Paleocensko–eocenski toplotni maksimum: razlika između inačica

Inačica od 1. prosinac 2021. u 03:52

Najekstremnija promjena na Zemljinoj površini tijekom Kenozoika dogodila nakon prijelaza Paleocena u Eocen, tj. prije negdje otprilike 55.0 millijuna godina. Ovaj događaj se naziva Paleocensko–eocenski toplotni maksimum (skraćenica PETM), a poznat je i pod nazivom Eocenski toplotni vrhunac (ETM1)^[1] te se tijekom tog razdoblja odigrao neobično brz i velik skok globalnog zatopljenja, velike promjene u ekosustavu i veliko narušavanje reda ugljikovog ciklusa.

Globalna temperatura tada je porasla za čak 6 °C u vremenskoj rasponu od samo 20,000 godina. To je otprilike 0.0003 °C godišnje. Mnoge bentoske foraminifere i kopneni sisavci su izumrli, ali su se pojavili i mnogi moderni sisavci, kao što su krave, konji i primati. ^[2] Neke vrste, kao što su bube, pauci i skakavci, su se smanjili tijekom tog toplotnog porasta.^[3] Oceani su u tom razdoblju postali kiseliji za 0,4 stupnja na 14-stupanjskoj pH ljestvici te time postali nepogodniji za razne morske vrste.^[4] Ovaj događaj se povezuje sa svjetskim nalazištima ugljikovog stabilnog izotopa δ13C te rastapanjem karbonata smještenog u svim oceanskim uvalama. Kasnija promatranja navode na zaključak da se dogodilo masovno ispuštanje ugljika osiromašenog od ugljika 13 u hidrosferu ili atmosferu na početku PETM-a. Nedavno, znanstvenici su počeli istraživati utjecaj ugljikovog-dioksida na Zemljinu temperaturu.

Prema nekim procjenama, neobično snažna vulkanska aktivnost je tada izbacila višak magme u sedimente bogate ugljikom, te tako pruzročila izbacivanje metana u atmosferu, koji su pak prouzročili globalno zatopljenje.^[5] Druga mišljenja navode kako se mali komet ili asteroid sudario sa Zemljom i prouzročio porast ugljika te time i toplotno razdoblje koje je trajalo 100,000 do 150,000 godina.^[6] Nekoliko milijuna godina kasnije, temperatura se opet stabilizirala i smanjila, te dovela do razdoblja koje se zove "Eocenski optimum".^[7]

Izvori

↑ Katz, M. E.; Pak, D. K.; Dickens, G. R.; Miller, K. G. (1999). "The Source and Fate of Massive Carbon Input During the Latest Paleocene Thermal Maximum". Science 286 (5444): 1531.
↑ Predložak:Citiraj web
↑ Predložak:Citiraj web
↑ HINA (2. ožujak 2012.). "Svjetski oceani sve kiseliji". Nacional. http://www.nacional.hr/clanak/125980/svjetski-oceani-sve-kiseliji Pristupljeno 5. ožujak 2012.
↑ Predložak:Citiraj web
↑ Predložak:Citiraj web
↑ Predložak:Citiraj web

Vanjske poveznice

Nova nalazišta otkrivaju polagani oporavak od ekstremne epizode globalnog zatopljenja prije 55 milijuna godina, PhysOrg.com, 2005.
Dan kada je more stalo, Tom Yulsman, Washington Post, 1998.
Veliko otkriće globalnog zatopljenja, Peter C. Lippert, 2008.
Veliko zatopljenje u Eocenu daje uvid u globalno zatopljenje Thomas, Ellen, 2006.

[Katz1999-1] Katz, M. E.; Pak, D. K.; Dickens, G. R.; Miller, K. G. (1999). "The Source and Fate of Massive Carbon Input During the Latest Paleocene Thermal Maximum". Science 286 (5444): 1531.

[2] Predložak:Citiraj web

[3] Predložak:Citiraj web

[4] HINA (2. ožujak 2012.). "Svjetski oceani sve kiseliji". Nacional. http://www.nacional.hr/clanak/125980/svjetski-oceani-sve-kiseliji Pristupljeno 5. ožujak 2012.

[5] Predložak:Citiraj web

[6] Predložak:Citiraj web

[7] Predložak:Citiraj web

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

@@ Redak 3: / Redak 3: @@
 Najekstremnija promjena na Zemljinoj površini tijekom [[Kenozoik]]a dogodila nakon prijelaza [[Paleocen]]a u [[Eocen]], tj. prije negdje otprilike 55.0 millijuna godina. Ovaj događaj se naziva '''Paleocensko–eocenski toplotni maksimum''' (skraćenica '''PETM'''), a poznat je i pod nazivom '''Eocenski toplotni vrhunac''' ('''ETM1''')<ref name=Katz1999>Katz, M. E.; Pak, D. K.; Dickens, G. R.; Miller, K. G. (1999). "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10567252 The Source and Fate of Massive Carbon Input During the Latest Paleocene Thermal Maximum]". Science 286 (5444): 1531.</ref> te se tijekom tog razdoblja odigrao neobično brz i velik skok [[globalno zatopljenje|globalnog zatopljenja]], velike promjene u [[ekosustav]]u i veliko narušavanje reda [[Ugljikov ciklus|ugljikovog ciklusa]].
-Globalna temperatura tada je porasla za čak 6&nbsp;°C u vremenskoj rasponu od samo 20,000 godina. To je otprilike 0.0003&nbsp;°C godišnje. Mnoge [[bentos]]ke [[foraminifere]] i kopneni [[sisavci]] su [[masovna izumiranja|izumrli]], ali su se pojavili i mnogi moderni sisavci, kao što su [[krave]], [[konji]] i [[primati]]. <ref>{{cite web| url=http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F60910FD39540C748EDDAB0994DD404482&scp=10&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''Past Hot Times Hold Few Reasons to Relax About New Warming''|last=Revkin| first=Andrew C.| publisher=New York Times| date=27. prosinca 2005|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Neke vrste, kao što su [[bube]], pauci i [[skakavci]], su se smanjili tijekom tog toplotnog porasta.<ref>{{cite web| url=http://green.blogs.nytimes.com/2011/10/16/climate-change-is-shrinking-species-research-suggests/?scp=6&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''Climate Change Is Shrinking Species, Research Suggests''|last=Nuwer| first=Rachel| publisher=New York Times| date=16. listopada 2011|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Oceani su u tom razdoblju postali kiseliji za 0,4 stupnja na 14-stupanjskoj [[pH]] ljestvici te time postali nepogodniji za razne morske vrste.<ref>{{cite news|url=http://www.nacional.hr/clanak/125980/svjetski-oceani-sve-kiseliji |title=''Svjetski oceani sve kiseliji'' |publisher=Nacional| date=02-03-2012| author=HINA| accessdate=05-03-2012}}</ref> Ovaj događaj se povezuje sa svjetskim nalazištima ugljikovog stabilnog izotopa δ13C te rastapanjem karbonata smještenog u svim oceanskim uvalama. Kasnija promatranja navode na zaključak da se dogodilo masovno ispuštanje ugljika osiromašenog od ugljika 13 u [[hidrosfera|hidrosferu]] ili atmosferu na početku PETM-a. Nedavno, znanstvenici su počeli istraživati utjecaj ugljikovog-dioksida na Zemljinu temperaturu.
+Globalna temperatura tada je porasla za čak 6&nbsp;°C u vremenskoj rasponu od samo 20,000 godina. To je otprilike 0.0003&nbsp;°C godišnje. Mnoge [[bentos]]ke [[foraminifere]] i kopneni [[sisavci]] su [[masovna izumiranja|izumrli]], ali su se pojavili i mnogi moderni sisavci, kao što su [[krave]], [[konji]] i [[primati]]. <ref>{{Citiraj web| url=http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F60910FD39540C748EDDAB0994DD404482&scp=10&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''Past Hot Times Hold Few Reasons to Relax About New Warming''|last=Revkin| first=Andrew C.| publisher=New York Times| date=27. prosinca 2005|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Neke vrste, kao što su [[bube]], pauci i [[skakavci]], su se smanjili tijekom tog toplotnog porasta.<ref>{{Citiraj web| url=http://green.blogs.nytimes.com/2011/10/16/climate-change-is-shrinking-species-research-suggests/?scp=6&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''Climate Change Is Shrinking Species, Research Suggests''|last=Nuwer| first=Rachel| publisher=New York Times| date=16. listopada 2011|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Oceani su u tom razdoblju postali kiseliji za 0,4 stupnja na 14-stupanjskoj [[pH]] ljestvici te time postali nepogodniji za razne morske vrste.<ref>{{cite news|url=http://www.nacional.hr/clanak/125980/svjetski-oceani-sve-kiseliji |title=''Svjetski oceani sve kiseliji'' |publisher=Nacional| date=02-03-2012| author=HINA| accessdate=05-03-2012}}</ref> Ovaj događaj se povezuje sa svjetskim nalazištima ugljikovog stabilnog izotopa δ13C te rastapanjem karbonata smještenog u svim oceanskim uvalama. Kasnija promatranja navode na zaključak da se dogodilo masovno ispuštanje ugljika osiromašenog od ugljika 13 u [[hidrosfera|hidrosferu]] ili atmosferu na početku PETM-a. Nedavno, znanstvenici su počeli istraživati utjecaj ugljikovog-dioksida na Zemljinu temperaturu.
-Prema nekim procjenama, neobično snažna vulkanska aktivnost je tada izbacila višak magme u sedimente bogate ugljikom, te tako pruzročila izbacivanje [[metan]]a u atmosferu, koji su pak prouzročili globalno zatopljenje.<ref>{{cite web| url=http://dotearth.blogs.nytimes.com/2009/03/28/tipping-points-and-the-climate-challenge/?scp=5&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''‘Tipping Points’ and the Climate Challenge''|last=Revkin| first=Andrew C.| publisher=New York Times| date=28. ožujka 2008|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Druga mišljenja navode kako se mali komet ili asteroid sudario sa Zemljom i prouzročio porast ugljika te time i toplotno razdoblje koje je trajalo 100,000 do 150,000 godina.<ref>{{cite web| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/education/2997404.stm| title=''Mammals' lucky space impact''
+Prema nekim procjenama, neobično snažna vulkanska aktivnost je tada izbacila višak magme u sedimente bogate ugljikom, te tako pruzročila izbacivanje [[metan]]a u atmosferu, koji su pak prouzročili globalno zatopljenje.<ref>{{Citiraj web| url=http://dotearth.blogs.nytimes.com/2009/03/28/tipping-points-and-the-climate-challenge/?scp=5&sq=Paleocene%20Eocene%20Thermal%20Maximum&st=cse| title=''‘Tipping Points’ and the Climate Challenge''|last=Revkin| first=Andrew C.| publisher=New York Times| date=28. ožujka 2008|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Druga mišljenja navode kako se mali komet ili asteroid sudario sa Zemljom i prouzročio porast ugljika te time i toplotno razdoblje koje je trajalo 100,000 do 150,000 godina.<ref>{{Citiraj web| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/education/2997404.stm| title=''Mammals' lucky space impact''
-|last=Rincon| first=Paul|publisher=BBC news| date=17. lipnja 2003.|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Nekoliko milijuna godina kasnije, temperatura se opet stabilizirala i smanjila, te dovela do razdoblja koje se zove "Eocenski optimum".<ref>{{cite web| url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/1419455/Paleocene-Eocene-Thermal-Maximum-PETM| title=''Paleocene–Eocene Thermal Maximum''|last=| first=|publisher=Encyclopædia Britannica| date=|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref>
+|last=Rincon| first=Paul|publisher=BBC news| date=17. lipnja 2003.|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref> Nekoliko milijuna godina kasnije, temperatura se opet stabilizirala i smanjila, te dovela do razdoblja koje se zove "Eocenski optimum".<ref>{{Citiraj web| url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/1419455/Paleocene-Eocene-Thermal-Maximum-PETM| title=''Paleocene–Eocene Thermal Maximum''|last=| first=|publisher=Encyclopædia Britannica| date=|accessdate=5. ožujka 2012}}</ref>
 ==Izvori==