preuzeto s hr.wikipedije |
m Zamjena teksta - '{{Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona}}' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Virgin Mary column, Zagreb.jpg|200px|mini|desno|Kip Blažene Djevice Marije ispred [[zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]].]] | [[Datoteka:Virgin Mary column, Zagreb.jpg|200px|mini|desno|Kip Blažene Djevice Marije ispred [[zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]].]] | ||
'''Trajno djevičanstvo Djevice Marije''' [[kršćanstvo|kršćanska]] je [[dogma]] da je [[Djevica Marija]], [[Isus]]ova majka, bila [[djevičanstvo|djevica]] „prije, za vrijeme i nakon” [[Isusovo rođenje|Isusova rođenja]].<ref>Bromiley, Geoffrey W. 1995. ''The International Standard Bible Encyclopedia''. Eerdmans. ISBN 9780802837851.</ref> U zapadnom kršćanstvu, [[Katolička Crkva]] se pridržava ove doktrine, kao i neki [[protestanti]] ([[luterani]], [[anglikanci]], [[kalvinisti]]).<ref>Alexander, Joseph Addison. 1863. ''The Gospel According to Mark. C. Scribner''.</ref> [[Šenuda III.]], papa [[Koptska crkva|Koptske pravoslavne crkve]], potvrdio je [[učenje]], a istočne [[Pravoslavna crkva|pravoslavne crkve]] priznaju Mariju kao '''Aeiparthenos''', što znači „vazda djevica”. To je jedna od četiriju marijanskih dogmi Katoličke Crkve. | '''Trajno djevičanstvo Djevice Marije''' [[kršćanstvo|kršćanska]] je [[dogma]] da je [[Djevica Marija]], [[Isus]]ova majka, bila [[djevičanstvo|djevica]] „prije, za vrijeme i nakon” [[Isusovo rođenje|Isusova rođenja]].<ref>Bromiley, Geoffrey W. 1995. ''The International Standard Bible Encyclopedia''. Eerdmans. ISBN 9780802837851.</ref> U zapadnom kršćanstvu, [[Katolička Crkva]] se pridržava ove doktrine, kao i neki [[protestanti]] ([[luterani]], [[anglikanci]], [[kalvinisti]]).<ref>Alexander, Joseph Addison. 1863. ''The Gospel According to Mark. C. Scribner''.</ref> [[Šenuda III.]], papa [[Koptska crkva|Koptske pravoslavne crkve]], potvrdio je [[učenje]], a istočne [[Pravoslavna crkva|pravoslavne crkve]] priznaju Mariju kao '''Aeiparthenos''', što znači „vazda djevica”. To je jedna od četiriju marijanskih dogmi Katoličke Crkve. | ||
Posljednja izmjena od 22. prosinac 2025. u 04:57
Trajno djevičanstvo Djevice Marije kršćanska je dogma da je Djevica Marija, Isusova majka, bila djevica „prije, za vrijeme i nakon” Isusova rođenja.[1] U zapadnom kršćanstvu, Katolička Crkva se pridržava ove doktrine, kao i neki protestanti (luterani, anglikanci, kalvinisti).[2] Šenuda III., papa Koptske pravoslavne crkve, potvrdio je učenje, a istočne pravoslavne crkve priznaju Mariju kao Aeiparthenos, što znači „vazda djevica”. To je jedna od četiriju marijanskih dogmi Katoličke Crkve.
Tradicija o trajnom djevičanstvu Djevice Marije prvi se put pojavljuje u tekstu iz kasnog 2. stoljeća koji se zove Jakovljevo protoevanđelje. Drugi carigradski sabor 553. dao joj je naslov Aeiparthenos ('vazda djevica'), a na Lateranskoj sinodi 649., papa Martin I. naglasio je trostruki karakter vječnog djevičanstva, prije, za vrijeme i nakon Kristova rođenja.
Do rana 4. stoljeća širenje monaštva promicalo je celibat kao idealno stanje,[3] i uspostavljena je moralna hijerarhija s brakom koji je zauzimao treći rang ispod doživotnog djevičanstva i udovništva. Teolog Helvidije usprotivio se Marijinu djevičanstvi i tvrdio da su oba stanja, djevičanstvo i brak, jednaki. Njegov suvremenik sv. Jeronim, shvaćajući da bi to dovelo do toga da Majka Božja zauzme niže mjesto na nebu od djevica i udovica, branio je njezino trajno djevičanstvo u svojemu utjecajnom djelu Protiv Helvidija (Vječno djevičanstvo blažene Marije), izdanu oko 383. godine.[3]
Luteranski članci Smalcald (1537.) i Reformirana druga helvetska ispovijest (1562.) također su kodificirali doktrinu o trajnom djevičanstvu Djevice Marije.
Izvori
- ↑ Bromiley, Geoffrey W. 1995. The International Standard Bible Encyclopedia. Eerdmans. ISBN 9780802837851.
- ↑ Alexander, Joseph Addison. 1863. The Gospel According to Mark. C. Scribner.
- ↑ 3,0 3,1 Hunter, David G. 1993. "Helvidius, Jovinian, and the Virginity of Mary in Late Fourth-Century Rome". Journal of Early Christian Studies. Johns Hopkins University Press. 1 (1): 47–71. doi:10.1353/earl.0.0147. S2CID 170719507.