Pistacia weinmannifolia: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
 
Redak 24: Redak 24:
Ovaj zimzeleni [[grm]] ili mali [[stablo]] izraste do visine od 2-8 m, u brdskim i planinskim šumama na [[Vapnenac|vapnencu]] i u šikarama; cvate od [[Ožujak|ožujka]] do [[Svibanj|svibnja]] a plodove daje od [[Lipanj|lipnja]] do [[kolovoz]]a (Floras 2012). Ima dvije glavne vrste staništa: kserotermne doline i krške regije (Chen et al., 2011).<ref>[http://www.iucnredlist.org/details/20678397/0 IUCN]</ref>
Ovaj zimzeleni [[grm]] ili mali [[stablo]] izraste do visine od 2-8 m, u brdskim i planinskim šumama na [[Vapnenac|vapnencu]] i u šikarama; cvate od [[Ožujak|ožujka]] do [[Svibanj|svibnja]] a plodove daje od [[Lipanj|lipnja]] do [[kolovoz]]a (Floras 2012). Ima dvije glavne vrste staništa: kserotermne doline i krške regije (Chen et al., 2011).<ref>[http://www.iucnredlist.org/details/20678397/0 IUCN]</ref>


{{commonscat|Pistacia weinmannifolia}}
 
{{wikispecies|Pistacia weinmannifolia}}
 


== Izvori ==
== Izvori ==
{{izvori}}
{{izvori}}
[[Kategorija:Pistacija]]
[[Kategorija:Pistacija]]

Posljednja izmjena od 3. studeni 2021. u 02:07

Pistacia weinmannifolia
Status zaštite
Status zaštite: Nedovoljno podataka
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Sapindales
Porodica: Anacardiaceae
Rod: Pistacia
Vrsta: P. weinmannifolia
Dvojno ime
Pistacia weinmannifolia
J. Poiss. ex Franch., 1886

Pistacia weinmannifolia, azijska vrsta pistacije raširena po Kini (Yunnan, Sichuan, Guizhou, Guangxi), jugoistočnom Tibetu, Burmi (Shan, Taninthayi), Vijetnamu i Malajskom poluotoku (Kelantan, Perak, Pahang, Selangor)

Ovaj zimzeleni grm ili mali stablo izraste do visine od 2-8 m, u brdskim i planinskim šumama na vapnencu i u šikarama; cvate od ožujka do svibnja a plodove daje od lipnja do kolovoza (Floras 2012). Ima dvije glavne vrste staništa: kserotermne doline i krške regije (Chen et al., 2011).[1]



Izvori