Jeanne Moreau

Jeanne Moreau
Pogreška pri izradbi sličice: Jeanne Moreau na San Sebastian Film Festivalu 2006.
Rođenje	23. siječnja 1928. (Pariz, Francuska)
Smrt	31. srpnja 2017. (Pariz)
Zanimanje	glumica, scenaristica i redateljica
Godine rada	1949. – 2017.
Suprug	Jean-Louis Richard (1949. - 1951.) Teodoro Rubanis (1966.) William Friedkin (1977. - 1979.)
Važniji filmovi	Dizalo za stratište (1958.) Jules i Jim (1962.) Eva (1962.) Dnevnik jedne sobarice (1964.) Viva María ! (1965.) Nevjesta u crnom (1968.)
Nagrade Nagrade BAFTA Najbolja strana glavna glumica 1966. Viva Maria! Počasna nagrada "Academy Fellowship" 1996. Nagrade César Najbolja glumica 1991. La Vieille qui marchait dans la mer Počasni César 1995. 2008. Ostale nagrade Nagrada Filmskog festivala u Cannesu za najbolju glumicu 1960. Moderato cantabile Počasni Zlatni lav Filmskog festivala u Veneciji 1992. Počasni Zlatni medvjed Berlinskog filmskog festivala 2000. Počasna Zlatna palma Filmskog festivala u Cannesu 2003.

Jeanne Moreau (Pariz, Francuska, 23. siječnja 1928. – Pariz, 31. srpnja 2017.) bila je francuska filmska i kazališna glumica i redateljica.

Rođena je u Parizu u obitelji francusko-englesko-irskog porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti studira na pariškom konzervatoriju. 1947. debitira u kazalištu na Avignonskom festivalu, te je već u svojim dvadesetima jedna je od vodećih glumica u Comédie-Française. Nakon 1951. glumi epizodne uloge na filmu, i krajem 1950-ih surađuje s renomiranim redateljima, posebno s Louisom Malleom u filmovima Dizalo za stratište (1958.) i Les Amants (1959.), nakon čega ju mediji proglašavaju novom Brigitte Bardot. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja francuskog novog vala, kao Françoisom Truffautom u filmu Jules i Jim (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.

Datoteka:Movie Juliette Binoche dans les Yeux 16.jpg

Jeanne Moreau i Juliette Binoche

Ističu se također i uloge u filmovima Noć (1961.) Michelangela Antonionija, Falstaff (1965.) Orsona Wellesa, Dnevnik jedne sobarice (1964.) Luisa Buñuela, Posljednji tajkun (1976.) Elie Kazana, Querelle Rainera Wernera Fassbindera i Do kraja svijeta (1991.) Wima Wendersa. Osim glumom, na filmu se bavi i režijom, produkcijom i pisanjem scenarija. Kao glazbenica objavila je nekoliko albuma, te je jednom nastupila zajedno s Frankom Sinatrom na pozornici Carnegie Halla u New Yorku.

Jeanne Moreau bila je prijateljica istaknutih pisaca i umjetnika Jeana Cocteaua, Jeana Geneta, Henryja Millera, i Marguerite Duras. Bliska je prijateljica Sharon Stone. Orson Welles svojevremeno nazvao ju je najznačajnijom glumicom na svijetu.

Izabrana filmografija

• Dizalo za stratište (1958.)
• Les amants (1959.)
• Moderato cantabile (1960.)
• Noć (1961.)
• Jules i Jim (1962.)
• Dnevnik jedne sobarice (1964.)
• Viva Maria! (1965.)
• Nevjesta u crnom (1968.)
• Posljednji tajkun (1976.)
• Querelle (1982.)
• Do kraja svijeta (1991.)
• I Love You, I Love You Not (1996.)

Vanjske poveznice

• Jeanne Moreau u internetskoj bazi filmova IMDb-u