvaraju glasovne neujednačenosti između njihovih osnova i riječi od kojih su izvedeni ktetici. No, isto se tako drži da se ne smije na silu mijenjati strukturne osobine hrvatskoga jezika na planu [[fonetika|fonetike]], [[naglasak|naglaska]] i [[morfologija|morfologije]], istovremeno vodeći računa o razvitku standardnoga jezika bez obzira na odstupanje od narodne osnovice. U rješavanju odnosa mora se razmotriti jezikoslovne, povijesne, kulturne, psihološke, sociološke i političke kriterije. Valja poštovati jezičnu praksu, jer nasilno poštokavljivanje mjesnih imena i [[etnik]]a ljudi doživljavaju napadom na njihov identitet. Postoje li u uporabi dva oblika, prednost se u standardnom jeziku daje obliku koji je bliži standardnom jeziku, no ako nijedan oblik nema prednosti, jer su oba sukladna s normom, dublete su dopuštene pa se izlučivanje prednosti prepušta vremenu. Kod višerječnih toponima, preporučuje se gotova rješenja iz dijalektne prakse, gdje jednorječni mjesni lik rješava problem tvorbe ktetika.<ref>Elena Petrinec: [https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu%3A3069/datastream/PDF/view ''Tvorba etnika i ktetika u hrvatskom jeziku ''] [https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:137:253879]. Filozofski fakultet u Puli. Pula, listopad 2018. Pristupljeno 3. studenoga 2020. str. 12.-13.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 22. ožujak 2022. u 16:28
Ktetik (grč. ϰτητıϰός: posvojni), posvojni pridjev nastao od imena naseljenoga mjesta, t.j. toponima, ili od etnika ili etnonima.[1]
U hrvatskoj znanosti i praksi raspravljalo se o davanju odnosu autohtonih ktetika i hrvatskoga standardnog jezika, situacijama u koje se dovodi davanjem prednosti mjesnom liku, važnosti zapisivanja i čuvanja autohtonog izričaja. Uvođenjem mjesnog oblika u standardni jezik stvara poteškoće još u zapisivanju, zato što kod svih hrvatskih govora, od štokavskih do kajkavskih i čakavskih postoje glasovi kojih nema u standardnome hrvatskom jeziku. Prilagođavanje standardnom jeziku stavlja teret na grafiju standardnog jezika mnoštvom različitih glasova; diftonga, poluglasova itd. te unošenje stranih elemenata. Zbog toga hrvatski znanstvenici smatraju da bi trebalo ktetike obvezno prilagoditi standardnome hrvatskom jeziku na grafijskoj razini, kod neštokavskih naziva postoji dvojba o potpunoj ili djelimičnoj štokavizaciji, naglasno dosljedno prilagoditi novoštokavskome sustavu, fonološkoj razini (nepostojano e), uvijek pazeći da se ne stvaraju glasovne neujednačenosti između njihovih osnova i riječi od kojih su izvedeni ktetici. No, isto se tako drži da se ne smije na silu mijenjati strukturne osobine hrvatskoga jezika na planu fonetike, naglaska i morfologije, istovremeno vodeći računa o razvitku standardnoga jezika bez obzira na odstupanje od narodne osnovice. U rješavanju odnosa mora se razmotriti jezikoslovne, povijesne, kulturne, psihološke, sociološke i političke kriterije. Valja poštovati jezičnu praksu, jer nasilno poštokavljivanje mjesnih imena i etnika ljudi doživljavaju napadom na njihov identitet. Postoje li u uporabi dva oblika, prednost se u standardnom jeziku daje obliku koji je bliži standardnom jeziku, no ako nijedan oblik nema prednosti, jer su oba sukladna s normom, dublete su dopuštene pa se izlučivanje prednosti prepušta vremenu. Kod višerječnih toponima, preporučuje se gotova rješenja iz dijalektne prakse, gdje jednorječni mjesni lik rješava problem tvorbe ktetika.[2]
Izvori
- ↑ ktetik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. studenoga 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34365>.
- ↑ Elena Petrinec: Tvorba etnika i ktetika u hrvatskom jeziku [1]. Filozofski fakultet u Puli. Pula, listopad 2018. Pristupljeno 3. studenoga 2020. str. 12.-13.
Vanjske poveznice
- Etnici i ktetici Hrvatski u školi, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje