Glavni tajnik: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Glavni tajnik'''-->'''Glavni tajnik''' (ili: '''generalni sekretar''') je najčešće izvršni organ u raznovrsnim organizacijama. Taj naziv predlaže upravnu dužnost, ali koncentracija informacija na stolu jedne osobe olakšava toj osobi steći političku moć i vlast. | <!--'''Glavni tajnik'''-->'''Glavni tajnik''' (ili: '''generalni sekretar''') je najčešće izvršni organ u raznovrsnim organizacijama. Taj naziv predlaže upravnu dužnost, ali koncentracija informacija na stolu jedne osobe olakšava toj osobi steći političku moć i vlast. | ||
Uobičajen primjer pružila je [[Ruska komunistička partija (boljševika)]], kada je na dužnost odgovornog sekretara [[1922.]], nakon [[Elena Stasova|Stasove]], [[Jakov Sverdlov|Sverdlova]], [[Nikolaj Krestinski|Krestinskoga]] i [[Vjačeslav Molotov|Molotova]], na prijedlog [[Lev Kamenev|Kameneva]] i [[Grigorij Zinov'ev|Zinov'eva]] izabran [[Josif Staljin|Stalin]], uskoro preimenovan u generalnog sekretara. [[Vladimir Lenjin|Lenjin]] je uzalud pisao partijskom kongresu<ref name="CUPArchive">{{ | Uobičajen primjer pružila je [[Ruska komunistička partija (boljševika)]], kada je na dužnost odgovornog sekretara [[1922.]], nakon [[Elena Stasova|Stasove]], [[Jakov Sverdlov|Sverdlova]], [[Nikolaj Krestinski|Krestinskoga]] i [[Vjačeslav Molotov|Molotova]], na prijedlog [[Lev Kamenev|Kameneva]] i [[Grigorij Zinov'ev|Zinov'eva]] izabran [[Josif Staljin|Stalin]], uskoro preimenovan u generalnog sekretara. [[Vladimir Lenjin|Lenjin]] je uzalud pisao partijskom kongresu<ref name="CUPArchive">{{Citiranje knjige|title=The New Cambridge Modern History, Volume XII|url=http://books.google.com/books?id=LLg8AAAAIAAJ&pg=PA453|publisher=CUP Archive|page=453|id=GGKEY:Q5W2KNWHCQB}}</ref> da je opasna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka, jer je kao stalni generalni sekretar postao apsolutni vladar [[Sovjetski savez|Sovjetskog Saveza]] od [[1934.]] do smrti. Po istom obrascu u sličnim političkim sustavima generalni sekretar je bio i ostao glavna osoba režima, pa i kad nema državnih dužnosti. | ||
[[Glavni tajnik NATO-a|Glavni tajnik Sjevernoatlantskog pakta (NATO)]] u slučaju rata koji angažira NATO postaje vrhovni zapovjednik udruženih oružanih snaga članica. | [[Glavni tajnik NATO-a|Glavni tajnik Sjevernoatlantskog pakta (NATO)]] u slučaju rata koji angažira NATO postaje vrhovni zapovjednik udruženih oružanih snaga članica. | ||
Posljednja izmjena od 17. studeni 2021. u 01:22
Glavni tajnik (ili: generalni sekretar) je najčešće izvršni organ u raznovrsnim organizacijama. Taj naziv predlaže upravnu dužnost, ali koncentracija informacija na stolu jedne osobe olakšava toj osobi steći političku moć i vlast.
Uobičajen primjer pružila je Ruska komunistička partija (boljševika), kada je na dužnost odgovornog sekretara 1922., nakon Stasove, Sverdlova, Krestinskoga i Molotova, na prijedlog Kameneva i Zinov'eva izabran Stalin, uskoro preimenovan u generalnog sekretara. Lenjin je uzalud pisao partijskom kongresu[1] da je opasna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka, jer je kao stalni generalni sekretar postao apsolutni vladar Sovjetskog Saveza od 1934. do smrti. Po istom obrascu u sličnim političkim sustavima generalni sekretar je bio i ostao glavna osoba režima, pa i kad nema državnih dužnosti.
Glavni tajnik Sjevernoatlantskog pakta (NATO) u slučaju rata koji angažira NATO postaje vrhovni zapovjednik udruženih oružanih snaga članica.
Postoje, dakako, i dužnosti glavnih tajnika koje nisu izvršno-političke, ili to barem nisu u pretežnoj mjeri, na primjer dužnost glavnog tajnika ministarskog Vijeća EU, jednog od dvaju zakonodavnih organa Unije (uz Europski parlament, jer se izvršne ovlasti usredotočuju u dužnosti rotirajućeg Predsjedništva.
Povijest
Dužnost glavnog tajnika zabilježena je ponajprije u Katoličkoj crkvi, npr. u franjevačkim redovima.[2]
U 20. stoljeću dužnost glavnog tajnika nalazimo u mnogim organizacijama. Evo nepotpunog popisa:
Svjetske organizacije
- Liga naroda: Eric Drummond (1920.–1933.), Joseph Avenol (1933.–1940.), Seán Lester (1940.–1946.)
- Organizacija Ujedinjenih naroda: Gladwyn Jebb (1945.-1946.), Trygve Lie (1946.-1952.), Dag Hammarskjöld (1953.-1961.), U Thant (1961.-1971.), Kurt Waldheim (1972.-1981.), Javier Pérez de Cuéllar (1982.-1991.), Boutros Boutros-Ghali (1992.-1996.), Kofi Annan (1997.-2006.), Ban Ki-moon (2007.-)
Međunarodne međuvladine organizacije
- Arapska liga: Nabil el-Araby (2011.-)
- Organizacija američkih država: José Manuel Insulza (2005.-)
Međunarodne nevladine organizacije
- Amnesty International: Salil Shetty (2009.-)
Međunarodne vjerske organizacije
- Biskupska sinoda Katoličke crkve: kardinal Lorenzo Baldisseri (2013.-)
- Svjetsko vijeće crkava: Olav Fykse Tveit
Sindikati
- Engleska i Wales: Trades Union Congress (TUC): Frances O'Grady (2013.-)
- Francuska: Generalna konfederacija rada (CGT): Bernard Thibault (1999.-)
- Škotska: Škotska sindikalna unija (STUC): Grahame Smith (2006.-)
- Španjolska: Opća radnička unija (UGT): Cándido Méndez (1994.-)
Političke stranke
- Španjolska: Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE): Pedro Sánchez (2014.-)
Komunističke partije sada na vlasti
- Kineska komunistička partija: Xi Jinping
- Partija rada Koreje: Kim Jong-un
- Komunistička partija Vijetnama: Nguyễn Phú Trọng
- Revolucionarna stranka Laoskog naroda: Choummaly Sayasone
- Komunistička partija Kube: Raúl Castro