More actions
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je od otca, klesara Anastaza Bilinića. Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. Surađivao s [[Antun Augustinčić|Antunom Augustinčićem]] na javnim spomenicima. Bilinićevo je djelo postolje za konjički [[spomenik Mir (New York)|spomenik ''Mir'']] („The Peace“) u New Yorku, smješten u parku pored zgrade Ujedinjenih naroda. Uzeo je za postolje crveni kamen iz bokokotorskog mjesta [[Đurići|Đurića]]. Klesar za postolje bio je njegov rođak Josip Bilinić.<ref name=poznavanju>Željko Brguljan: [https://hrcak.srce.hr/clanak/448260 ''Prilog poznavanju djelatnosti klesarske djelatnosti splitske klesarske radionice Pavla Bilinića'']. Kulturna baština, Vol. 1 br. 47-48, 2022.</ref>{{is|304.}} Bilinić je bio angažiran za pripremu kamena kojim će se obložiti betonski postament.<ref>Metropolitan.hr: [https://metropolitan.hr/sponzorirano/od-klanjca-do-ujedinjenih-naroda-i-natrag-augustincicev-spomenik-mir-u-new-yorku/ '' Od Klanjca do Ujedinjenih naroda i natrag – Augustinčićev spomenik ‘Mir’ u New Yorku'']. Metropolitan. 31. srpnja 2022. Pristupljeno 12. prosinca 2022.</ref> Bilinić je također vodio opločenje u crkvi sv. Blaža u Zagrebu.<ref>Anja Krmpotić: [https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/theses/ffzg:11574/show-file/0 ''Crkva sv. Blaža u Zagrebu: uređenje unutrašnjosti od 1923. do danas'']. Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2024. str. 66. </ref> | Rodio se je od otca, klesara Anastaza Bilinića. Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. Surađivao s [[Antun Augustinčić|Antunom Augustinčićem]] na javnim spomenicima. Bilinićevo je djelo postolje za konjički [[spomenik Mir (New York)|spomenik ''Mir'']] („The Peace“) u New Yorku, smješten u parku pored zgrade Ujedinjenih naroda. Uzeo je za postolje crveni kamen iz bokokotorskog mjesta [[Đurići (Herceg-Novi, Crna Gora)|Đurića]]. Klesar za postolje bio je njegov rođak Josip Bilinić.<ref name=poznavanju>Željko Brguljan: [https://hrcak.srce.hr/clanak/448260 ''Prilog poznavanju djelatnosti klesarske djelatnosti splitske klesarske radionice Pavla Bilinića'']. Kulturna baština, Vol. 1 br. 47-48, 2022.</ref>{{is|304.}} Bilinić je bio angažiran za pripremu kamena kojim će se obložiti betonski postament.<ref>Metropolitan.hr: [https://metropolitan.hr/sponzorirano/od-klanjca-do-ujedinjenih-naroda-i-natrag-augustincicev-spomenik-mir-u-new-yorku/ '' Od Klanjca do Ujedinjenih naroda i natrag – Augustinčićev spomenik ‘Mir’ u New Yorku'']. Metropolitan. 31. srpnja 2022. Pristupljeno 12. prosinca 2022.</ref> Bilinić je također vodio opločenje u crkvi sv. Blaža u Zagrebu.<ref>Anja Krmpotić: [https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/theses/ffzg:11574/show-file/0 ''Crkva sv. Blaža u Zagrebu: uređenje unutrašnjosti od 1923. do danas'']. Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2024. str. 66. </ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 12. prosinac 2025. u 03:24
Lovro Bilinić (Split, 1899. – Zagreb, 1954.), hrvatski arhitekt. Rodio se je u umjetničkoj obitelji. Brat Antun bio je kipar, stric Pavao bio je klesar i kipar, stričević Josip bio je klesar, a drugi stričević Harold arhitekt.[1]:304.
Životopis
Rodio se je od otca, klesara Anastaza Bilinića. Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. Surađivao s Antunom Augustinčićem na javnim spomenicima. Bilinićevo je djelo postolje za konjički spomenik Mir („The Peace“) u New Yorku, smješten u parku pored zgrade Ujedinjenih naroda. Uzeo je za postolje crveni kamen iz bokokotorskog mjesta Đurića. Klesar za postolje bio je njegov rođak Josip Bilinić.[1]:304. Bilinić je bio angažiran za pripremu kamena kojim će se obložiti betonski postament.[2] Bilinić je također vodio opločenje u crkvi sv. Blaža u Zagrebu.[3]
Izvori
- ↑ Metropolitan.hr: Od Klanjca do Ujedinjenih naroda i natrag – Augustinčićev spomenik ‘Mir’ u New Yorku. Metropolitan. 31. srpnja 2022. Pristupljeno 12. prosinca 2022.
- ↑ Anja Krmpotić: Crkva sv. Blaža u Zagrebu: uređenje unutrašnjosti od 1923. do danas. Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2024. str. 66.