Zlatko Prica: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Zlatko Prica'''-->{{Likovni umjetnik
<!--'''Zlatko Prica'''-->{{Infookvir likovni umjetnik
|ime          = Zlatko Prica
|ime          = Zlatko Prica
|slika        =  
|slika        =  
Redak 22: Redak 22:
===Mladost i obrazovanje===
===Mladost i obrazovanje===
Zlatko Prica rođen je u Pečuhu u trgovačkoj obitelji.<ref>[http://www.galerija-kula.hr/hr/slikar/35/Zlatko-Prica.aspx Zlatko Prica - Biografija], Galerija Kula, www.galerija-kula.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.</ref> Po završetku prvog razreda i nesretnog loma njegove obitelji, godine 1922. seli s majkom u [[Zagreb]]. U Zagrebu nastavlja školovanje i godine 1936. upisuje [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Umjetničku akademiju]]. Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga [[Omer Mujadžić|Omera Mujadžića]], [[Krsto Hegedušić|Krste Hegedušića]] i [[Ljubo Babić|Ljube Babića]]. U završnoj godini pokazuje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova 1940. godine dodijeljena '''Pariška stipendija''' koju je određivao Kolegij akademije.
Zlatko Prica rođen je u Pečuhu u trgovačkoj obitelji.<ref>[http://www.galerija-kula.hr/hr/slikar/35/Zlatko-Prica.aspx Zlatko Prica - Biografija], Galerija Kula, www.galerija-kula.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.</ref> Po završetku prvog razreda i nesretnog loma njegove obitelji, godine 1922. seli s majkom u [[Zagreb]]. U Zagrebu nastavlja školovanje i godine 1936. upisuje [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Umjetničku akademiju]]. Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga [[Omer Mujadžić|Omera Mujadžića]], [[Krsto Hegedušić|Krste Hegedušića]] i [[Ljubo Babić|Ljube Babića]]. U završnoj godini pokazuje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova 1940. godine dodijeljena '''Pariška stipendija''' koju je određivao Kolegij akademije.
U rodni grad vratio se nakon punih pedeset godina, uvelike zaslugom [[Sándor Kelle|Sándora Kellea]], slikara i profesora na Visokoj pedagoškoj školi u Pečuhu. Tom je prigodom obišao svoju rodnu kuću u Franjevačkoj ulici.<ref name="100 godina">Branka Pavić Blažetin: [http://www.glasnik.hu/index.php/hr/kultura/1631-100-godina-price '' 100 GODINA PRICE”  '']. Hrvatski glasnik. 6. srpnja 2016. Pristupljeno 17. prosinca 2023.</ref>


===Umjetnički i pedagoški rad===
===Umjetnički i pedagoški rad===
Redak 34: Redak 36:
==Djela==
==Djela==
Prica je radio u različitim tehnikama ([[crtež]], [[grafika]], [[akvarel]], [[gvaš]], ulje, [[vitraj]], [[mozaik]], fresko). Također je izrađivao [[plakat]]e te [[Ilustracija|ilustrirao]] brojne knjige. Njegovo likovno stvaralaštvo možemo podijeliti u nekoliko ciklusa:
Prica je radio u različitim tehnikama ([[crtež]], [[grafika]], [[akvarel]], [[gvaš]], ulje, [[vitraj]], [[mozaik]], fresko). Također je izrađivao [[plakat]]e te [[Ilustracija|ilustrirao]] brojne knjige. Njegovo likovno stvaralaštvo možemo podijeliti u nekoliko ciklusa:
Dio svojih djela darovao je rodnom gradu.<ref name="100 godina"/>


* ''Samoborski ciklus'' (1938. - 1957.)
* ''Samoborski ciklus'' (1938. - 1957.)

Posljednja izmjena od 17. prosinac 2023. u 02:32

Zlatko Prica
20. stoljeće
Rođenje Pečuh, 26. lipnja 1916.
Smrt Rijeka, 7. ožujka 2003.
Nacionalnost Hrvat

Zlatko Prica (Pečuh, 26. lipnja 1916. - Rijeka, 7. ožujka 2003.), hrvatski slikar i likovni pedagog.

Životopis

Mladost i obrazovanje

Zlatko Prica rođen je u Pečuhu u trgovačkoj obitelji.[1] Po završetku prvog razreda i nesretnog loma njegove obitelji, godine 1922. seli s majkom u Zagreb. U Zagrebu nastavlja školovanje i godine 1936. upisuje Umjetničku akademiju. Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga Omera Mujadžića, Krste Hegedušića i Ljube Babića. U završnoj godini pokazuje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova 1940. godine dodijeljena Pariška stipendija koju je određivao Kolegij akademije.

U rodni grad vratio se nakon punih pedeset godina, uvelike zaslugom Sándora Kellea, slikara i profesora na Visokoj pedagoškoj školi u Pečuhu. Tom je prigodom obišao svoju rodnu kuću u Franjevačkoj ulici.[2]

Umjetnički i pedagoški rad

Prvu veliku izložbu priredio je u Umjetničkom paviljonu u travnju 1941. godine u Zagrebu. U ljeto 1943. godine odlazi (sa suprugom Zdenkom, sestrom Nikole Reisera) u partizane, gdje se naročito angažira u kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a. Kruna tog napora su ilustracije (zajedno sa slikarem Edom Murtićem) potresne poeme Jama hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića.

Iza rata putuje na kraća studijska putovanja u Pariz 1948., te Indiju i Brazil 1952. godine. Nakon toga radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do kraja svog radnog vijeka. Bio je osnivač i član likovnih skupina "Grupa 58." i "Grupa »Mart«" koje su djelovale u Zagrebu. Potkraj šezdesetih godina bio je jedan od utemeljitelja zagrebačke Galerije Forum.

Godine 1981. dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.[3] Iste godine postao je izvanrednim članom Hrvatske akademije znanosti i umjet­nosti, a 1988. godine njenim redovnim članom.[4]

Čitavo to vrijeme intenzivno izlaže u zemlji i inozemstvu. Neumorno stvara na razmeđi između Samobora i svojeg ljetnog boravišta Tara u Istri. Umro je 2003. godine u Rijeci.

Djela

Prica je radio u različitim tehnikama (crtež, grafika, akvarel, gvaš, ulje, vitraj, mozaik, fresko). Također je izrađivao plakate te ilustrirao brojne knjige. Njegovo likovno stvaralaštvo možemo podijeliti u nekoliko ciklusa: Dio svojih djela darovao je rodnom gradu.[2]

  • Samoborski ciklus (1938. - 1957.)
  • Plodovi zemlje (1957.-1969.)
  • Anatomija prirode (1969.-1971.)
  • Tarski ciklus (1971.-1992.)
  • Opatijski kišobrani (1992.-2003.)
  • Žene (posljednjih godina života) [5]

Značajnije monografije napisane o njegovu stvaralaštvu su Zlatko Prica: 50 godina slikarstva (1989.) [6] i Zlatko Prica: 100 godina - 1916. - 2016. (2016.) [7]. Zlatko Prica dio svog opusa poklonio je rodnome gradu Pečuhu, te veći dio gradu Samoboru, u kojem je proveo velik dio života. Iz te donacije izrasla je 2002. godine samoborska Galerija Prica, te godine 2006. Zaklada Zlatko i Vesna Prica.[8][9]

Izvori

Bilješke i literatura
  1. Zlatko Prica - Biografija, Galerija Kula, www.galerija-kula.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
  2. 2,0 2,1 Branka Pavić Blažetin: 100 GODINA PRICE” . Hrvatski glasnik. 6. srpnja 2016. Pristupljeno 17. prosinca 2023.
  3. Prica, Zlatko, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr
  4. akademik Zlatko Prica, akademski slikar, HAZU, info.hazu.hr
  5. Nikolina Mahović, Zlatko Prica: djela iz fundusa Galerije Prica u Samoboru, Gradski muzej Varaždin, 2012., www.gmv.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
  6. Ante Sorić (uredio), Zlatko Prica: 50 godina slikarstva, MGC Gradec, Zagreb, 1989.
  7. Nikolina Šimunović, Zlatko Prica: 100 godina - 1916. - 2016., slike, crteži, grafike, Zaklada Zlatko i Vesna Prica, Samobor, 2016., ISBN 9789539583826
  8. Galerija Prica, www.pousamobor.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
  9. Zaklada Zlatko i Vesna Prica, zaklada-prica.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.

Vanjske poveznice

Ostali projekti
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Zlatko Prica
Mrežna mjesta