Utvrda Lahore: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m no summary specified
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)
Redak 16: Redak 16:
}}<small>Lokacija Lahorea u Pakistanu</small>
}}<small>Lokacija Lahorea u Pakistanu</small>
}}
}}
'''Utvrda u Lahoreu''' ([[pendžapski]]: شاهی قلعہ, ''Šahi Kila'') je [[citadela]] u gradu [[Lahore]]u (pokrajina [[Pendžab (regija)|Pendžab]], [[Pakistan]]). Nalazi se na sjeveroistočnom kutu utvrđenog starog grada Lahorea, ima [[trapez]]asti oblik i proteže se na području površine veće od 20 hektara. Utvrdu je dao izgraditi [[Mogulsko Carstvo|mogulski]] car [[Akbar Veliki]] (1555.-1605.) na mjestu starije palače, i nadograđivali su je njegovi nasljednici. Ona je, zajedno s [[Šalimar vrtovi u Lahoreu|Vrtovima Šalimar]], upisana na [[Unesco]]v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] 1981. godine kao "[[Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar]]", a na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]] je dospjela na zahtjev pakistanske vlade zbog uništenja povijesnih rezervoara 1999. godine kako bi se proširio put i zbog propadanja zidova vrta<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/list/171 |title=Utvrda i Šalimar vrtovi u Lahoreu |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=15. ožujka 2011.}}</ref>. No, 2012. godine su izbrisani s ovog popisa zbog poboljšanja zaštite<ref>[http://whc.unesco.org/en/news/891/ Better conservation in Pakistan and the Philippines allow Committee to remove two sites from World Heritage List in Danger] {{eng oznaka}} Posjećeno 30. srpnja 2012.</ref>.  
'''Utvrda u Lahoreu''' ([[pendžapski]]: شاهی قلعہ, ''Šahi Kila'') je [[citadela]] u gradu [[Lahore]]u (pokrajina [[Pendžab (regija)|Pendžab]], [[Pakistan]]). Nalazi se na sjeveroistočnom kutu utvrđenog starog grada Lahorea, ima [[trapez]]asti oblik i proteže se na području površine veće od 20 hektara. Utvrdu je dao izgraditi [[Mogulsko Carstvo|mogulski]] car [[Akbar Veliki]] (1555.-1605.) na mjestu starije palače, i nadograđivali su je njegovi nasljednici. Ona je, zajedno s [[Šalimar vrtovi u Lahoreu|Vrtovima Šalimar]], upisana na [[Unesco]]v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] 1981. godine kao "[[Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar]]", a na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]] je dospjela na zahtjev pakistanske vlade zbog uništenja povijesnih rezervoara 1999. godine kako bi se proširio put i zbog propadanja zidova vrta<ref>{{Citiranje web |url=http://whc.unesco.org/en/list/171 |title=Utvrda i Šalimar vrtovi u Lahoreu |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=15. ožujka 2011.}}</ref>. No, 2012. godine su izbrisani s ovog popisa zbog poboljšanja zaštite<ref>[http://whc.unesco.org/en/news/891/ Better conservation in Pakistan and the Philippines allow Committee to remove two sites from World Heritage List in Danger] {{eng oznaka}} Posjećeno 30. srpnja 2012.</ref>.  
[[Datoteka:The Hazuri Bagh Pavilion(1870).jpg|mini|lijevo|<center>Utvrda Lahore 1870ih]]
[[Datoteka:The Hazuri Bagh Pavilion(1870).jpg|mini|lijevo|<center>Utvrda Lahore 1870ih]]



Inačica od 8. prosinac 2021. u 10:56

Predložak:UNESCO-svjetska baština Utvrda u Lahoreu (pendžapski: شاهی قلعہ, Šahi Kila) je citadela u gradu Lahoreu (pokrajina Pendžab, Pakistan). Nalazi se na sjeveroistočnom kutu utvrđenog starog grada Lahorea, ima trapezasti oblik i proteže se na području površine veće od 20 hektara. Utvrdu je dao izgraditi mogulski car Akbar Veliki (1555.-1605.) na mjestu starije palače, i nadograđivali su je njegovi nasljednici. Ona je, zajedno s Vrtovima Šalimar, upisana na Unescov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1981. godine kao "Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar", a na popis ugroženih mjesta svjetske baštine je dospjela na zahtjev pakistanske vlade zbog uništenja povijesnih rezervoara 1999. godine kako bi se proširio put i zbog propadanja zidova vrta[1]. No, 2012. godine su izbrisani s ovog popisa zbog poboljšanja zaštite[2].

Pogreška pri izradbi sličice:
Utvrda Lahore 1870ih

Povijest

Izgradnja utvrde je obavijena mnogim lokalnim legendama, no tijekom arheoloških iskapanja 1959. godine, ispred Divan-e-Aama otkriven je zlatni novčić Mahmuda Gaznija iz oko 1025. godine, i to na dubini od 7,62 metara ispod razine travnjaka. No, ispod ove razine su pronađeni dokazi o ljudskom obitovanju. Utvrda od opeke se prvi put spominje u zapisima o invaziji Muhameda od Gora na Pendžab 1180. − 1186. godine.

Godine 1241., uništili su je Mongoli, a obnovio ju je sultan Gijas ud din Balban već 1267. godine. Nakon što ju je uništila vojska Timura 1398. godine, obnovio ju je, u kamenu, Mogulski car Akbar Veliki tek 1566. godine.

Godine 1846., kada je Pendžab postao dio Britanske Indije, okupirali su je Britanci i 1927. godine su ju predali Uredu arheologije, nakon što su uništili dijelove zidina čime je izgubila svoju fortifikacijsku ulogu.

Odlike

Utvrda Lahore je izgrađena na strateškom položaju između drugih mogulskih utvrda u Kabulu, Multanu i Kašmiru[3]. U njezinom obliku dominira perzijski utjecaj koji su obogatili autohtonim utjecajima Akbarovi nasljednici. Utvrda je podijeljena na dva dijela, upravno središte (koje je povezano s mnogim ulazima) s velikim vrtovima i javnim zgradama kao što je Divan-e-Aam (vladarska prijemna dvorana), i privatni zatvoreni dio s palačom u sjevernom dijelu. Do palače se dolazilo kroz "Slonovska vrata", a sadržavala je Šiš Mahal ("Dvorana ogledala"), prostrane spavaće sobe i manje vrtove[4]. Palača je izvana bila bogato ukrašena plavim perzijskim kaši keramičkim pločicama. Glavni ulaz je gledao na Džamiju Marjam Zamani, a velika Alamgri vrata (na slici desno) su se otvarala na Hazuri Bagh i veličanstvenu Džamiju Badšahani.

Pored njenih trinaest monumentalnih portala, u utvrdi se nalaze paviljoni Šeeš Mahal, Naulaha i Moti Masdžid.

Izvori

  1. Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje web}},
    ,
  2. Better conservation in Pakistan and the Philippines allow Committee to remove two sites from World Heritage List in Danger (eng.) Posjećeno 30. srpnja 2012.
  3. Kompleks utrde u Lahoreu (eng.) Posjećeno 15. ožujka 2011.
  4. Catherine E G Asher, Architecture of Mughal India, 1992., Cambridge University Press. ISBN 0-521-26728-5

Vanjske poveznice