FK Sloboda Tuzla: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 9: | Redak 9: | ||
| kapacitet stadiona = 8.500 | | kapacitet stadiona = 8.500 | ||
| predsjednik = {{ZD|B|BIH}} Elmir Šećerbegović | | predsjednik = {{ZD|B|BIH}} Elmir Šećerbegović | ||
| trener = {{ZD|B|BIH}} [[Mladen Žižović]]<ref>{{ | | trener = {{ZD|B|BIH}} [[Mladen Žižović]]<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.klix.ba/sport/nogomet/mladen-zizovic-imenovan-za-novog-trenera-tuzlanske-slobode/210315159|title=Mladen Žižović imenovan za novog trenera tuzlanske Slobode|date=15. ožujka 2021|accessdate=15. ožujka 2021|language=bošnjački|author=H.H.|publisher=Klix.ba}}</ref> | ||
| liga = [[Nogometna Premijer liga Bosne i Hercegovine|Premijer liga BiH]] | | liga = [[Nogometna Premijer liga Bosne i Hercegovine|Premijer liga BiH]] | ||
| sezona = 2019./20. | | sezona = 2019./20. | ||
Posljednja izmjena od 17. studeni 2021. u 06:59
| Fudbalski klub Sloboda Tuzla | |||
|---|---|---|---|
| Puno ime | FK Sloboda Tuzla | ||
| Osnovan | 1919. | ||
| Igralište | Stadion Tušanj | ||
| Kapacitet | 8.500 | ||
| Navijači | Fukare | ||
| Predsjednik |  Elmir Šećerbegović
| ||
| Trener | Mladen Žižović[1]
| ||
| Liga | Premijer liga BiH | ||
| 2019./20. | 9. | ||
| |||
FK Sloboda je bosanskohercegovački nogometni klub iz Tuzle.
Povijest
Prethodnik Slobode je klub osnovan davne 1919. godine pod imenom Gorki koji je zabranjen 1924. godine. Nakon zabrane Gorkog i Hajduka, dvaju radničkih športskih klubova iz Tuzle, tri godine u Tuzli nije bilo takvih društava, a svaki pokušaj obnove nekog takvog društva osujetila je policija. Aktivisti su se uporno zalagalii i uz želju velikog broja radnika 20. studenoga 1927. godine, u Tuzli je osnovano Radničko-kulturno sportsko društvo Sloboda, s četiri sekcije: športskom, tamburaškom, horskom i diletantskom. Članovi nogometne momčadi športske sekcije bili su Karlo Mott, Jozo i Nikola Kemenc, Suljo Nezirović, Alfred Puhta, Safet i Ešo Isabegović, Oto i Ivica Milanović, Josip Leder, Muho Mujezinović, Karlo Švarc, Vlado Mileusnić, Rihard Žlebnik, Mujo Begić, a prvu utakmicu odigrali su sa Solvajem iz Lukavca. Kulturno-prosvjetno društvo i RSK Slobodu vodili su socijaldemokrati od 1927. do 1932. godine , ali u oba društva su unatoč ilegalnih uvjeta za rad, stalni i trajni utjecaj imali komunisti. Početkom 1928. godine športska sekcija se osamostalila i postala samostalni klub pod imenom Radnički sportski klub "Sloboda". Uspostavom Šestosiječanjske diktature Sloboda je bila na zubu režima koji je po svim radničkim organizacijama nesmiljeno udarao i vršio pritiske kao na protudržavne elemente. Sloboda je zadnju utakmicu uspjela odigrati Sportskim klubom Šumadija 8. svibnja 1932. godine. Vrlo brzo iste godine, na jednom sastanku igrača i UO Kluba socijaldemokrata Jozo Jurić, koji je tad predsjedavao RKPD Sloboda, izjavio je da obustavlja rad Kluba na pola godine, s time da će svakom igraču koji želi dati ispisnicu radi prelaska u drugi klub. U stvari je ovo značilo zabranu rada RSK Sloboda koju je policija sprovela uz znanje i punu potporu socijaldemokrata. Nakon ovog dio igrača napustio je Tuzlu ili prestao igrati.[2] 1939. Sloboda je igrala u sastavu Miralem Mandžić, Zvonko Herljević, Džemal Mandžić, Franjo Manger, Pašaga Vugić, Fikret Ibrišimović, Tonči Pavlić, Džemal Hadžihrustić, Mustafa Salković-Mućak, Boško Popović-Popac, Raif Mujezinović, Nezir Mujezinović, i Alija Mutičević. Predsjednik je bio Mehmedalija Hukić.
U osovinskom napadu na Jugoslaviju, prostorije RSK Slobode bile su svojevrsni stožer za obranu Tuzle. Komunističko vodstvo okupljalo se ondje i slalo mladež kopati rovove i pripremati prostorije za prijam ranjenika s bojišta, no u sveopćem rasulu neželjene Jugoslavije njemačke snage već 15. travnja ušle su u Tuzlu. Uspostavljena je vlast NDH, pod čiji je udar došla Sloboda. Polovicom svibnja 1941. godine ustaške vlasti došle su preuzeti imovinu Slobode, no osoblje je lukavo svu imovinu i arhiv razdijelilo članstvu, zakopalo ili krivotvorilo. Istog mjeseca ustaške vlasti zapečatile su Slobodine prostorije i klub je prestao postojati. Od približno 600 članova predratne Slobode, u NOB-u i socijalističkoj revoluciji sudjelovalo je 95% njenih članova, od čega je poginulo 109 boraca, među kojima i četiri narodna heroja: Muharem Merdžić, Ivan Marković Irac, Albin Herljević i Enver Šiljak. Još trojica narodnih heroja su u međuratnom razdoblju bili igrači ili članovi Slobode: Cvijetin Mijatović Majo, Franjo Herljević i Pašaga Mandžić.[3]
U prvim poratnim godinama vodio ju je bivši igrač Josip Bulat. Igrala je u sastavu Ismet Prcić, Šefik Ahmetović, Salihović, Drago Karaman, Galib Ilijazović, Omerašević, Pepi Soravia, Meša Mešić, Muhamed Selimović, Aleksandar Avramović, Gandura, Vidani i Kemo Hadžimehmedović.
Svoj ulazak u elitno društvo jugoslavenskog nogometa osigurala je 1959. godine. Slavna generacija koja se u nekoliko sezona pod vodstvom Bele Palfija prošetala od zonaša do prvoligaša bili su Hajrović, Lazić, Kiš, Rusmir, Petković, Stipić, Radić, Bevanda, Panić, Podvalej, Marković i Čukteraš. Od 1969. godine stalni je član Prve lige bivše države, a kasnije i Prve, te Premijer lige BiH. U poslijeratnom vremenu Sloboda se dva puta natjecala u Intertoto kupu (2003. i 2004.), gdje je u oba navrata prošla prvo kolo. Sloboda je nakon deset sezona provedenih u najvišem rangu bh. nogometa ispala u Prvu ligu FBiH. Uz pomoć trenera Miroslava Blaževića sezonu 2013./14. su završili kao prvaci Prve lige čime su ostvarili povratak u Premijer ligu.[4]
2017. i 2018. u produkciji medijske kuće Kameleon, autori Vedran Jahić i Vedran Mitrić snimili su kratki dokumentarni film 99. [5]
Poznati bivši igrači
(popis nepotpun)
- Rizah Mešković
- Darko Vojvodić
- Romeo Mitrović
- Said Husejinović
- Velimir Vidić
- Ivan Cvjetković
- Branko Stipić
Poznati trener
Izvori
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ (boš.) Front Slobode Haris Šahović: "Uči da bi volio"(3):Formiranje RSK "Sloboda" 7. kolovoza 2015. (pristupljeno 3. lipnja 2017.)
- ↑ (boš.) Front Slobode Haris Šahović: "Uči da bi volio"(7): Gašenje RSK "Sloboda" od strane fašista 1941. godine 8. rujna 2015. (pristupljeno 3. lipnja 2017.)
- ↑ Ćiro postao prvak sa svojom Slobodom: Sretan sam, plašio sam se da će mi puknuti srce!, Jutarnji list, 31. svibnja 2014.
- ↑ (boš.) Radio Kameleon Vedran J.:Dokumentarni film “99” doživjet će TV premijeru, 13. ožujka 2018. (pristupljeno 20. travnja 2018.)
Vanjske poveznice
- FK Sloboda Tuzla
- FK Sloboda Tuzla na transfermarkt.de
- Facebook Historija FK Sloboda (boš.)
Nedovršeni članak FK Sloboda Tuzla koji govori o bosanskohercegovačkom nogometnom klubu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.