Histon: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 07:44

Histoni su bjelančevine, tj. bazični proteini (grade ih bazične aminokiseline arginin i lizin)^[1] koje pronalazimo u jezgri stanice, a služe kako bi se lanac DNK mogao uspješno kondenzirati u kromosome. Postoje histoni H1, H2A, H2B, H3 i H4.^[1] Po dva histona H2A, H2B, H3 i H4 (8 ukupno), zajedno s DNK, čine nukleosom, a histon H1 pomaže slagati nukleosom u kondenzirani oblik DNK, t.j. kromatinsko (solenoidno) vlakno. Histoni se dijele u dvije skupine. H2A, H2B, H3, H4 su nukleosomalni histoni, a jedini pripadnik druge skupine je histon H1.

Histoni pakiraju i stabiliziraju DNK tako što se udružuju s njom. Histonske oktamere povezuje DNK spona u nukleosom^[2] u eukariotskom kromosomu, tj. dvolančana DNK omotana oko čini nukleosom, koji je osnovna građevna jedinica kromatina.^[1]

Ako je DNK pakirana s histonima u nukleosome, stopa prepisivanja je niža nego kod DNK bez nukleosoma. Područja DNK koja nisu povezane s histonima u nukleosome nazivaju se nukleazna hipersenzitivna mjesta (NHM). Ta su mjesta važna u replikaciji i prepisivanju DNK i osjetljiva su na razgradnju nukleaza.^[1]

Uklonivši histone iz kromosoma dobije se bjelančevinska struktura nalik na skelu, koju tvore nehistonske bjelančevine. Te bjelančevine sudjeluju u replikaciji, popravku i transkripciji.^[1]

Histonske bjelančevine dio su eukariotskog kromosoma.^[1]

Referencije

Pavlica, Mirjana. Odgovori na postavljena pitanja iz biologije, E mail škola mladih znanstvenika, Biologija, PMF Zagreb

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 Mrežni udžbenik iz genetike Napisala: Mirjana Pavlica. Uredio: Dubravko Pavoković. 15. poglavlje: Eukariotski kromosom (pristupljeno 29. srpnja 2020.)
↑ Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 9 (pristupljeno 24. ožujka 2017.)

Nedovršeni članak Histon koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

[Pavlica-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 Mrežni udžbenik iz genetike Napisala: Mirjana Pavlica. Uredio: Dubravko Pavoković. 15. poglavlje: Eukariotski kromosom (pristupljeno 29. srpnja 2020.)

[2] Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 9 (pristupljeno 24. ožujka 2017.)

[1]

[2]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-<!--'''Histon'''-->[[Datoteka:Nucleosome_structure.png|mini|desno|250px|Shematski prikaz sastavljanja histona u nukleosom]]
+[[Datoteka:Nucleosome_structure.png|mini|desno|250px|Shematski prikaz sastavljanja histona u nukleosom]]
 '''Histoni''' su [[bjelančevine]], tj. bazični [[protein]]i (grade ih bazične [[aminokiselina|aminokiseline]] [[arginin]] i [[lizin]])<ref name=Pavlica>[http://www.genetika.biol.pmf.unizg.hr/pogl15.html Mrežni udžbenik iz genetike] Napisala: Mirjana Pavlica. Uredio: Dubravko Pavoković. ''15. poglavlje: Eukariotski kromosom'' (pristupljeno 29. srpnja 2020.)</ref> koje pronalazimo u [[stanična jezgra|jezgri]] [[stanica|stanice]], a služe kako bi se lanac [[DNK]] mogao uspješno [[kondenzacija DNK|kondenzirati]] u [[kromosom]]e.
 Postoje histoni H1, [[H2A (histon)|H2A]], [[H2B (histon)|H2B]], [[H3 (histon)|H3]] i [[H4 (histon)|H4]].<ref name=Pavlica/> Po dva histona H2A, H2B, H3 i H4 (8 ukupno), zajedno s DNK, čine [[nukleosom]], a histon [[H1 (histon)|H1]] pomaže slagati nukleosom u kondenzirani oblik DNK, t.j. [[kromatin|kromatinsko]] ([[solenoid (DNK)|solenoidno]]) vlakno.