m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba) |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina) |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
Najekstremnija promjena na Zemljinoj površini tijekom [[Kenozoik]]a dogodila nakon prijelaza [[Paleocen]]a u [[Eocen]], tj. prije negdje otprilike 55.0 millijuna godina. Ovaj događaj se naziva '''Paleocensko–eocenski toplotni maksimum''' (skraćenica '''PETM'''), a poznat je i pod nazivom '''Eocenski toplotni vrhunac''' ('''ETM1''')<ref name=Katz1999>Katz, M. E.; Pak, D. K.; Dickens, G. R.; Miller, K. G. (1999). "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10567252 The Source and Fate of Massive Carbon Input During the Latest Paleocene Thermal Maximum]". Science 286 (5444): 1531.</ref> te se tijekom tog razdoblja odigrao neobično brz i velik skok [[globalno zatopljenje|globalnog zatopljenja]], velike promjene u [[ekosustav]]u i veliko narušavanje reda [[Ugljikov ciklus|ugljikovog ciklusa]]. | Najekstremnija promjena na Zemljinoj površini tijekom [[Kenozoik]]a dogodila nakon prijelaza [[Paleocen]]a u [[Eocen]], tj. prije negdje otprilike 55.0 millijuna godina. Ovaj događaj se naziva '''Paleocensko–eocenski toplotni maksimum''' (skraćenica '''PETM'''), a poznat je i pod nazivom '''Eocenski toplotni vrhunac''' ('''ETM1''')<ref name=Katz1999>Katz, M. E.; Pak, D. K.; Dickens, G. R.; Miller, K. G. (1999). "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10567252 The Source and Fate of Massive Carbon Input During the Latest Paleocene Thermal Maximum]". Science 286 (5444): 1531.</ref> te se tijekom tog razdoblja odigrao neobično brz i velik skok [[globalno zatopljenje|globalnog zatopljenja]], velike promjene u [[ekosustav]]u i veliko narušavanje reda [[Ugljikov ciklus|ugljikovog ciklusa]]. | ||
Globalna temperatura tada je porasla za čak 6 °C u vremenskoj rasponu od samo 20,000 godina. To je otprilike 0.0003 °C godišnje. Mnoge [[bentos]]ke [[foraminifere]] i kopneni [[sisavci]] su [[masovna izumiranja|izumrli]], ali su se pojavili i mnogi moderni sisavci, kao što su [[krave]], [[konji]] i [[primati]]. <ref>{{Citiranje weba| url=http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F60910FD39540C748EDDAB0994DD404482&scp=10&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''Past Hot Times Hold Few Reasons to Relax About New Warming''|last=Revkin| first=Andrew C.| publisher=New York Times| date=27. prosinca 2005|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Neke vrste, kao što su [[bube]], pauci i [[skakavci]], su se smanjili tijekom tog toplotnog porasta.<ref>{{Citiranje weba| url=http://green.blogs.nytimes.com/2011/10/16/climate-change-is-shrinking-species-research-suggests/?scp=6&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''Climate Change Is Shrinking Species, Research Suggests''|last=Nuwer| first=Rachel| publisher=New York Times| date=16. listopada 2011|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Oceani su u tom razdoblju postali kiseliji za 0,4 stupnja na 14-stupanjskoj [[pH]] ljestvici te time postali nepogodniji za razne morske vrste.<ref>{{ | Globalna temperatura tada je porasla za čak 6 °C u vremenskoj rasponu od samo 20,000 godina. To je otprilike 0.0003 °C godišnje. Mnoge [[bentos]]ke [[foraminifere]] i kopneni [[sisavci]] su [[masovna izumiranja|izumrli]], ali su se pojavili i mnogi moderni sisavci, kao što su [[krave]], [[konji]] i [[primati]]. <ref>{{Citiranje weba| url=http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F60910FD39540C748EDDAB0994DD404482&scp=10&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''Past Hot Times Hold Few Reasons to Relax About New Warming''|last=Revkin| first=Andrew C.| publisher=New York Times| date=27. prosinca 2005|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Neke vrste, kao što su [[bube]], pauci i [[skakavci]], su se smanjili tijekom tog toplotnog porasta.<ref>{{Citiranje weba| url=http://green.blogs.nytimes.com/2011/10/16/climate-change-is-shrinking-species-research-suggests/?scp=6&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''Climate Change Is Shrinking Species, Research Suggests''|last=Nuwer| first=Rachel| publisher=New York Times| date=16. listopada 2011|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Oceani su u tom razdoblju postali kiseliji za 0,4 stupnja na 14-stupanjskoj [[pH]] ljestvici te time postali nepogodniji za razne morske vrste.<ref>{{Citiranje novina|url=http://www.nacional.hr/clanak/125980/svjetski-oceani-sve-kiseliji |title=''Svjetski oceani sve kiseliji'' |publisher=Nacional| date=02-03-2012| author=HINA| accessdate=05-03-2012}}</ref> Ovaj događaj se povezuje sa svjetskim nalazištima ugljikovog stabilnog izotopa δ13C te rastapanjem karbonata smještenog u svim oceanskim uvalama. Kasnija promatranja navode na zaključak da se dogodilo masovno ispuštanje ugljika osiromašenog od ugljika 13 u [[hidrosfera|hidrosferu]] ili atmosferu na početku PETM-a. Nedavno, znanstvenici su počeli istraživati utjecaj ugljikovog-dioksida na Zemljinu temperaturu. | ||
Prema nekim procjenama, neobično snažna vulkanska aktivnost je tada izbacila višak magme u sedimente bogate ugljikom, te tako pruzročila izbacivanje [[metan]]a u atmosferu, koji su pak prouzročili globalno zatopljenje.<ref>{{Citiranje weba| url=http://dotearth.blogs.nytimes.com/2009/03/28/tipping-points-and-the-climate-challenge/?scp=5&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''‘Tipping Points’ and the Climate Challenge''|last=Revkin| first=Andrew C.| publisher=New York Times| date=28. ožujka 2008|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Druga mišljenja navode kako se mali komet ili asteroid sudario sa Zemljom i prouzročio porast ugljika te time i toplotno razdoblje koje je trajalo 100,000 do 150,000 godina.<ref>{{Citiranje weba| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/education/2997404.stm| title=''Mammals' lucky space impact'' | Prema nekim procjenama, neobično snažna vulkanska aktivnost je tada izbacila višak magme u sedimente bogate ugljikom, te tako pruzročila izbacivanje [[metan]]a u atmosferu, koji su pak prouzročili globalno zatopljenje.<ref>{{Citiranje weba| url=http://dotearth.blogs.nytimes.com/2009/03/28/tipping-points-and-the-climate-challenge/?scp=5&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''‘Tipping Points’ and the Climate Challenge''|last=Revkin| first=Andrew C.| publisher=New York Times| date=28. ožujka 2008|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Druga mišljenja navode kako se mali komet ili asteroid sudario sa Zemljom i prouzročio porast ugljika te time i toplotno razdoblje koje je trajalo 100,000 do 150,000 godina.<ref>{{Citiranje weba| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/education/2997404.stm| title=''Mammals' lucky space impact'' | ||
Inačica od 6. prosinac 2021. u 04:36

Najekstremnija promjena na Zemljinoj površini tijekom Kenozoika dogodila nakon prijelaza Paleocena u Eocen, tj. prije negdje otprilike 55.0 millijuna godina. Ovaj događaj se naziva Paleocensko–eocenski toplotni maksimum (skraćenica PETM), a poznat je i pod nazivom Eocenski toplotni vrhunac (ETM1)[1] te se tijekom tog razdoblja odigrao neobično brz i velik skok globalnog zatopljenja, velike promjene u ekosustavu i veliko narušavanje reda ugljikovog ciklusa.
Globalna temperatura tada je porasla za čak 6 °C u vremenskoj rasponu od samo 20,000 godina. To je otprilike 0.0003 °C godišnje. Mnoge bentoske foraminifere i kopneni sisavci su izumrli, ali su se pojavili i mnogi moderni sisavci, kao što su krave, konji i primati. [2] Neke vrste, kao što su bube, pauci i skakavci, su se smanjili tijekom tog toplotnog porasta.[3] Oceani su u tom razdoblju postali kiseliji za 0,4 stupnja na 14-stupanjskoj pH ljestvici te time postali nepogodniji za razne morske vrste.[4] Ovaj događaj se povezuje sa svjetskim nalazištima ugljikovog stabilnog izotopa δ13C te rastapanjem karbonata smještenog u svim oceanskim uvalama. Kasnija promatranja navode na zaključak da se dogodilo masovno ispuštanje ugljika osiromašenog od ugljika 13 u hidrosferu ili atmosferu na početku PETM-a. Nedavno, znanstvenici su počeli istraživati utjecaj ugljikovog-dioksida na Zemljinu temperaturu.
Prema nekim procjenama, neobično snažna vulkanska aktivnost je tada izbacila višak magme u sedimente bogate ugljikom, te tako pruzročila izbacivanje metana u atmosferu, koji su pak prouzročili globalno zatopljenje.[5] Druga mišljenja navode kako se mali komet ili asteroid sudario sa Zemljom i prouzročio porast ugljika te time i toplotno razdoblje koje je trajalo 100,000 do 150,000 godina.[6] Nekoliko milijuna godina kasnije, temperatura se opet stabilizirala i smanjila, te dovela do razdoblja koje se zove "Eocenski optimum".[7]
Izvori
- ↑ Katz, M. E.; Pak, D. K.; Dickens, G. R.; Miller, K. G. (1999). "The Source and Fate of Massive Carbon Input During the Latest Paleocene Thermal Maximum". Science 286 (5444): 1531.
- ↑ Revkin, Andrew C. (27. prosinca 2005). "Past Hot Times Hold Few Reasons to Relax About New Warming". New York Times. http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F60910FD39540C748EDDAB0994DD404482&scp=10&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse Pristupljeno 5. ožujka 2012
- ↑ Nuwer, Rachel (16. listopada 2011). "Climate Change Is Shrinking Species, Research Suggests". New York Times. http://green.blogs.nytimes.com/2011/10/16/climate-change-is-shrinking-species-research-suggests/?scp=6&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse Pristupljeno 5. ožujka 2012
- ↑ HINA (2. ožujak 2012.). "Svjetski oceani sve kiseliji". Nacional. http://www.nacional.hr/clanak/125980/svjetski-oceani-sve-kiseliji Pristupljeno 5. ožujak 2012.
- ↑ Revkin, Andrew C. (28. ožujka 2008). "‘Tipping Points’ and the Climate Challenge". New York Times. http://dotearth.blogs.nytimes.com/2009/03/28/tipping-points-and-the-climate-challenge/?scp=5&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse Pristupljeno 5. ožujka 2012
- ↑ Rincon, Paul (17. lipnja 2003.). "Mammals' lucky space impact". BBC news. http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/education/2997404.stm Pristupljeno 5. ožujka 2012
- ↑ "Paleocene–Eocene Thermal Maximum". Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/1419455/Paleocene-Eocene-Thermal-Maximum-PETM Pristupljeno 5. ožujka 2012
Vanjske poveznice
- Nova nalazišta otkrivaju polagani oporavak od ekstremne epizode globalnog zatopljenja prije 55 milijuna godina, PhysOrg.com, 2005.
- Dan kada je more stalo, Tom Yulsman, Washington Post, 1998.
- Veliko otkriće globalnog zatopljenja, Peter C. Lippert, 2008.
- Veliko zatopljenje u Eocenu daje uvid u globalno zatopljenje Thomas, Ellen, 2006.