Ključ na Sani: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)
Redak 2: Redak 2:


[[File:Kljuc, hrad z 14. stol.jpg|mini|desno|Stari grad Ključ]]
[[File:Kljuc, hrad z 14. stol.jpg|mini|desno|Stari grad Ključ]]
'''Ključka tvrđava''' smještena je na uzduženoj kosi na visokim stijenama koje dominiraju nad dolinom rijeke [[Sana|Sane]] i ključkom okolinom. Ranije je tu bio položaj omanjeg [[Antika|antičkog (rimskog)]] utvrđenja. <ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba  |title= BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA  |work=Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. |accessdate=22. travnja 2019.}}</ref>  
'''Ključka tvrđava''' smještena je na uzduženoj kosi na visokim stijenama koje dominiraju nad dolinom rijeke [[Sana|Sane]] i ključkom okolinom. Ranije je tu bio položaj omanjeg [[Antika|antičkog (rimskog)]] utvrđenja. <ref name="Bojanovski">{{Citiranje weba |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba  |title= BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA  |work=Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. |accessdate=22. travnja 2019.}}</ref>  


Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: Grad sa podgrađem, Tabor i Ljubica (Lubica). Najstarije jezgro je Grad s podgrađem, koji je sa prilazne sjeverne strane zaštićen visokim [[bedem]]om. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u [[Osmanlije|Osmanlijsko doba]]. Ljubica je isturena [[kula]] koja je podignuta kao bočna zaštita jezgra tvrđave (tj. grada).<ref> Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 147.</ref><ref name="Kreševljaković">{{Cite web |url= http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1953/1-1953.pdf  |title= Hamdija Kreševljaković,  STARI BOSANSKI GRADOVI  |work= Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7.-45. |accessdate=24. travnja 2019.}}</ref>
Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: Grad sa podgrađem, Tabor i Ljubica (Lubica). Najstarije jezgro je Grad s podgrađem, koji je sa prilazne sjeverne strane zaštićen visokim [[bedem]]om. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u [[Osmanlije|Osmanlijsko doba]]. Ljubica je isturena [[kula]] koja je podignuta kao bočna zaštita jezgra tvrđave (tj. grada).<ref> Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 147.</ref><ref name="Kreševljaković">{{Citiranje weba |url= http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1953/1-1953.pdf  |title= Hamdija Kreševljaković,  STARI BOSANSKI GRADOVI  |work= Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7.-45. |accessdate=24. travnja 2019.}}</ref>


Ključka tvrđava je središte župe [[Banica (župa)|Banica]]. Tvrđava je kontrolirala promet dolinom Sane koja je povezivala [[Pounje]] sa dolinama [[Pliva|Plive]] i [[Vrbas]]a. Prvi spomen tvrđave vezan je za njegove vlasnike [[Hrvatinići|Hrvatiniće]] [[1322.]] godine. Tvrđava je pripadala [[Vukoslav Hrvatinić|Vukoslavu Hrvatiniću]] pa njegovom sinu [[Vlatko Vukoslavić|Vlatku Vukoslaviću]]. Vlatko je [[1364.]] tvrđavu ustupio [[Ugarska|ugarskom vladaru]] [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludoviku Anžujskom]] u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Poslije smrti Ludovika [[1382.]], Ključ je ponovo u vlasti Hrvatinića, tada [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]], glavnog predstavnika tog roda. Poslije je Ključ pripao unucima Hrvojevog brata župana Dragiše Vukčića.<ref>Jelena Mrgić, ''Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima'', Zavod za udžbenike, Beograd 2010., 128.-129.</ref>
Ključka tvrđava je središte župe [[Banica (župa)|Banica]]. Tvrđava je kontrolirala promet dolinom Sane koja je povezivala [[Pounje]] sa dolinama [[Pliva|Plive]] i [[Vrbas]]a. Prvi spomen tvrđave vezan je za njegove vlasnike [[Hrvatinići|Hrvatiniće]] [[1322.]] godine. Tvrđava je pripadala [[Vukoslav Hrvatinić|Vukoslavu Hrvatiniću]] pa njegovom sinu [[Vlatko Vukoslavić|Vlatku Vukoslaviću]]. Vlatko je [[1364.]] tvrđavu ustupio [[Ugarska|ugarskom vladaru]] [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludoviku Anžujskom]] u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Poslije smrti Ludovika [[1382.]], Ključ je ponovo u vlasti Hrvatinića, tada [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]], glavnog predstavnika tog roda. Poslije je Ključ pripao unucima Hrvojevog brata župana Dragiše Vukčića.<ref>Jelena Mrgić, ''Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima'', Zavod za udžbenike, Beograd 2010., 128.-129.</ref>
Redak 10: Redak 10:
Ključ je tvrđava u kojoj je bio prije zarobljavanja smješten posljednji bosanski kralj [[Stjepan Tomašević]] [[1463.]] godine. <ref>Konstantin Mihajlović, ''Janićeva sjećanja ili Turske kronike'', (prijevod i predgovor Đorđe Živanović) Spomenik Srpske akademije nauka 107, Beograd 1959. Drugo izdanje 1986., 49.-52.</ref> Slika Ključa očuvana je na graviri u putopisu [[Benedikt Kuripešić|Benedikta Kuripešića]] iz [[1530.]] godine.
Ključ je tvrđava u kojoj je bio prije zarobljavanja smješten posljednji bosanski kralj [[Stjepan Tomašević]] [[1463.]] godine. <ref>Konstantin Mihajlović, ''Janićeva sjećanja ili Turske kronike'', (prijevod i predgovor Đorđe Živanović) Spomenik Srpske akademije nauka 107, Beograd 1959. Drugo izdanje 1986., 49.-52.</ref> Slika Ključa očuvana je na graviri u putopisu [[Benedikt Kuripešić|Benedikta Kuripešića]] iz [[1530.]] godine.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je Graditeljsku cjelinu - Stari grad Ključ u Ključu [[nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine |nacionalnim spomenikom BiH]] [[12. svibnja]] [[2003.]] godine. <ref name="Spomenik">{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_hrv/KLJUC%20HR%20kompl.pdf |title= Stari grad Ključ u Ključu |work=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref>
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je Graditeljsku cjelinu - Stari grad Ključ u Ključu [[nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine |nacionalnim spomenikom BiH]] [[12. svibnja]] [[2003.]] godine. <ref name="Spomenik">{{Citiranje weba |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_hrv/KLJUC%20HR%20kompl.pdf |title= Stari grad Ključ u Ključu |work=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref>


== Literatura ==
== Literatura ==

Inačica od 11. studeni 2021. u 12:55

Datoteka:Kljuc, hrad z 14. stol.jpg
Stari grad Ključ

Ključka tvrđava smještena je na uzduženoj kosi na visokim stijenama koje dominiraju nad dolinom rijeke Sane i ključkom okolinom. Ranije je tu bio položaj omanjeg antičkog (rimskog) utvrđenja. [1]

Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: Grad sa podgrađem, Tabor i Ljubica (Lubica). Najstarije jezgro je Grad s podgrađem, koji je sa prilazne sjeverne strane zaštićen visokim bedemom. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u Osmanlijsko doba. Ljubica je isturena kula koja je podignuta kao bočna zaštita jezgra tvrđave (tj. grada).[2][3]

Ključka tvrđava je središte župe Banica. Tvrđava je kontrolirala promet dolinom Sane koja je povezivala Pounje sa dolinama Plive i Vrbasa. Prvi spomen tvrđave vezan je za njegove vlasnike Hrvatiniće 1322. godine. Tvrđava je pripadala Vukoslavu Hrvatiniću pa njegovom sinu Vlatku Vukoslaviću. Vlatko je 1364. tvrđavu ustupio ugarskom vladaru Ludoviku Anžujskom u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Poslije smrti Ludovika 1382., Ključ je ponovo u vlasti Hrvatinića, tada Hrvoja Vukčića Hrvatinića, glavnog predstavnika tog roda. Poslije je Ključ pripao unucima Hrvojevog brata župana Dragiše Vukčića.[4]

Ključ je tvrđava u kojoj je bio prije zarobljavanja smješten posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine. [5] Slika Ključa očuvana je na graviri u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530. godine.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je Graditeljsku cjelinu - Stari grad Ključ u Ključu nacionalnim spomenikom BiH 12. svibnja 2003. godine. [6]

Literatura

  • Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 147.
  • Jelena Mrgić, Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima - , Zavod za udžbenike, Beograd 2010, str. 128-129.
  • Stari grad Ključ, graditeljska cjelina, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, [1]
  • Marko Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo 1957., 105
  • Ivo Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 15, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd 1973, 100 –105.
  • Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo, Veselin Masleša, 1978. 1982 Ivo, Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 23, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd, 1982, 140–142.
  • Stari grad Ključ, [2]
  • Ključ nekad, [3]

Izvori

  1. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  2. Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 147.
  3. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  4. Jelena Mrgić, Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima, Zavod za udžbenike, Beograd 2010., 128.-129.
  5. Konstantin Mihajlović, Janićeva sjećanja ili Turske kronike, (prijevod i predgovor Đorđe Živanović) Spomenik Srpske akademije nauka 107, Beograd 1959. Drugo izdanje 1986., 49.-52.
  6. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web