Zlatko Prica: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Zlatko Prica'''-->{{ | <!--'''Zlatko Prica'''-->{{Infookvir likovni umjetnik | ||
|ime = Zlatko Prica | |ime = Zlatko Prica | ||
|slika = | |slika = | ||
| Redak 22: | Redak 22: | ||
===Mladost i obrazovanje=== | ===Mladost i obrazovanje=== | ||
Zlatko Prica rođen je u Pečuhu u trgovačkoj obitelji.<ref>[http://www.galerija-kula.hr/hr/slikar/35/Zlatko-Prica.aspx Zlatko Prica - Biografija], Galerija Kula, www.galerija-kula.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.</ref> Po završetku prvog razreda i nesretnog loma njegove obitelji, godine 1922. seli s majkom u [[Zagreb]]. U Zagrebu nastavlja školovanje i godine 1936. upisuje [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Umjetničku akademiju]]. Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga [[Omer Mujadžić|Omera Mujadžića]], [[Krsto Hegedušić|Krste Hegedušića]] i [[Ljubo Babić|Ljube Babića]]. U završnoj godini pokazuje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova 1940. godine dodijeljena '''Pariška stipendija''' koju je određivao Kolegij akademije. | Zlatko Prica rođen je u Pečuhu u trgovačkoj obitelji.<ref>[http://www.galerija-kula.hr/hr/slikar/35/Zlatko-Prica.aspx Zlatko Prica - Biografija], Galerija Kula, www.galerija-kula.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.</ref> Po završetku prvog razreda i nesretnog loma njegove obitelji, godine 1922. seli s majkom u [[Zagreb]]. U Zagrebu nastavlja školovanje i godine 1936. upisuje [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Umjetničku akademiju]]. Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga [[Omer Mujadžić|Omera Mujadžića]], [[Krsto Hegedušić|Krste Hegedušića]] i [[Ljubo Babić|Ljube Babića]]. U završnoj godini pokazuje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova 1940. godine dodijeljena '''Pariška stipendija''' koju je određivao Kolegij akademije. | ||
U rodni grad vratio se nakon punih pedeset godina, uvelike zaslugom [[Sándor Kelle|Sándora Kellea]], slikara i profesora na Visokoj pedagoškoj školi u Pečuhu. Tom je prigodom obišao svoju rodnu kuću u Franjevačkoj ulici.<ref name="100 godina">Branka Pavić Blažetin: [http://www.glasnik.hu/index.php/hr/kultura/1631-100-godina-price '' 100 GODINA PRICE” '']. Hrvatski glasnik. 6. srpnja 2016. Pristupljeno 17. prosinca 2023.</ref> | |||
===Umjetnički i pedagoški rad=== | ===Umjetnički i pedagoški rad=== | ||
| Redak 34: | Redak 36: | ||
==Djela== | ==Djela== | ||
Prica je radio u različitim tehnikama ([[crtež]], [[grafika]], [[akvarel]], [[gvaš]], ulje, [[vitraj]], [[mozaik]], fresko). Također je izrađivao [[plakat]]e te [[Ilustracija|ilustrirao]] brojne knjige. Njegovo likovno stvaralaštvo možemo podijeliti u nekoliko ciklusa: | Prica je radio u različitim tehnikama ([[crtež]], [[grafika]], [[akvarel]], [[gvaš]], ulje, [[vitraj]], [[mozaik]], fresko). Također je izrađivao [[plakat]]e te [[Ilustracija|ilustrirao]] brojne knjige. Njegovo likovno stvaralaštvo možemo podijeliti u nekoliko ciklusa: | ||
Dio svojih djela darovao je rodnom gradu.<ref name="100 godina"/> | |||
* ''Samoborski ciklus'' (1938. - 1957.) | * ''Samoborski ciklus'' (1938. - 1957.) | ||
Posljednja izmjena od 17. prosinac 2023. u 02:32
| Zlatko Prica | |
| 20. stoljeće | |
|---|---|
| Rođenje | Pečuh, 26. lipnja 1916. |
| Smrt | Rijeka, 7. ožujka 2003. |
| Nacionalnost | Hrvat |
Zlatko Prica (Pečuh, 26. lipnja 1916. - Rijeka, 7. ožujka 2003.), hrvatski slikar i likovni pedagog.
Životopis
Mladost i obrazovanje
Zlatko Prica rođen je u Pečuhu u trgovačkoj obitelji.[1] Po završetku prvog razreda i nesretnog loma njegove obitelji, godine 1922. seli s majkom u Zagreb. U Zagrebu nastavlja školovanje i godine 1936. upisuje Umjetničku akademiju. Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga Omera Mujadžića, Krste Hegedušića i Ljube Babića. U završnoj godini pokazuje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova 1940. godine dodijeljena Pariška stipendija koju je određivao Kolegij akademije.
U rodni grad vratio se nakon punih pedeset godina, uvelike zaslugom Sándora Kellea, slikara i profesora na Visokoj pedagoškoj školi u Pečuhu. Tom je prigodom obišao svoju rodnu kuću u Franjevačkoj ulici.[2]
Umjetnički i pedagoški rad
Prvu veliku izložbu priredio je u Umjetničkom paviljonu u travnju 1941. godine u Zagrebu. U ljeto 1943. godine odlazi (sa suprugom Zdenkom, sestrom Nikole Reisera) u partizane, gdje se naročito angažira u kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a. Kruna tog napora su ilustracije (zajedno sa slikarem Edom Murtićem) potresne poeme Jama hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića.
Iza rata putuje na kraća studijska putovanja u Pariz 1948., te Indiju i Brazil 1952. godine. Nakon toga radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do kraja svog radnog vijeka. Bio je osnivač i član likovnih skupina "Grupa 58." i "Grupa »Mart«" koje su djelovale u Zagrebu. Potkraj šezdesetih godina bio je jedan od utemeljitelja zagrebačke Galerije Forum.
Godine 1981. dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.[3] Iste godine postao je izvanrednim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 1988. godine njenim redovnim članom.[4]
Čitavo to vrijeme intenzivno izlaže u zemlji i inozemstvu. Neumorno stvara na razmeđi između Samobora i svojeg ljetnog boravišta Tara u Istri. Umro je 2003. godine u Rijeci.
Djela
Prica je radio u različitim tehnikama (crtež, grafika, akvarel, gvaš, ulje, vitraj, mozaik, fresko). Također je izrađivao plakate te ilustrirao brojne knjige. Njegovo likovno stvaralaštvo možemo podijeliti u nekoliko ciklusa: Dio svojih djela darovao je rodnom gradu.[2]
- Samoborski ciklus (1938. - 1957.)
- Plodovi zemlje (1957.-1969.)
- Anatomija prirode (1969.-1971.)
- Tarski ciklus (1971.-1992.)
- Opatijski kišobrani (1992.-2003.)
- Žene (posljednjih godina života) [5]
Značajnije monografije napisane o njegovu stvaralaštvu su Zlatko Prica: 50 godina slikarstva (1989.) [6] i Zlatko Prica: 100 godina - 1916. - 2016. (2016.) [7]. Zlatko Prica dio svog opusa poklonio je rodnome gradu Pečuhu, te veći dio gradu Samoboru, u kojem je proveo velik dio života. Iz te donacije izrasla je 2002. godine samoborska Galerija Prica, te godine 2006. Zaklada Zlatko i Vesna Prica.[8][9]
Izvori
- Bilješke i literatura
- ↑ Zlatko Prica - Biografija, Galerija Kula, www.galerija-kula.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
- ↑ 2,0 2,1 Branka Pavić Blažetin: 100 GODINA PRICE” . Hrvatski glasnik. 6. srpnja 2016. Pristupljeno 17. prosinca 2023.
- ↑ Prica, Zlatko, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr
- ↑ akademik Zlatko Prica, akademski slikar, HAZU, info.hazu.hr
- ↑ Nikolina Mahović, Zlatko Prica: djela iz fundusa Galerije Prica u Samoboru, Gradski muzej Varaždin, 2012., www.gmv.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
- ↑ Ante Sorić (uredio), Zlatko Prica: 50 godina slikarstva, MGC Gradec, Zagreb, 1989.
- ↑ Nikolina Šimunović, Zlatko Prica: 100 godina - 1916. - 2016., slike, crteži, grafike, Zaklada Zlatko i Vesna Prica, Samobor, 2016., ISBN 9789539583826
- ↑ Galerija Prica, www.pousamobor.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
- ↑ Zaklada Zlatko i Vesna Prica, zaklada-prica.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
- Prica, Zlatko, Istrapedia, www.istrapedia.hr
- Nikola Albaneže, Zlatko Prica - postojanost u mijenama, izložba crteža i grafika - 100 godina Price, Galerija Prica, www.pousamobor.hr
Vanjske poveznice
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Zlatko Prica |
- Mrežna mjesta
- Zaklada Zlatko i Vesna Prica, zaklada-prica.hr
- Galerija Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor
- Vladimir Maleković, Tarski dnevnik Zlatka Price, Život umjetnosti 32/1981., www.ipu.hr
- Zlatko Prica - reprodukcije slika, www.alm.hr
- Zlatko prica - plakati i ilustracije knjiga, athena.muo.hr