Toggle menu
243,8 tis.
110
18
641,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hanuš Wihan: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m brisanje nepotrebnog teksta
m engl > Eng oznaka
 
Redak 20: Redak 20:
| Značajni instrumenti =
| Značajni instrumenti =
}}
}}
'''Hanuš Wihan''' (Police nad Metují, [[5. lipnja]] [[1855.]] - [[1. svibnja]] [[1920.]]) bio je poznati [[Češka|češki]] [[Violončelo|violončelist]], smatran i najboljim u svoje vrijeme.<ref name=quartet>{{engl}} [http://www.wihanquartet.com/biographs/Wihanpop.html Wihan Quartet - biografija]</ref> Najpoznatiji je ostao po izvođenju djela [[Antonín Dvořák|Antonína Dvořáka]] i glazbe romantizma. Osnivač je, a kasnije i član, [[Bohemijski kvartet|Bohemijskog kvarteta]] , koji je tijekom četrdesetgodišnjeg postojanja postao poznat širom svijeta.
'''Hanuš Wihan''' (Police nad Metují, [[5. lipnja]] [[1855.]] - [[1. svibnja]] [[1920.]]) bio je poznati [[Češka|češki]] [[Violončelo|violončelist]], smatran i najboljim u svoje vrijeme.<ref name=quartet>{{Eng oznaka}} [http://www.wihanquartet.com/biographs/Wihanpop.html Wihan Quartet - biografija]</ref> Najpoznatiji je ostao po izvođenju djela [[Antonín Dvořák|Antonína Dvořáka]] i glazbe romantizma. Osnivač je, a kasnije i član, [[Bohemijski kvartet|Bohemijskog kvarteta]] , koji je tijekom četrdesetgodišnjeg postojanja postao poznat širom svijeta.


== Rani život ==
== Rani život ==


Hanuš Wihan je rođen [[5. lipnja]] [[1855.]] u mjestu Police nad Metují, u [[Královéhradečki kraj|Královéhradečkom kraju]], u vrijeme kada su se češke zemlje nalazile pod upravom [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog Carstva]]. [[1868.]] upisao se na [[Praški konzervatorij]], u dobi od svega 13 godina<ref name="campbell">{{engl}} Margaret Campbell, [http://books.google.com.au/books?id=44BX0GpoxwC&pg=PA57&lpg=PA57&dq=hanus+wihan&source=bl&ots=gWMbl14aWk&sig=7LNB5Yg0516FpNJXng64Nqr3pVs&hl=en&ei=Kam8SaTBL5im6wPTuP3qBA&sa=X&oi=book_result&resnum=3&ct=result#PPA58,M1  The Great Cellists], Robson, 2004., {{ISBN|1861056540}}, [[Google knjige]]</ref>, da bi studij violončela završio na konzervatoriju u [[Sankt-Peterburg]]u, sa poznatim ruskim violončelistom [[Karl Davidov|Karlom Davidovom]].<ref name=maisky>{{engl}} [http://www2.deutschegrammophon.com/special/insights.htms?ID=maisky-morgen Maisky-Gililov] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110709020022/http://www.deutschegrammophon.com/special/insights.htms?ID=maisky-morgen |date=9. srpnja 2011. }}</ref> Sa 18 godina postao je učitelj na Mozartovoj akademiji u [[Salzburg]]u. Pridružio se privatnom orkestru ruskog pokrovitelja u [[Nica|Nici]] i [[Lugano|Luganu]]. Kasnije se priključuje Simfonijskom orkestru Benjamina Blisea u [[Berlin]]u, koji je bio preteča [[Berlinski filharmoničari|Berlinske filharmonije]], zajedno s češkim [[Violina|violinistom]] [[Karel Halíř|Karelom Halířom]].<ref>{{engl}} [http://www.cellist.nl/database/showcellist.asp?id=682 Cellist.nl - database]</ref> Svirao je i u Simfonijskom orkestru Princa Schwarzenburga u [[Sondershausen]]u, gradu u [[Tringlija|Tringliji]], gdje je postao blizak prijatelj sa [[Franz Liszt|Franzom Lisztom]], te u orkestru u [[München]]u, gdje je [[Franz Strauss]] svirao prvi [[rog (glazbalo)|rog]].<ref name="campbell"/> Tijekom osmogodišnjeg sviranja u Münchenu, Wihan se sprijateljio i sa [[Richard Wagner|Richardom Wagnerom]], koji ga je angažirao i da svira na tradicionalnom glazbenom festivalu u [[Bayreuth]]u, i njegovim sinom [[Richard Strauss|Richardom Straussom]]. Richard Strauss je svoju ''Sonatu u F-duru za violončelo'' posvetio upravo Wihanu i članovima kvarteta ''Walter String Quartet'' (Benno Walter, Michael Steiger i Anton Thoms)<ref>{{engl}} [http://imslp.org/wiki/String_Quartet_in_A_major,_Op.2_(Strauss,_Richard) IMSLP]</ref>, a Wihan mu je u znak zahvalnosti bio prvi koji je javno izveo skladbu u [[Nürnberg]]u, [[8. prosinca]] [[1883.]]<ref>{{engl}} [http://www.arena.it/en-US/PersonnelDetailen.html?idpersonnel=89 arena.it]</ref> Osim spomenute sonate, [[Richard Strauss|Strauss]] je napisao i ''Romancu za čelo i orkestar''. Iako ju nije posvetio Wihanu, upravo ju je on i prvi premijerno izveo [[15. veljače]] [[1884.]] u njemačkom gradu [[Baden-Baden]].<ref name=maisky/>
Hanuš Wihan je rođen [[5. lipnja]] [[1855.]] u mjestu Police nad Metují, u [[Královéhradečki kraj|Královéhradečkom kraju]], u vrijeme kada su se češke zemlje nalazile pod upravom [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog Carstva]]. [[1868.]] upisao se na [[Praški konzervatorij]], u dobi od svega 13 godina<ref name="campbell">{{Eng oznaka}} Margaret Campbell, [http://books.google.com.au/books?id=44BX0GpoxwC&pg=PA57&lpg=PA57&dq=hanus+wihan&source=bl&ots=gWMbl14aWk&sig=7LNB5Yg0516FpNJXng64Nqr3pVs&hl=en&ei=Kam8SaTBL5im6wPTuP3qBA&sa=X&oi=book_result&resnum=3&ct=result#PPA58,M1  The Great Cellists], Robson, 2004., {{ISBN|1861056540}}, [[Google knjige]]</ref>, da bi studij violončela završio na konzervatoriju u [[Sankt-Peterburg]]u, sa poznatim ruskim violončelistom [[Karl Davidov|Karlom Davidovom]].<ref name=maisky>{{Eng oznaka}} [http://www2.deutschegrammophon.com/special/insights.htms?ID=maisky-morgen Maisky-Gililov] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110709020022/http://www.deutschegrammophon.com/special/insights.htms?ID=maisky-morgen |date=9. srpnja 2011. }}</ref> Sa 18 godina postao je učitelj na Mozartovoj akademiji u [[Salzburg]]u. Pridružio se privatnom orkestru ruskog pokrovitelja u [[Nica|Nici]] i [[Lugano|Luganu]]. Kasnije se priključuje Simfonijskom orkestru Benjamina Blisea u [[Berlin]]u, koji je bio preteča [[Berlinski filharmoničari|Berlinske filharmonije]], zajedno s češkim [[Violina|violinistom]] [[Karel Halíř|Karelom Halířom]].<ref>{{Eng oznaka}} [http://www.cellist.nl/database/showcellist.asp?id=682 Cellist.nl - database]</ref> Svirao je i u Simfonijskom orkestru Princa Schwarzenburga u [[Sondershausen]]u, gradu u [[Tringlija|Tringliji]], gdje je postao blizak prijatelj sa [[Franz Liszt|Franzom Lisztom]], te u orkestru u [[München]]u, gdje je [[Franz Strauss]] svirao prvi [[rog (glazbalo)|rog]].<ref name="campbell"/> Tijekom osmogodišnjeg sviranja u Münchenu, Wihan se sprijateljio i sa [[Richard Wagner|Richardom Wagnerom]], koji ga je angažirao i da svira na tradicionalnom glazbenom festivalu u [[Bayreuth]]u, i njegovim sinom [[Richard Strauss|Richardom Straussom]]. Richard Strauss je svoju ''Sonatu u F-duru za violončelo'' posvetio upravo Wihanu i članovima kvarteta ''Walter String Quartet'' (Benno Walter, Michael Steiger i Anton Thoms)<ref>{{Eng oznaka}} [http://imslp.org/wiki/String_Quartet_in_A_major,_Op.2_(Strauss,_Richard) IMSLP]</ref>, a Wihan mu je u znak zahvalnosti bio prvi koji je javno izveo skladbu u [[Nürnberg]]u, [[8. prosinca]] [[1883.]]<ref>{{Eng oznaka}} [http://www.arena.it/en-US/PersonnelDetailen.html?idpersonnel=89 arena.it]</ref> Osim spomenute sonate, [[Richard Strauss|Strauss]] je napisao i ''Romancu za čelo i orkestar''. Iako ju nije posvetio Wihanu, upravo ju je on i prvi premijerno izveo [[15. veljače]] [[1884.]] u njemačkom gradu [[Baden-Baden]].<ref name=maisky/>


Wihan se [[1880-ih]] oženio sa Dorom (rođenom Weis), [[pijanist]]icom iz [[Dresden]]a, koja je bila zaljubljena u Wihanova prijatelja [[Richard Strauss|Richarda Straussa]], koji je od nje bio mlađi pet godina.<ref>{{engl}} Michael Kennedy, [https://books.google.com.au/books?id=0MFx0rA4tdgC&pg=PA37&lpg=PA37&dq=hanus+wihan&source=bl&ots=ADi5N5Rosj&sig=u8Ru6NRHxcKIwjh7qRlMYSDA80U&hl=en&ei=JLG8SdrAL4bAkAXOzcm0CA&sa=X&oi=book_result&resnum=1&ct=result#PPA37,M1 Richard Strauss: Man, Musician, Enigma], [[Cambridge University Press]], 2006., {{ISBN|0521027748}}, [[Google knjige]]</ref> Iako nema pisanih dokaza da se dogodila nekakva ljubavna afera, smatra se da je Wihan, koji je bio vrlo [[zavist|zavidan]] po prirodi i nije podnosio da mu se drugi miješaju u [[posao]], prekinuo [[Brak|bračno zajedništvo]] sa Dorom.<ref name=maisky/> Nakon prekida vratio se u svoj ''[[alma mater]]'' [[grad]], [[Prag]].
Wihan se [[1880-ih]] oženio sa Dorom (rođenom Weis), [[pijanist]]icom iz [[Dresden]]a, koja je bila zaljubljena u Wihanova prijatelja [[Richard Strauss|Richarda Straussa]], koji je od nje bio mlađi pet godina.<ref>{{Eng oznaka}} Michael Kennedy, [https://books.google.com.au/books?id=0MFx0rA4tdgC&pg=PA37&lpg=PA37&dq=hanus+wihan&source=bl&ots=ADi5N5Rosj&sig=u8Ru6NRHxcKIwjh7qRlMYSDA80U&hl=en&ei=JLG8SdrAL4bAkAXOzcm0CA&sa=X&oi=book_result&resnum=1&ct=result#PPA37,M1 Richard Strauss: Man, Musician, Enigma], [[Cambridge University Press]], 2006., {{ISBN|0521027748}}, [[Google knjige]]</ref> Iako nema pisanih dokaza da se dogodila nekakva ljubavna afera, smatra se da je Wihan, koji je bio vrlo [[zavist|zavidan]] po prirodi i nije podnosio da mu se drugi miješaju u [[posao]], prekinuo [[Brak|bračno zajedništvo]] sa Dorom.<ref name=maisky/> Nakon prekida vratio se u svoj ''[[alma mater]]'' [[grad]], [[Prag]].
[[Datoteka:Czech Quartet243.jpg|mini|lijevo|Članovi [[Bohemijski kvartet|Bohemijskog kvarteta]] s lijeva nadesno:[[Karel Hoffmann]], Hanuš Wihan, [[Oskar Nedbal]] i [[Josef Suk]].]]
[[Datoteka:Czech Quartet243.jpg|mini|lijevo|Članovi [[Bohemijski kvartet|Bohemijskog kvarteta]] s lijeva nadesno:[[Karel Hoffmann]], Hanuš Wihan, [[Oskar Nedbal]] i [[Josef Suk]].]]
== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 32: Redak 32:


== Literatura ==
== Literatura ==
* {{engl}} ''Grove's Dictionary of Music and Musicians'', 5. izdanje, Macmillan, 1954., [https://books.google.hr/books?id=bqh4nQEACAAJ&dq=Grove%27s+Dictionary+of+Music+and+Musicians,+5th+ed.,+1954&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwiWlqOy1fvJAhVCWRoKHdelAjgQ6AEIGjAA mrežno izdanje] na [[Google knjige]]
* {{Eng oznaka}} ''Grove's Dictionary of Music and Musicians'', 5. izdanje, Macmillan, 1954., [https://books.google.hr/books?id=bqh4nQEACAAJ&dq=Grove%27s+Dictionary+of+Music+and+Musicians,+5th+ed.,+1954&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwiWlqOy1fvJAhVCWRoKHdelAjgQ6AEIGjAA mrežno izdanje] na [[Google knjige]]


{{GLAVNIRASPORED:Wihan. Hanuš}}
{{GLAVNIRASPORED:Wihan. Hanuš}}
[[Kategorija:Češki violončelisti]]
[[Kategorija:Češki violončelisti]]

Posljednja izmjena od 9. ožujak 2022. u 12:52

Hanuš Wihan
Rođen/a5. lipnja 1855.
Police nad Metují, Královéhradečki kraj
Umro/umrla1. svibnja 1920.
Žanr/oviglazba romantizma
klasična glazba
Instrumentviolončelo
AngažmanBohemijski kvartet

Hanuš Wihan (Police nad Metují, 5. lipnja 1855. - 1. svibnja 1920.) bio je poznati češki violončelist, smatran i najboljim u svoje vrijeme.[1] Najpoznatiji je ostao po izvođenju djela Antonína Dvořáka i glazbe romantizma. Osnivač je, a kasnije i član, Bohemijskog kvarteta , koji je tijekom četrdesetgodišnjeg postojanja postao poznat širom svijeta.

Rani život

Hanuš Wihan je rođen 5. lipnja 1855. u mjestu Police nad Metují, u Královéhradečkom kraju, u vrijeme kada su se češke zemlje nalazile pod upravom Austrijskog Carstva. 1868. upisao se na Praški konzervatorij, u dobi od svega 13 godina[2], da bi studij violončela završio na konzervatoriju u Sankt-Peterburgu, sa poznatim ruskim violončelistom Karlom Davidovom.[3] Sa 18 godina postao je učitelj na Mozartovoj akademiji u Salzburgu. Pridružio se privatnom orkestru ruskog pokrovitelja u Nici i Luganu. Kasnije se priključuje Simfonijskom orkestru Benjamina Blisea u Berlinu, koji je bio preteča Berlinske filharmonije, zajedno s češkim violinistom Karelom Halířom.[4] Svirao je i u Simfonijskom orkestru Princa Schwarzenburga u Sondershausenu, gradu u Tringliji, gdje je postao blizak prijatelj sa Franzom Lisztom, te u orkestru u Münchenu, gdje je Franz Strauss svirao prvi rog.[2] Tijekom osmogodišnjeg sviranja u Münchenu, Wihan se sprijateljio i sa Richardom Wagnerom, koji ga je angažirao i da svira na tradicionalnom glazbenom festivalu u Bayreuthu, i njegovim sinom Richardom Straussom. Richard Strauss je svoju Sonatu u F-duru za violončelo posvetio upravo Wihanu i članovima kvarteta Walter String Quartet (Benno Walter, Michael Steiger i Anton Thoms)[5], a Wihan mu je u znak zahvalnosti bio prvi koji je javno izveo skladbu u Nürnbergu, 8. prosinca 1883.[6] Osim spomenute sonate, Strauss je napisao i Romancu za čelo i orkestar. Iako ju nije posvetio Wihanu, upravo ju je on i prvi premijerno izveo 15. veljače 1884. u njemačkom gradu Baden-Baden.[3]

Wihan se 1880-ih oženio sa Dorom (rođenom Weis), pijanisticom iz Dresdena, koja je bila zaljubljena u Wihanova prijatelja Richarda Straussa, koji je od nje bio mlađi pet godina.[7] Iako nema pisanih dokaza da se dogodila nekakva ljubavna afera, smatra se da je Wihan, koji je bio vrlo zavidan po prirodi i nije podnosio da mu se drugi miješaju u posao, prekinuo bračno zajedništvo sa Dorom.[3] Nakon prekida vratio se u svoj alma mater grad, Prag.

Članovi Bohemijskog kvarteta s lijeva nadesno:Karel Hoffmann, Hanuš Wihan, Oskar Nedbal i Josef Suk.

Izvori

Literatura