Arheološki muzej: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m no summary specified |
||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
[[Kategorija:Arheološki muzeji| ]] | [[Kategorija:Arheološki muzeji| ]] | ||
[[Kategorija:Vrste muzeja]] | [[Kategorija:Vrste muzeja]] | ||
Inačica od 1. studeni 2021. u 13:12
Arheološki muzej je specijalizirani muzej koji se bavi arheološkim pronalascima, njihovom izlaganju i proučavanju. Njihovi zaposlenici provode arheološka iskopavanja i provode istraživanje. Često mogu biti i muzej na otvorenom, kao što su npr. Atenska Akropola, Teotihuacan ili Pompeji.
Korijeni arheoloških muzeja se mogu naći u privatnim zbirkama bogatih plemića i bogatih trgovaca u Europi između petnaestog i sedamnaestog stoljeća, koji su voljeli predstavljati zanimljive i rijetke umjetničke predmeta i antikvitete svojim važnim gostima. Tek od 17. stoljeća u Europi javljaju se zakoni koji pokušavaju očuvati pojedine povijesne spomenike i nalažu stroge kontrole za očuvanje i trgovinu antikviteta i umjetnina. Johann Joachim Winckelmann je svojim djelovanjem od kraja 18. stoljeća stvorio svijest o vrijednosti i periodizaciji izložaka antičkih artefakta. Tako je 7. travnja 1820. godine papa Pio VII. donio tzv. „edikt kardinala Pacca” koji je općenito priznat kao prva sveobuhvatna zakonodavna mjera zaštite umjetničke i povijesne baštine, a koja je inspirirala slične mjere u kraljevstvu Napulja, u Toskani, Lombardiji i Venetu[1].
Poveznice
Izvori
- ↑ Michele Giambarba, L'evoluzione storica della legislazione sui beni culturali - Un excursus fra le leggi che tutelano i beni culturali del nostro paese dalla costituzione del regno d'Italia ad oggi, L'opinione del legale, nº 8, Ravenna, Sistema Museale della Provincia, 2000, p. 16.