Schumannova rezonanca

Schumannove rezonancije su globalne elektromagnetske oscilacije u vrlo niskofrekventnom području (ELF eng. Extreme Low Frequency), koje nastaju u šupljini između površine Zemlje i ionosfere. Pobudu im daje munjevito pražnjenje, a osnovna frekvencija iznosi oko 7,83 Hz, uz više viših harmonika (14,3; 20,8; 27,3; 33,8 Hz).

Ove elektromagnetske rezonancije Zemlje teoretski je proračunao njemački fizičar Winfried Otto Schumann 1952. godine, gdje je kroz svoj rad razvio teoriju o postojanju prirodne elektomagnetske rezonantne frekvencije između Zemljine površine i ionosfere. Dvije godine kasnije 1954. godine, Schumannov student Herbert König uspio je izmjeriti osnovnu frekvenciju od 7,83 Hz, i time potvrdio valjanost Schumannovih proračuna. Drugi znanstvenici su proširili ovo tijelo znanja tako da je po prvi put cijeli spektar Schumannovih rezonancija izmjerili su Balser and Wagner 1960 godine.

Detaljni opis

Dan – narančasta krivulja; veća vodljivost ionosfere (σ₀ = 4,6×10⁻⁸ mho/m), niži Q‑faktori. Noć – plava krivulja; manja vodljivost (σ₀ = 6,5×10⁻¹⁰ mho/m), oštriji rezonantni vrhovi. Re S – realni dio kompleksnog parametra, povezan s faznom brzinom. Im S – imaginarni dio, povezan s prigušenjem. σ(z) – eksponencijalni profil vodljivosti ionosfere. n = 1–4 – redni brojevi rezonantnih modova (7,8 Hz, 13,8 Hz, 19,8 Hz, 26,0 Hz). B₀ – magnetsko polje Zemlje. Munje – izvor pobude elektromagnetskih valova u šupljini Zemlja–ionosfera.