Rat u Libiji 2011.: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
← Starija izmjenaNovija izmjena →
m Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'
m Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'
Redak 50: Redak 50:
'''Rat u Libiji''' ili '''Revolucija 17. veljače''' ([[arapski]] '''ثورة 17 فبراير'''), naziva se još i '''Pobuna u Libiji''', '''Prosvjedi u Libiji''' i '''Libijski građanski rat''', bio je građanski rat u [[Libija|Libiji]] koji je počeo 15. veljače 2011. i završio 20. listopada 2011. Počeo je s masovnim prosvjedima koji su bili dio [[Prosvjedi u arapskom svijetu 2010.-2011.|prosvjeda u arapskom svijetu 2010.-2011.]] kojima je cilj promjena [[autokracija|autokratskih]] režima i uvođenje [[demokracija|demokracije]] i [[ljudska prava|ljudskih prava]].<ref name="NYT">{{Citiranje weba|url=http://www.nytimes.com/2011/02/19/world/africa/19libya.html|title=Libya Protests Build, Showing Revolts’ Limits|date=18. veljače 2011.|accessdate=22. veljače 2011.|first=Anthony|last=Shadid|newspaper=[[The New York Times]]|location=[[Cairo]]}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2011/02/21/AR2011022104291.html|author=Steven Mufson|title=Crisis in Libya rocks world's financial markets, boosts crude-oil prices|publisher=Washington post|date=22. veljače 2011.|accessdate=24. veljače 2011.}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=http://www.abc.net.au/news/stories/2011/02/21/3143994.htm|title=Protests spread to Libyan capital, troops defect|publisher=ABC News|date=21. veljače 2011.|accessdate=24. veljače 2011.}}</ref><ref>{{citiranje weba|url= http://www.guardian.co.uk/world/blog/2011/feb/17/bahrain-crisis-middle-east-protests-live-blog#block-20|title= Bahrain in Crisis and Middle East Protests&nbsp;&ndash; Live Blog|author=Siddique, Haroon; Owen, Paul; Gabbat, Adam|date= 17. veljače 2011.|work=The Guardian |location=UK|accessdate=18. ožujka 2011.}}</ref> Prosvjed je primio zamah nakon što su slični prosvjedi svrgnuli [[Hosni Mubarak|Hosnija Mubaraka]] u [[Egipat|Egiptu]] i [[Ben Ali|Bena Alija]] u [[Tunis]]u.  
'''Rat u Libiji''' ili '''Revolucija 17. veljače''' ([[arapski]] '''ثورة 17 فبراير'''), naziva se još i '''Pobuna u Libiji''', '''Prosvjedi u Libiji''' i '''Libijski građanski rat''', bio je građanski rat u [[Libija|Libiji]] koji je počeo 15. veljače 2011. i završio 20. listopada 2011. Počeo je s masovnim prosvjedima koji su bili dio [[Prosvjedi u arapskom svijetu 2010.-2011.|prosvjeda u arapskom svijetu 2010.-2011.]] kojima je cilj promjena [[autokracija|autokratskih]] režima i uvođenje [[demokracija|demokracije]] i [[ljudska prava|ljudskih prava]].<ref name="NYT">{{Citiranje weba|url=http://www.nytimes.com/2011/02/19/world/africa/19libya.html|title=Libya Protests Build, Showing Revolts’ Limits|date=18. veljače 2011.|accessdate=22. veljače 2011.|first=Anthony|last=Shadid|newspaper=[[The New York Times]]|location=[[Cairo]]}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2011/02/21/AR2011022104291.html|author=Steven Mufson|title=Crisis in Libya rocks world's financial markets, boosts crude-oil prices|publisher=Washington post|date=22. veljače 2011.|accessdate=24. veljače 2011.}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=http://www.abc.net.au/news/stories/2011/02/21/3143994.htm|title=Protests spread to Libyan capital, troops defect|publisher=ABC News|date=21. veljače 2011.|accessdate=24. veljače 2011.}}</ref><ref>{{citiranje weba|url= http://www.guardian.co.uk/world/blog/2011/feb/17/bahrain-crisis-middle-east-protests-live-blog#block-20|title= Bahrain in Crisis and Middle East Protests&nbsp;&ndash; Live Blog|author=Siddique, Haroon; Owen, Paul; Gabbat, Adam|date= 17. veljače 2011.|work=The Guardian |location=UK|accessdate=18. ožujka 2011.}}</ref> Prosvjed je primio zamah nakon što su slični prosvjedi svrgnuli [[Hosni Mubarak|Hosnija Mubaraka]] u [[Egipat|Egiptu]] i [[Ben Ali|Bena Alija]] u [[Tunis]]u.  


Nakon tjedan dana nemiri su prerasli u [[pobuna|pobunu]] građana, čime su izbili sukobi između vojnih organizacija vjernih vlasti i oporbe, naroda koji traži promjene, što je rezultiralo smrću između 3000<ref>{{Citiranje web|url=http://www.sify.com/news/at-least-3-000-dead-in-libya-rights-group-news-international-ldcxkhgggdh.html |title=At least 3,000 dead in Libya: rights group |publisher=Sify.com |date= |accessdate=3. ožujka 2011.}}</ref> i 7000 ljudi.<ref>{{Citiranje web|url=http://edmonton.ctv.ca/servlet/an/local/CTVNews/20110306/EDM_libya_110306/20110306/?hub=EdmontonHome |title=Locals keep attention on Libyan plight |publisher=ctv.ca |date= |accessdate= 6. ožujka 2011.}}</ref> Nakon što su Gaddafijeve snage počele rušiti pobunu i opasno se približavati uporištu pobunjenika u Bengaziju, 17. ožujka [[UN|Ujedinjeni narodi]] uveli su zonu zabrane letenja, čime je rat dobio međunarodni karakter. Francuski, američki i britanski vojni zrakoplovi uključili su se u sukob kako bi uspostavili i održali istu. I [[Arapska liga]] podržala je zabranu leta iznad Libije.<ref>{{Citiranje web| url=http://www.alarabiya.net/articles/2011/03/12/141192.html| title=US welcomes Arab call for no-fly zone on Libya| publisher=Al Arabiya News Channel| date=12. ožujka 2011.| accessdate=20. ožujka 2011.}}</ref>
Nakon tjedan dana nemiri su prerasli u [[pobuna|pobunu]] građana, čime su izbili sukobi između vojnih organizacija vjernih vlasti i oporbe, naroda koji traži promjene, što je rezultiralo smrću između 3000<ref>{{citiranje weba|url=http://www.sify.com/news/at-least-3-000-dead-in-libya-rights-group-news-international-ldcxkhgggdh.html |title=At least 3,000 dead in Libya: rights group |publisher=Sify.com |date= |accessdate=3. ožujka 2011.}}</ref> i 7000 ljudi.<ref>{{citiranje weba|url=http://edmonton.ctv.ca/servlet/an/local/CTVNews/20110306/EDM_libya_110306/20110306/?hub=EdmontonHome |title=Locals keep attention on Libyan plight |publisher=ctv.ca |date= |accessdate= 6. ožujka 2011.}}</ref> Nakon što su Gaddafijeve snage počele rušiti pobunu i opasno se približavati uporištu pobunjenika u Bengaziju, 17. ožujka [[UN|Ujedinjeni narodi]] uveli su zonu zabrane letenja, čime je rat dobio međunarodni karakter. Francuski, američki i britanski vojni zrakoplovi uključili su se u sukob kako bi uspostavili i održali istu. I [[Arapska liga]] podržala je zabranu leta iznad Libije.<ref>{{citiranje weba| url=http://www.alarabiya.net/articles/2011/03/12/141192.html| title=US welcomes Arab call for no-fly zone on Libya| publisher=Al Arabiya News Channel| date=12. ožujka 2011.| accessdate=20. ožujka 2011.}}</ref>


Usprkos upravo navedenomu, dio analitičara smatra kako je pogrješno izjednačavati prosvjede u arapskim zemljama. U svojim interpretacijama navode kako je pokret otpora u Egiptu u zadnjih nekoliko godina organizirao nekoliko stotina prosvjeda i kako je cijeli pokret mnogo bolje organiziran od onoga libijskog. U jednom od svojih razgovora na ovu temu, u intervjuju od 10. ožujka 2010. za televizijsku postaju [[Russia Today]] [[Anthony Wile]], osnivač i glavni urednik internetskih novina [[The Daily Bell]] izjavio je kako je oporba u Libiji daleko od toga da bude ujedinjena i da čak ne postoji ni koncenzus u potpori stranoj intervenciji. U svom je intervjuu istaknuo i ulogu pokreta mladih osnovanoga u SAD-u vrlo bliskoga američkim najvišim strukturama vlasti. U razgovoru je istaknuto kako će po završetku rata u Libiji biti postavljena demokratska vlada zapadnoga tipa, ali koja ima minimalne šanse za opstanak pod pritiskom islamskih političkih težnjâ. Ovakvi glasovi ukazuju i na po korištenom nasilju sličan [[Sukob u Jemenu 2011.|sukob u Jemenu]] za koji imaju osjećaj da ga se pokušava zataškati.
Usprkos upravo navedenomu, dio analitičara smatra kako je pogrješno izjednačavati prosvjede u arapskim zemljama. U svojim interpretacijama navode kako je pokret otpora u Egiptu u zadnjih nekoliko godina organizirao nekoliko stotina prosvjeda i kako je cijeli pokret mnogo bolje organiziran od onoga libijskog. U jednom od svojih razgovora na ovu temu, u intervjuju od 10. ožujka 2010. za televizijsku postaju [[Russia Today]] [[Anthony Wile]], osnivač i glavni urednik internetskih novina [[The Daily Bell]] izjavio je kako je oporba u Libiji daleko od toga da bude ujedinjena i da čak ne postoji ni koncenzus u potpori stranoj intervenciji. U svom je intervjuu istaknuo i ulogu pokreta mladih osnovanoga u SAD-u vrlo bliskoga američkim najvišim strukturama vlasti. U razgovoru je istaknuto kako će po završetku rata u Libiji biti postavljena demokratska vlada zapadnoga tipa, ali koja ima minimalne šanse za opstanak pod pritiskom islamskih političkih težnjâ. Ovakvi glasovi ukazuju i na po korištenom nasilju sličan [[Sukob u Jemenu 2011.|sukob u Jemenu]] za koji imaju osjećaj da ga se pokušava zataškati.
Redak 59: Redak 59:
[[Datoteka:Inside al Fadeel battalion compound.JPG|desno|mini|250x|Prosvjednici u Bengaziju]]
[[Datoteka:Inside al Fadeel battalion compound.JPG|desno|mini|250x|Prosvjednici u Bengaziju]]


15. veljače 2011. počeli su spontani, isprva izolirani prosvjedi protiv Gaddafija, koji su ubrzo poprimili masovne razmjere. Prema stranim izvještajima, prosvjedi su 22. veljače izbili u "pravu pobunu".<ref>[http://www.economist.com/blogs/newsbook/2011/02/libyas_uprising The Economist, "Time to Leave -- A correspondent reports from the border between Libya and Egypt"] accessed 2-23-11</ref> Gaddafi je na vlasti od 1969. te je izjavio da će "''radije umrijeti kao mučenik nego odstupiti sa vlasti''". [[Tripoli]] i [[Bengazi]] postali su glavni gradovi ustanka. Vlada je upotrijebila silu borbenih zrakoplova, paravojnih postrojaba i plaćenika protiv prosvjednika,<ref>{{Citiranje web|title=Bloodshed as tensions rise in Libya|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12513941|date=19. veljače 2011.|accessdate=22. veljače 2011.|publisher=BBC News}}</ref><ref name="NYT2_20">{{Citiranje weba|first=David D.|last=Kirkpatrick|title=Libyan Forces Again Fire on Residents at Funerals|date=20. veljače 2011.|newspaper=[[New York Times]]|url=http://www.nytimes.com/2011/02/20/world/middleeast/20mideast-protests.html |accessdate=21. veljače 2011.|deadurl=no}}</ref> što je rezultiralo krvoprolićem.  
15. veljače 2011. počeli su spontani, isprva izolirani prosvjedi protiv Gaddafija, koji su ubrzo poprimili masovne razmjere. Prema stranim izvještajima, prosvjedi su 22. veljače izbili u "pravu pobunu".<ref>[http://www.economist.com/blogs/newsbook/2011/02/libyas_uprising The Economist, "Time to Leave -- A correspondent reports from the border between Libya and Egypt"] accessed 2-23-11</ref> Gaddafi je na vlasti od 1969. te je izjavio da će "''radije umrijeti kao mučenik nego odstupiti sa vlasti''". [[Tripoli]] i [[Bengazi]] postali su glavni gradovi ustanka. Vlada je upotrijebila silu borbenih zrakoplova, paravojnih postrojaba i plaćenika protiv prosvjednika,<ref>{{citiranje weba|title=Bloodshed as tensions rise in Libya|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12513941|date=19. veljače 2011.|accessdate=22. veljače 2011.|publisher=BBC News}}</ref><ref name="NYT2_20">{{Citiranje weba|first=David D.|last=Kirkpatrick|title=Libyan Forces Again Fire on Residents at Funerals|date=20. veljače 2011.|newspaper=[[New York Times]]|url=http://www.nytimes.com/2011/02/20/world/middleeast/20mideast-protests.html |accessdate=21. veljače 2011.|deadurl=no}}</ref> što je rezultiralo krvoprolićem.  


Nakon toga, neki su vojnici i ministri otkazali poslušnost Gaddafiju.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12307698 |title=BBC News - Middle East and North Africa unrest |publisher=BBC News |date= |accessdate=23. veljače 2011.}}</ref> Jedan od najznačajnijih primjera dogodio se 21. veljače kada su dva libijska pilota sletjela sa svojim [[borbeni zrakoplov|borbenim zrakoplovima]] na [[Malta|Maltu]] i zatražili [[azil]] jer nisu htjeli pucati na civile,<ref>{{Citiranje web|url=http://www.huffingtonpost.com/2011/02/21/libya-jets-in-malta-pilot_n_826110.html|title=Libya Jets in Malta, Pilots Seek Asylum|publisher=Huffington Post|date=21. veljače 2011. |accessdate=25. veljače 2011.}}</ref> ministar pravosuđa Mustafa Mohamed Abud Al Jeleil<ref>{{Citiranje weba | title = Libya justice minister resigns to protest 'excessive use of force' against protesters | newspaper =  Haaretz Newspaper | date = 21. veljače 2011. | url =http://www.haaretz.com/news/international/libya-justice-minister-resigns-to-protest-excessive-use-of-force-against-protesters-1.344796 | accessdate =21. veljače 2011.}}</ref> i ministar unutarnjih poslova i general Abdul Fatah Younis su podnijeli ostavke u znak prosvjeda protiv nesrazmjerne upotrebe sile,<ref>http://blogs.aljazeera.net/africa/2011/02/22/live-blog-libya-feb-22 </ref> najmlađi Gaddafijev sin Saif Al Arab Gaddafi priključio se prosvjednicima <ref>{{Citiranje weba | title ='Gaddafi's son joins Libyan protesters' | publisher=Press TV| date = | url =http://www.presstv.ir/detail/166900.html| accessdate =25. veljače 2011.}}</ref> dok je Sulejman Mahmud, general i zapovjednik libijske vojske u Tobruku, izjavio da je prešao na stranu prosvjednika.<ref>{{Citiranje weba|url=http://blogs.aljazeera.net/africa/2011/02/22/live-blog-libya-feb-23 |title=Live Blog |publisher=Al Jazeera|year=23. veljače 2011.|accessdate=23. veljače 2011.}}</ref>
Nakon toga, neki su vojnici i ministri otkazali poslušnost Gaddafiju.<ref>{{citiranje weba|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12307698 |title=BBC News - Middle East and North Africa unrest |publisher=BBC News |date= |accessdate=23. veljače 2011.}}</ref> Jedan od najznačajnijih primjera dogodio se 21. veljače kada su dva libijska pilota sletjela sa svojim [[borbeni zrakoplov|borbenim zrakoplovima]] na [[Malta|Maltu]] i zatražili [[azil]] jer nisu htjeli pucati na civile,<ref>{{citiranje weba|url=http://www.huffingtonpost.com/2011/02/21/libya-jets-in-malta-pilot_n_826110.html|title=Libya Jets in Malta, Pilots Seek Asylum|publisher=Huffington Post|date=21. veljače 2011. |accessdate=25. veljače 2011.}}</ref> ministar pravosuđa Mustafa Mohamed Abud Al Jeleil<ref>{{Citiranje weba | title = Libya justice minister resigns to protest 'excessive use of force' against protesters | newspaper =  Haaretz Newspaper | date = 21. veljače 2011. | url =http://www.haaretz.com/news/international/libya-justice-minister-resigns-to-protest-excessive-use-of-force-against-protesters-1.344796 | accessdate =21. veljače 2011.}}</ref> i ministar unutarnjih poslova i general Abdul Fatah Younis su podnijeli ostavke u znak prosvjeda protiv nesrazmjerne upotrebe sile,<ref>http://blogs.aljazeera.net/africa/2011/02/22/live-blog-libya-feb-22 </ref> najmlađi Gaddafijev sin Saif Al Arab Gaddafi priključio se prosvjednicima <ref>{{Citiranje weba | title ='Gaddafi's son joins Libyan protesters' | publisher=Press TV| date = | url =http://www.presstv.ir/detail/166900.html| accessdate =25. veljače 2011.}}</ref> dok je Sulejman Mahmud, general i zapovjednik libijske vojske u Tobruku, izjavio da je prešao na stranu prosvjednika.<ref>{{Citiranje weba|url=http://blogs.aljazeera.net/africa/2011/02/22/live-blog-libya-feb-23 |title=Live Blog |publisher=Al Jazeera|year=23. veljače 2011.|accessdate=23. veljače 2011.}}</ref>


S preuzimanjem sve većeg dijela Libije, oporba se počela opasno približavati glavnom gradu Tripoliju. Jedan od većih zločina odigrao se 23.-24. veljače kada su snage odane Gaddafiju upale su u bolnice u Tripoliju i počeli ubijati protuvladine prosvjednike, koji se primali liječničku pomoć.<ref>{{Citiranje web| publisher=Dnevnik |title=Stravične snimke pokolja u Libiji, Gaddafijeve pristaše ubijaju po bolnicama
S preuzimanjem sve većeg dijela Libije, oporba se počela opasno približavati glavnom gradu Tripoliju. Jedan od većih zločina odigrao se 23.-24. veljače kada su snage odane Gaddafiju upale su u bolnice u Tripoliju i počeli ubijati protuvladine prosvjednike, koji se primali liječničku pomoć.<ref>{{citiranje weba| publisher=Dnevnik |title=Stravične snimke pokolja u Libiji, Gaddafijeve pristaše ubijaju po bolnicama
|url=http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/stravicne-snimke-pokolja-u-libiji.html| date=24. veljače 2011.| accessdate=25. veljače 2011.}}</ref>  
|url=http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/stravicne-snimke-pokolja-u-libiji.html| date=24. veljače 2011.| accessdate=25. veljače 2011.}}</ref>  


Gaddafi je 24. veljače na televiziji okrivio "''[[Osama bin Laden|Osamu bin Ladena]] i drogu za kvarenje mladeži i poticanje pobune''".<ref>{{Citiranje web| url=http://edition.cnn.com/2011/WORLD/africa/02/24/libya.protests/index.html?hpt=T1 |publisher=[[CNN]]| title=Gadhafi blames violence on young people, drugs, al Qaeda| date=24. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref>  
Gaddafi je 24. veljače na televiziji okrivio "''[[Osama bin Laden|Osamu bin Ladena]] i drogu za kvarenje mladeži i poticanje pobune''".<ref>{{citiranje weba| url=http://edition.cnn.com/2011/WORLD/africa/02/24/libya.protests/index.html?hpt=T1 |publisher=[[CNN]]| title=Gadhafi blames violence on young people, drugs, al Qaeda| date=24. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref>  


Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Mario Dragun izjavio je da je do 24. veljače evakuirano 146 hrvatskih državljana iz te afričke države, a očekuje se još 155 ljudi, većinom zaposlenika raznih kompanija. Evakuacije su se odigrale uz pomoć brodova i aviona.<ref>{{Citiranje web| url=http://www.nacional.hr/clanak/102753/mvpei-ocekuje-se-evakuacija-155-hrvata-iz-libije|publisher=Nacional | title=MVPEI: Očekuje se evakuacija 155 Hrvata iz Libije| author=| date=24. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref>
Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Mario Dragun izjavio je da je do 24. veljače evakuirano 146 hrvatskih državljana iz te afričke države, a očekuje se još 155 ljudi, većinom zaposlenika raznih kompanija. Evakuacije su se odigrale uz pomoć brodova i aviona.<ref>{{citiranje weba| url=http://www.nacional.hr/clanak/102753/mvpei-ocekuje-se-evakuacija-155-hrvata-iz-libije|publisher=Nacional | title=MVPEI: Očekuje se evakuacija 155 Hrvata iz Libije| author=| date=24. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref>


==Međunarodne reakcije i posljedice==
==Međunarodne reakcije i posljedice==
Egipat i Tunis zaoštrili su kontrolu graničnih prijelaza zbog priljeva raseljenih ljudi, a [[Italija|talijanski]] ministar [[Franco Frattini]] je izjavio da se njegova država na jugu sprema za val i do 300.000 izbjeglica iz Libije, te je stoga pripremila logore.<ref>{{Citiranje web| url=http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/africaandindianocean/libya/8343963/Libya-Italy-fears-300000-refugees.html | publisher=Daily Telegraph| title=Libya: Italy fears 300,000 refugees |author=Nick Squires | date=23. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref> [[Human Rights Watch]] je do 23. veljače registrirao 1.000 ubijenih libijskih prosvjednika te najmanje 8.000 izbjeglica.<ref name="hrw">{{Citiranje web| url=http://www.hrw.org/en/news/2011/02/23/italy-press-gaddafi-halt-violence-against-protesters| publisher=Human Rights Watch| title=Italy: Press Gaddafi to Halt Violence Against Protesters |author=| date=23. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref> [[UNHCR]] je do 25. veljače registrirao 22.000 osoba koje je napustilo državu.<ref>{{Citiranje web| url=http://www.unhcr.org/4d67bbf89.html| publisher=UNHCR| title=UNHCR urges support for Tunisia and Egypt as thousands flee Libya|author=| date=25. veljače 2011.| accessdate=26. veljače 2011.}}</ref> 27. veljače UNHCR je objavio da je 100.000 ljudi napustilo Libiju u bijegu od nasilja.<ref>{{Citiranje web| publisher=Reuters |title=100,000 have fled Libya, U.N. refugee agency says |url=http://af.reuters.com/article/energyOilNews/idAFLDE71Q06N20110227| date=27. veljače 2011.| accessdate=28. veljače 2011.}}</ref> Do 7. ožujka to je prešlo brojku od 200.000 ljudi.<ref name="bbc73"/>
Egipat i Tunis zaoštrili su kontrolu graničnih prijelaza zbog priljeva raseljenih ljudi, a [[Italija|talijanski]] ministar [[Franco Frattini]] je izjavio da se njegova država na jugu sprema za val i do 300.000 izbjeglica iz Libije, te je stoga pripremila logore.<ref>{{citiranje weba| url=http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/africaandindianocean/libya/8343963/Libya-Italy-fears-300000-refugees.html | publisher=Daily Telegraph| title=Libya: Italy fears 300,000 refugees |author=Nick Squires | date=23. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref> [[Human Rights Watch]] je do 23. veljače registrirao 1.000 ubijenih libijskih prosvjednika te najmanje 8.000 izbjeglica.<ref name="hrw">{{citiranje weba| url=http://www.hrw.org/en/news/2011/02/23/italy-press-gaddafi-halt-violence-against-protesters| publisher=Human Rights Watch| title=Italy: Press Gaddafi to Halt Violence Against Protesters |author=| date=23. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref> [[UNHCR]] je do 25. veljače registrirao 22.000 osoba koje je napustilo državu.<ref>{{citiranje weba| url=http://www.unhcr.org/4d67bbf89.html| publisher=UNHCR| title=UNHCR urges support for Tunisia and Egypt as thousands flee Libya|author=| date=25. veljače 2011.| accessdate=26. veljače 2011.}}</ref> 27. veljače UNHCR je objavio da je 100.000 ljudi napustilo Libiju u bijegu od nasilja.<ref>{{citiranje weba| publisher=Reuters |title=100,000 have fled Libya, U.N. refugee agency says |url=http://af.reuters.com/article/energyOilNews/idAFLDE71Q06N20110227| date=27. veljače 2011.| accessdate=28. veljače 2011.}}</ref> Do 7. ožujka to je prešlo brojku od 200.000 ljudi.<ref name="bbc73"/>


Prosvjednici u Egiptu i Tunisu dali su podršku pobunjenom narodu u Libiji.<ref>{{Citiranje web| url=http://www.presstv.ir/detail/166241.html|publisher=Press TV | title=Egyptians support protests in Libya| author=| date=21. veljače 2011| accessdate=26. veljače 2011}}</ref>
Prosvjednici u Egiptu i Tunisu dali su podršku pobunjenom narodu u Libiji.<ref>{{citiranje weba| url=http://www.presstv.ir/detail/166241.html|publisher=Press TV | title=Egyptians support protests in Libya| author=| date=21. veljače 2011| accessdate=26. veljače 2011}}</ref>


Zbog kaosa, mnoge naftne kompanije u državi su prekinule radove, zbog čega je cijena [[nafta|nafte]] porasla na gotovo 120 $ po barelu, što je najveći skok od 2008.<ref>{{Citiranje web| url=http://www.guardian.co.uk/business/2011/feb/24/oil-surges-libya-middle-east-fears|publisher=Guardian| title=Oil surges nears $120 a barrel on Libya and Middle East fears| author=Julia Kollewe| date=24. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref>
Zbog kaosa, mnoge naftne kompanije u državi su prekinule radove, zbog čega je cijena [[nafta|nafte]] porasla na gotovo 120 $ po barelu, što je najveći skok od 2008.<ref>{{citiranje weba| url=http://www.guardian.co.uk/business/2011/feb/24/oil-surges-libya-middle-east-fears|publisher=Guardian| title=Oil surges nears $120 a barrel on Libya and Middle East fears| author=Julia Kollewe| date=24. veljače 2011| accessdate=24. veljače 2011}}</ref>


27. veljače 2011. [[Vijeće sigurnosti UN-a]] jednoglasno je izglasalo sankcije protiv Gaddafija i njegovih pristaša, pozvalo na međunarodnu istragu zbog ratnih zločina zbog "rasprostranjenih i sustavnih napada protiv civila", uvelo zabranu putovanja za 16 libijskih čelnika te zamrznulo imovinu Gaddafijeve obitelji. Američki predsjednik [[Barack Obama]] uveo je embargo na oružje Libiji te je prekinuo sve diplomatske veze sa Gaddafijevim veleposlanicima.<ref>{{Citiranje web| url=http://www.nytimes.com/2011/02/27/world/africa/27nations.html?_r=1&scp=1&sq=libya%20security%20council&st=cse |publisher=New York Times | title=Security Council Calls for War Crimes Inquiry in Libya | author=Edward Wyatt| date=27. veljače 2011.| accessdate=28. veljače 2011.}}</ref>
27. veljače 2011. [[Vijeće sigurnosti UN-a]] jednoglasno je izglasalo sankcije protiv Gaddafija i njegovih pristaša, pozvalo na međunarodnu istragu zbog ratnih zločina zbog "rasprostranjenih i sustavnih napada protiv civila", uvelo zabranu putovanja za 16 libijskih čelnika te zamrznulo imovinu Gaddafijeve obitelji. Američki predsjednik [[Barack Obama]] uveo je embargo na oružje Libiji te je prekinuo sve diplomatske veze sa Gaddafijevim veleposlanicima.<ref>{{citiranje weba| url=http://www.nytimes.com/2011/02/27/world/africa/27nations.html?_r=1&scp=1&sq=libya%20security%20council&st=cse |publisher=New York Times | title=Security Council Calls for War Crimes Inquiry in Libya | author=Edward Wyatt| date=27. veljače 2011.| accessdate=28. veljače 2011.}}</ref>


==Borba između pobunjenika i Gaddafijeve vlade==
==Borba između pobunjenika i Gaddafijeve vlade==
Redak 83: Redak 83:
[[Datoteka:Coalition action against Libya-ItalianNavyAdded.svg|desno|220px|mini|Karta država NATO saveza i vojnih baza iz kojih su borbeni zrakoplovi napadali Libiju]]
[[Datoteka:Coalition action against Libya-ItalianNavyAdded.svg|desno|220px|mini|Karta država NATO saveza i vojnih baza iz kojih su borbeni zrakoplovi napadali Libiju]]


Nakon 10 dana, strane agencije su počele javljati da pobunjenici kontroliraju cijeli istočni dio države. Gaddafijeva ovlast zadržala se samo u enklavi oko glavnog grada Tripolija.<ref>{{Citiranje web| url=http://www.theaustralian.com.au/news/world/anti-gaddafi-forces-pledge-to-take-tripoli-as-large-parts-of-libya-fall-under-rebel-control/story-e6frg6so-1226011592245 |publisher=The Australian| title=Anti-Gaddafi forces pledge to take Tripoli as large parts of Libya fall under rebel control |author=John Lyon| date=25. veljače 2011.| accessdate=25. veljače 2011.}}</ref>
Nakon 10 dana, strane agencije su počele javljati da pobunjenici kontroliraju cijeli istočni dio države. Gaddafijeva ovlast zadržala se samo u enklavi oko glavnog grada Tripolija.<ref>{{citiranje weba| url=http://www.theaustralian.com.au/news/world/anti-gaddafi-forces-pledge-to-take-tripoli-as-large-parts-of-libya-fall-under-rebel-control/story-e6frg6so-1226011592245 |publisher=The Australian| title=Anti-Gaddafi forces pledge to take Tripoli as large parts of Libya fall under rebel control |author=John Lyon| date=25. veljače 2011.| accessdate=25. veljače 2011.}}</ref>


Međutim, od 3. ožujka Gaddafijeve snage, od vojnika do stranih plaćenika, krenule su u protunapad te uspjele vratiti dio teritorija. 7. ožujka Bin Jawad vratio se natrag pod ustroj Gaddafija.<ref name="bbc73">{{Citiranje web|publisher=BBC News| url=http://www.bbc.co.uk/news/world-africa-12663513| title=Pro-Gaddafi forces block rebels| author=John Simpson| date=7. ožujka 2011| accessdate=7. ožujka 2011}}</ref>
Međutim, od 3. ožujka Gaddafijeve snage, od vojnika do stranih plaćenika, krenule su u protunapad te uspjele vratiti dio teritorija. 7. ožujka Bin Jawad vratio se natrag pod ustroj Gaddafija.<ref name="bbc73">{{citiranje weba|publisher=BBC News| url=http://www.bbc.co.uk/news/world-africa-12663513| title=Pro-Gaddafi forces block rebels| author=John Simpson| date=7. ožujka 2011| accessdate=7. ožujka 2011}}</ref>


7. ožujka [[Barack Obama]] je izjavio da "SAD i [[NATO]] razmatraju upotrebu sile" protiv Gaddafijevih snaga.<ref>{{Citiranje web|publisher=Global Security| title=Obama, NATO Head Warn Libya Over Violence Against Civilians |url=http://www.globalsecurity.org/wmd/library/news/libya/libya-110307-rferl01.htm| date=7. ožujka 2011| accessdate=11. ožujka 2011}}</ref>
7. ožujka [[Barack Obama]] je izjavio da "SAD i [[NATO]] razmatraju upotrebu sile" protiv Gaddafijevih snaga.<ref>{{citiranje weba|publisher=Global Security| title=Obama, NATO Head Warn Libya Over Violence Against Civilians |url=http://www.globalsecurity.org/wmd/library/news/libya/libya-110307-rferl01.htm| date=7. ožujka 2011| accessdate=11. ožujka 2011}}</ref>


===Zona zabrane letenja===
===Zona zabrane letenja===
S vremenom su jedan za drugim padali pobunjenički gradovi te su se Gaddafijeve snage opasno približile Bengaziju, uporištu pobunjenika, čime se približio kraj pobuni. S obzirom da je vlada imala bojne zrakoplove, mogla je uspostaviti nadmoć nad slabo naoružanim pobunjenicima. Međutim, 17. ožujka [[UN]] je izglasao rezoluciju 1973 kojom se uspostavlja zona zabrane letenja.<ref>{{Citiranje weba|last=Wyatt|first=Edward|title = Security Council Calls for War Crimes Inquiry in Libya |url = http://www.nytimes.com/2011/02/27/world/africa/27nations.html?hp | accessdate = 27. veljače 2011. |work=The New York Times |date= 26. veljače 2011.}}</ref> Također je [[Međunarodni sud pravde]] pozvan radi istraživanja i procesuiranja mogućih ratnih zločina.<ref>{{Citiranje weba|last=Wyatt|first=Edward|title = Security Council Calls for War Crimes Inquiry in Libya |url = http://www.nytimes.com/2011/02/27/world/africa/27nations.html?hp | accessdate = 27. veljače 2011 |work=The New York Times |date= 26. veljače 2011.}}</ref> Dva dana kasnije, 19. ožujka, [[Francuska]] i [[Velika Britanija]] objavili su svoju [[koalicijska intervencija protiv Gaddafijeve Libije 2011.|vojnu intervenciju]] u Libiji pod pokroviteljstvom koalicije UN-a. Njihovi borbeni zrakoplovi počeli su letjeti iznad te države i napadati Gaddafijeve borbene zrakoplove i tenkove.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.msnbc.msn.com/id/42164455/ns/world_news-mideastn_africa/?gt1=43001 |title=US fires 110 missiles at targets in Libya - World news - Mideast/N. Africa - msnbc.com |publisher=MSNBC |date= |accessdate=19. ožujka 2011.}}</ref> Time je sukob dobio međunarodni predznak.
S vremenom su jedan za drugim padali pobunjenički gradovi te su se Gaddafijeve snage opasno približile Bengaziju, uporištu pobunjenika, čime se približio kraj pobuni. S obzirom da je vlada imala bojne zrakoplove, mogla je uspostaviti nadmoć nad slabo naoružanim pobunjenicima. Međutim, 17. ožujka [[UN]] je izglasao rezoluciju 1973 kojom se uspostavlja zona zabrane letenja.<ref>{{Citiranje weba|last=Wyatt|first=Edward|title = Security Council Calls for War Crimes Inquiry in Libya |url = http://www.nytimes.com/2011/02/27/world/africa/27nations.html?hp | accessdate = 27. veljače 2011. |work=The New York Times |date= 26. veljače 2011.}}</ref> Također je [[Međunarodni sud pravde]] pozvan radi istraživanja i procesuiranja mogućih ratnih zločina.<ref>{{Citiranje weba|last=Wyatt|first=Edward|title = Security Council Calls for War Crimes Inquiry in Libya |url = http://www.nytimes.com/2011/02/27/world/africa/27nations.html?hp | accessdate = 27. veljače 2011 |work=The New York Times |date= 26. veljače 2011.}}</ref> Dva dana kasnije, 19. ožujka, [[Francuska]] i [[Velika Britanija]] objavili su svoju [[koalicijska intervencija protiv Gaddafijeve Libije 2011.|vojnu intervenciju]] u Libiji pod pokroviteljstvom koalicije UN-a. Njihovi borbeni zrakoplovi počeli su letjeti iznad te države i napadati Gaddafijeve borbene zrakoplove i tenkove.<ref>{{citiranje weba|url=http://www.msnbc.msn.com/id/42164455/ns/world_news-mideastn_africa/?gt1=43001 |title=US fires 110 missiles at targets in Libya - World news - Mideast/N. Africa - msnbc.com |publisher=MSNBC |date= |accessdate=19. ožujka 2011.}}</ref> Time je sukob dobio međunarodni predznak.


Pobunjenici su pozdravili vojnu intervenciju jer je stigla u zadnji trenutak. S druge strane, Gaddafi je osudio rezoluciju te izjavio da će napadati putničke brodove i druge mete po [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]] jer se "cijeli svijet ponaša ludo, pa ćemo se i mi ponašati ludo." Prozvao je države koje napadaju Libiju "teroristima".<ref name="gadafi says"/> Britanski vojni zrakoplovi 20. ožujka su preletjeli udaljenost od 4.500 km kako bi bombardirali libijske vojne mete te se vratili natrag, što je najveća udaljenost koju su isti prevalili od [[Falklandski rat|Falklandskog rata]].<ref name="gadafi says"/> [[David Cameron]] je izjavio da je vojna intervencija neophodna "''kako bi se zaustavio diktator koji ubija svoj vlastiti narod''".<ref name="gadafi says">{{Citiranje web| publisher=CNN| url=http://edition.cnn.com/2011/WORLD/africa/03/20/libya.civil.war/index.html?hpt=T1| title=Nations bombing Libya are 'terrorists', Gadafi says| date=20. ožujka 2011.| accessdate=20. ožujka 2011.}}</ref>
Pobunjenici su pozdravili vojnu intervenciju jer je stigla u zadnji trenutak. S druge strane, Gaddafi je osudio rezoluciju te izjavio da će napadati putničke brodove i druge mete po [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]] jer se "cijeli svijet ponaša ludo, pa ćemo se i mi ponašati ludo." Prozvao je države koje napadaju Libiju "teroristima".<ref name="gadafi says"/> Britanski vojni zrakoplovi 20. ožujka su preletjeli udaljenost od 4.500 km kako bi bombardirali libijske vojne mete te se vratili natrag, što je najveća udaljenost koju su isti prevalili od [[Falklandski rat|Falklandskog rata]].<ref name="gadafi says"/> [[David Cameron]] je izjavio da je vojna intervencija neophodna "''kako bi se zaustavio diktator koji ubija svoj vlastiti narod''".<ref name="gadafi says">{{citiranje weba| publisher=CNN| url=http://edition.cnn.com/2011/WORLD/africa/03/20/libya.civil.war/index.html?hpt=T1| title=Nations bombing Libya are 'terrorists', Gadafi says| date=20. ožujka 2011.| accessdate=20. ožujka 2011.}}</ref>


19. ožujka, greškom je oboren [[MiG-23]]BN iznad Bengazija koji je zapravo pripadao pobunjenicima.<ref>[http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/africaandindianocean/libya/8393237/Libya-moment-a-rebel-jet-crashed-to-earth-in-flames.html "Libya: Moment a Rebel Jet Crashed to Earth in Flames"].  The Daily Telegraph.</ref><ref>[http://english.aljazeera.net/news/africa/2011/03/201131934914112208.html "Gaddafi Forces Encroaching on Benghaz"]. Al Jazeera English.</ref><ref>[http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/africaandindianocean/libya/8393237/Libya-moment-a-rebel-jet-crashed-to-earth-in-flames.html Daily Telegraph]</ref>
19. ožujka, greškom je oboren [[MiG-23]]BN iznad Bengazija koji je zapravo pripadao pobunjenicima.<ref>[http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/africaandindianocean/libya/8393237/Libya-moment-a-rebel-jet-crashed-to-earth-in-flames.html "Libya: Moment a Rebel Jet Crashed to Earth in Flames"].  The Daily Telegraph.</ref><ref>[http://english.aljazeera.net/news/africa/2011/03/201131934914112208.html "Gaddafi Forces Encroaching on Benghaz"]. Al Jazeera English.</ref><ref>[http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/africaandindianocean/libya/8393237/Libya-moment-a-rebel-jet-crashed-to-earth-in-flames.html Daily Telegraph]</ref>


24. ožujka [[NATO]] je službeno preuzeo vođenje misije u sukobu, čime se omjer snaga značajno prevagnuo u korist pobunjenika. 26. ožujka grad Ajdabiya ponovno je došao u ruke protugaddafijevske oporbe, na što su ljudi uzvikivali: "Hvala, Obama! Hvala, Camerone!" Koalicija je izvela zračne napade na [[Tripoli]] u kojem je gađala lokaciju sa vojnim radarom te druge vojne instalacije.<ref>{{Citiranje web| url=http://www.bbc.co.uk/news/world-africa-12869658| publisher=BBC News| author=Ben Brown| title=Libya rebels 'recapture key town'| date=26. ožujka 2011.| accessdate=26. ožujka 2011.}}</ref> Međutim, čiste pogotke su otežali pristaše Gaddafija koji su stvorili [[živi štit]] oko nekih zgrada, pogotovo oko kompleksa Bab Al-Aziziyah, koji je već bio meta napada [[1986.]]<ref>{{Citiranje web| url=http://www.glasistre.hr/svijet/vijest/332881| publisher=Glas Istre| author=| title=Libijci napravili živi štit oko Gadafija| date=19. ožujka 2011.| accessdate=26. ožujka 2011.}}</ref>
24. ožujka [[NATO]] je službeno preuzeo vođenje misije u sukobu, čime se omjer snaga značajno prevagnuo u korist pobunjenika. 26. ožujka grad Ajdabiya ponovno je došao u ruke protugaddafijevske oporbe, na što su ljudi uzvikivali: "Hvala, Obama! Hvala, Camerone!" Koalicija je izvela zračne napade na [[Tripoli]] u kojem je gađala lokaciju sa vojnim radarom te druge vojne instalacije.<ref>{{citiranje weba| url=http://www.bbc.co.uk/news/world-africa-12869658| publisher=BBC News| author=Ben Brown| title=Libya rebels 'recapture key town'| date=26. ožujka 2011.| accessdate=26. ožujka 2011.}}</ref> Međutim, čiste pogotke su otežali pristaše Gaddafija koji su stvorili [[živi štit]] oko nekih zgrada, pogotovo oko kompleksa Bab Al-Aziziyah, koji je već bio meta napada [[1986.]]<ref>{{citiranje weba| url=http://www.glasistre.hr/svijet/vijest/332881| publisher=Glas Istre| author=| title=Libijci napravili živi štit oko Gadafija| date=19. ožujka 2011.| accessdate=26. ožujka 2011.}}</ref>


Sljedećih dana pobunjenici su vratili gradove Bregu, Ra's Lanuf i Bin Jawad koje su izgubili tijekom proteklih nekoliko tjedana.
Sljedećih dana pobunjenici su vratili gradove Bregu, Ra's Lanuf i Bin Jawad koje su izgubili tijekom proteklih nekoliko tjedana.
Redak 106: Redak 106:
U kolovozu 2011. pobunjenici su stigli do glavnog grada Libije, [[Tripoli]]ja, te je tako započela bitka za taj grad. 22. kolovoza pobunjenici su ušli u grad i stigli do Zelenog trga, kojeg su preimenovali u "Trg mučenika". Gaddafi i njegove snage pobjegle su iz grada dok su stanovnici uz pljesak dočekali pobunjenike. Time je cijeli sjever pao pod kontrolu Nacionalnog prijelaznog vijeća dok se Gaddafijeva vlast održala samo u malim enklavama na jugu Libije: Bani Walid i Sabha.
U kolovozu 2011. pobunjenici su stigli do glavnog grada Libije, [[Tripoli]]ja, te je tako započela bitka za taj grad. 22. kolovoza pobunjenici su ušli u grad i stigli do Zelenog trga, kojeg su preimenovali u "Trg mučenika". Gaddafi i njegove snage pobjegle su iz grada dok su stanovnici uz pljesak dočekali pobunjenike. Time je cijeli sjever pao pod kontrolu Nacionalnog prijelaznog vijeća dok se Gaddafijeva vlast održala samo u malim enklavama na jugu Libije: Bani Walid i Sabha.


Mnoge države svijeta potom su priznale Nacionalno prijalzno vijeća kao novu, službeno vlast Libije. Razni mediji bavili su se pitanjem gdje je pobjegao Gaddafi. [[Zimbabve]] se je često spominjao kao zemlja koja je ponudila Gaddafiju azil.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.dailymail.co.uk/news/article-2030782/Libya-Horror-150-bodies-farm-thought-massacred-pro-Gaddafi-forces.html|publisher=Daily Mail|title=Horror of 150 bodies found on a farm after being massacred by pro-Gaddafi forces|author=Damien Gayle, Barbara Jones|date=28-08-2011}}</ref>
Mnoge države svijeta potom su priznale Nacionalno prijalzno vijeća kao novu, službeno vlast Libije. Razni mediji bavili su se pitanjem gdje je pobjegao Gaddafi. [[Zimbabve]] se je često spominjao kao zemlja koja je ponudila Gaddafiju azil.<ref>{{citiranje weba|url=http://www.dailymail.co.uk/news/article-2030782/Libya-Horror-150-bodies-farm-thought-massacred-pro-Gaddafi-forces.html|publisher=Daily Mail|title=Horror of 150 bodies found on a farm after being massacred by pro-Gaddafi forces|author=Damien Gayle, Barbara Jones|date=28-08-2011}}</ref>


Građanski rat u Libiji završio je ubojstvom [[Moamar Gadafi|Moamara Gadafija]] koji je prethodno uhićen u [[Sirt]]u 20. listopada 2011.<ref name=ZivkoHruskovec>Živko, Ivana; Hruškovec, Ivan. Libijski premijer Mahmud Džibril u Tripoliju je također potvrdio kako je Moamer Gadafi ubijen. Njegovo tijelo već je navodno prebačeno u Misratu. [[24 sata]]. 20. listopada 2011. Preuzeto 20. listopada 2011.</ref>
Građanski rat u Libiji završio je ubojstvom [[Moamar Gadafi|Moamara Gadafija]] koji je prethodno uhićen u [[Sirt]]u 20. listopada 2011.<ref name=ZivkoHruskovec>Živko, Ivana; Hruškovec, Ivan. Libijski premijer Mahmud Džibril u Tripoliju je također potvrdio kako je Moamer Gadafi ubijen. Njegovo tijelo već je navodno prebačeno u Misratu. [[24 sata]]. 20. listopada 2011. Preuzeto 20. listopada 2011.</ref>

Inačica od 14. rujan 2025. u 00:14

Pobuna u Libiji
Dio Prosvjedi u arapskom svijetu 2010.-2011.

• Gradovi pod kontrolom Gaddafijevih snaga
• Gradovi pod kontrolom pobunjenika
• Bitke u tijeku/nejasna situacija

Vrijeme 15. veljače 2011. - 20. listopada 2011.
Lokacija Libija
Ishod Pobjeda Nacionalnog prijelaznog vijeća
Svrgnuta vlada Muammara al Gaddafija
Casus belli Dio stanovništva traži demokratske promjene i buni se protiv autokracije
Sukobljeni
Pogreška pri izradbi sličice: Nacionalno prijelazno vijeće
NATO
Katar 		Pogreška pri izradbi sličice: Vlada Muammara al Gaddafija
Vođe
Mustafa Mohamed Abud Al Jeleil
Omar El-Hariri[1]
Abdul Fatah Younis[2]
Mustafa Abdul Jalil
Nicolas Sarkozy
Pogreška pri izradbi sličice: Barack Obama
Pogreška pri izradbi sličice: David Cameron 		Muammar al Gaddafi
Abu-Bakr Yunis Jabr
Khamis al-Gaddafi
Saif al-Islam Gaddafi
Posljedice
50,000 poginulih[3]

Rat u Libiji ili Revolucija 17. veljače (arapski ثورة 17 فبراير), naziva se još i Pobuna u Libiji, Prosvjedi u Libiji i Libijski građanski rat, bio je građanski rat u Libiji koji je počeo 15. veljače 2011. i završio 20. listopada 2011. Počeo je s masovnim prosvjedima koji su bili dio prosvjeda u arapskom svijetu 2010.-2011. kojima je cilj promjena autokratskih režima i uvođenje demokracije i ljudskih prava.[4][5][6][7] Prosvjed je primio zamah nakon što su slični prosvjedi svrgnuli Hosnija Mubaraka u Egiptu i Bena Alija u Tunisu.

Nakon tjedan dana nemiri su prerasli u pobunu građana, čime su izbili sukobi između vojnih organizacija vjernih vlasti i oporbe, naroda koji traži promjene, što je rezultiralo smrću između 3000[8] i 7000 ljudi.[9] Nakon što su Gaddafijeve snage počele rušiti pobunu i opasno se približavati uporištu pobunjenika u Bengaziju, 17. ožujka Ujedinjeni narodi uveli su zonu zabrane letenja, čime je rat dobio međunarodni karakter. Francuski, američki i britanski vojni zrakoplovi uključili su se u sukob kako bi uspostavili i održali istu. I Arapska liga podržala je zabranu leta iznad Libije.[10]

Usprkos upravo navedenomu, dio analitičara smatra kako je pogrješno izjednačavati prosvjede u arapskim zemljama. U svojim interpretacijama navode kako je pokret otpora u Egiptu u zadnjih nekoliko godina organizirao nekoliko stotina prosvjeda i kako je cijeli pokret mnogo bolje organiziran od onoga libijskog. U jednom od svojih razgovora na ovu temu, u intervjuju od 10. ožujka 2010. za televizijsku postaju Russia Today Anthony Wile, osnivač i glavni urednik internetskih novina The Daily Bell izjavio je kako je oporba u Libiji daleko od toga da bude ujedinjena i da čak ne postoji ni koncenzus u potpori stranoj intervenciji. U svom je intervjuu istaknuo i ulogu pokreta mladih osnovanoga u SAD-u vrlo bliskoga američkim najvišim strukturama vlasti. U razgovoru je istaknuto kako će po završetku rata u Libiji biti postavljena demokratska vlada zapadnoga tipa, ali koja ima minimalne šanse za opstanak pod pritiskom islamskih političkih težnjâ. Ovakvi glasovi ukazuju i na po korištenom nasilju sličan sukob u Jemenu za koji imaju osjećaj da ga se pokušava zataškati. Veliku ulogu tijekom cijelog trajanja pobune, pa potom rata igra zaljevski 24 satni satelitski kanal vijesti Al Arabiya koji vodi propagandni rat protiv libijske vlade [11] prvo s ciljem stvaranja panike u vladajućim redovima, a potom s ciljem pokretanja strane vojne intervencije što je 17. ožujka 2011. dovelo do rezolucije Vijeća sigurnosti UN kojom se odobravaju "sve neophodne mjere" u tu svrhu, a dva dana kasnije su SAD i Francuska otpočele ratne operacije u ime "zaštite civila" dok je Libija praktički istovremeno bila pohvaljena u Ujedinjenim Narodima zbog poštivanja ljudskih prava svog stanovništva do trenutka izbijanja pobune [12]. Za Billa Richardsona bivšeg američkog ministra energije razlozi za zapadnu vojnu intervenciju su jednostavni i opravdani,a zovu se energija pošto je Libija jedan od 10 najvećih izvoznika nafte i plina na svijetu.[13]

Kronologija

Prosvjednica u Bengaziju sa transparentom u rukama
Prosvjednici u Bengaziju

15. veljače 2011. počeli su spontani, isprva izolirani prosvjedi protiv Gaddafija, koji su ubrzo poprimili masovne razmjere. Prema stranim izvještajima, prosvjedi su 22. veljače izbili u "pravu pobunu".[14] Gaddafi je na vlasti od 1969. te je izjavio da će "radije umrijeti kao mučenik nego odstupiti sa vlasti". Tripoli i Bengazi postali su glavni gradovi ustanka. Vlada je upotrijebila silu borbenih zrakoplova, paravojnih postrojaba i plaćenika protiv prosvjednika,[15][16] što je rezultiralo krvoprolićem.

Nakon toga, neki su vojnici i ministri otkazali poslušnost Gaddafiju.[17] Jedan od najznačajnijih primjera dogodio se 21. veljače kada su dva libijska pilota sletjela sa svojim borbenim zrakoplovima na Maltu i zatražili azil jer nisu htjeli pucati na civile,[18] ministar pravosuđa Mustafa Mohamed Abud Al Jeleil[19] i ministar unutarnjih poslova i general Abdul Fatah Younis su podnijeli ostavke u znak prosvjeda protiv nesrazmjerne upotrebe sile,[20] najmlađi Gaddafijev sin Saif Al Arab Gaddafi priključio se prosvjednicima [21] dok je Sulejman Mahmud, general i zapovjednik libijske vojske u Tobruku, izjavio da je prešao na stranu prosvjednika.[22]

S preuzimanjem sve većeg dijela Libije, oporba se počela opasno približavati glavnom gradu Tripoliju. Jedan od većih zločina odigrao se 23.-24. veljače kada su snage odane Gaddafiju upale su u bolnice u Tripoliju i počeli ubijati protuvladine prosvjednike, koji se primali liječničku pomoć.[23]

Gaddafi je 24. veljače na televiziji okrivio "Osamu bin Ladena i drogu za kvarenje mladeži i poticanje pobune".[24]

Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Mario Dragun izjavio je da je do 24. veljače evakuirano 146 hrvatskih državljana iz te afričke države, a očekuje se još 155 ljudi, većinom zaposlenika raznih kompanija. Evakuacije su se odigrale uz pomoć brodova i aviona.[25]

Međunarodne reakcije i posljedice

Egipat i Tunis zaoštrili su kontrolu graničnih prijelaza zbog priljeva raseljenih ljudi, a talijanski ministar Franco Frattini je izjavio da se njegova država na jugu sprema za val i do 300.000 izbjeglica iz Libije, te je stoga pripremila logore.[26] Human Rights Watch je do 23. veljače registrirao 1.000 ubijenih libijskih prosvjednika te najmanje 8.000 izbjeglica.[27] UNHCR je do 25. veljače registrirao 22.000 osoba koje je napustilo državu.[28] 27. veljače UNHCR je objavio da je 100.000 ljudi napustilo Libiju u bijegu od nasilja.[29] Do 7. ožujka to je prešlo brojku od 200.000 ljudi.[30]

Prosvjednici u Egiptu i Tunisu dali su podršku pobunjenom narodu u Libiji.[31]

Zbog kaosa, mnoge naftne kompanije u državi su prekinule radove, zbog čega je cijena nafte porasla na gotovo 120 $ po barelu, što je najveći skok od 2008.[32]

27. veljače 2011. Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je izglasalo sankcije protiv Gaddafija i njegovih pristaša, pozvalo na međunarodnu istragu zbog ratnih zločina zbog "rasprostranjenih i sustavnih napada protiv civila", uvelo zabranu putovanja za 16 libijskih čelnika te zamrznulo imovinu Gaddafijeve obitelji. Američki predsjednik Barack Obama uveo je embargo na oružje Libiji te je prekinuo sve diplomatske veze sa Gaddafijevim veleposlanicima.[33]

Borba između pobunjenika i Gaddafijeve vlade

USS Barry lansira krstareći projektil BGM-109 Tomahawk
Karta država NATO saveza i vojnih baza iz kojih su borbeni zrakoplovi napadali Libiju

Nakon 10 dana, strane agencije su počele javljati da pobunjenici kontroliraju cijeli istočni dio države. Gaddafijeva ovlast zadržala se samo u enklavi oko glavnog grada Tripolija.[34]

Međutim, od 3. ožujka Gaddafijeve snage, od vojnika do stranih plaćenika, krenule su u protunapad te uspjele vratiti dio teritorija. 7. ožujka Bin Jawad vratio se natrag pod ustroj Gaddafija.[30]

7. ožujka Barack Obama je izjavio da "SAD i NATO razmatraju upotrebu sile" protiv Gaddafijevih snaga.[35]

Zona zabrane letenja

S vremenom su jedan za drugim padali pobunjenički gradovi te su se Gaddafijeve snage opasno približile Bengaziju, uporištu pobunjenika, čime se približio kraj pobuni. S obzirom da je vlada imala bojne zrakoplove, mogla je uspostaviti nadmoć nad slabo naoružanim pobunjenicima. Međutim, 17. ožujka UN je izglasao rezoluciju 1973 kojom se uspostavlja zona zabrane letenja.[36] Također je Međunarodni sud pravde pozvan radi istraživanja i procesuiranja mogućih ratnih zločina.[37] Dva dana kasnije, 19. ožujka, Francuska i Velika Britanija objavili su svoju vojnu intervenciju u Libiji pod pokroviteljstvom koalicije UN-a. Njihovi borbeni zrakoplovi počeli su letjeti iznad te države i napadati Gaddafijeve borbene zrakoplove i tenkove.[38] Time je sukob dobio međunarodni predznak.

Pobunjenici su pozdravili vojnu intervenciju jer je stigla u zadnji trenutak. S druge strane, Gaddafi je osudio rezoluciju te izjavio da će napadati putničke brodove i druge mete po Sredozemnom moru jer se "cijeli svijet ponaša ludo, pa ćemo se i mi ponašati ludo." Prozvao je države koje napadaju Libiju "teroristima".[39] Britanski vojni zrakoplovi 20. ožujka su preletjeli udaljenost od 4.500 km kako bi bombardirali libijske vojne mete te se vratili natrag, što je najveća udaljenost koju su isti prevalili od Falklandskog rata.[39] David Cameron je izjavio da je vojna intervencija neophodna "kako bi se zaustavio diktator koji ubija svoj vlastiti narod".[39]

19. ožujka, greškom je oboren MiG-23BN iznad Bengazija koji je zapravo pripadao pobunjenicima.[40][41][42]

24. ožujka NATO je službeno preuzeo vođenje misije u sukobu, čime se omjer snaga značajno prevagnuo u korist pobunjenika. 26. ožujka grad Ajdabiya ponovno je došao u ruke protugaddafijevske oporbe, na što su ljudi uzvikivali: "Hvala, Obama! Hvala, Camerone!" Koalicija je izvela zračne napade na Tripoli u kojem je gađala lokaciju sa vojnim radarom te druge vojne instalacije.[43] Međutim, čiste pogotke su otežali pristaše Gaddafija koji su stvorili živi štit oko nekih zgrada, pogotovo oko kompleksa Bab Al-Aziziyah, koji je već bio meta napada 1986.[44]

Sljedećih dana pobunjenici su vratili gradove Bregu, Ra's Lanuf i Bin Jawad koje su izgubili tijekom proteklih nekoliko tjedana.

Pad Tripolija i kraj rata

Zastava Nacionalnog prijelaznog vijeća u Tripoliju, 2011.

Nakon uključenja NATO snaga, nastao je tromjesečni status quo pošto niti pobunjenici niti Gaddafijeve snage nisu bile u stanju iznijeti prevagu ili pokrenuti odlučujući napad. Pobunjenici su bili neorganizirani i slabo naoružani, dok su Gaddafijeve snage bile profesionalne i dobro plaćene, ali oslabljene i nemotivirane. Nakon tri mjeseca, NATO je donio novu taktiku suradnje sa pobunjenicima i zajedničkog, koordiniranog napada na vladine položaje, što je dovelo do preokreta u sukobu.

U kolovozu 2011. pobunjenici su stigli do glavnog grada Libije, Tripolija, te je tako započela bitka za taj grad. 22. kolovoza pobunjenici su ušli u grad i stigli do Zelenog trga, kojeg su preimenovali u "Trg mučenika". Gaddafi i njegove snage pobjegle su iz grada dok su stanovnici uz pljesak dočekali pobunjenike. Time je cijeli sjever pao pod kontrolu Nacionalnog prijelaznog vijeća dok se Gaddafijeva vlast održala samo u malim enklavama na jugu Libije: Bani Walid i Sabha.

Mnoge države svijeta potom su priznale Nacionalno prijalzno vijeća kao novu, službeno vlast Libije. Razni mediji bavili su se pitanjem gdje je pobjegao Gaddafi. Zimbabve se je često spominjao kao zemlja koja je ponudila Gaddafiju azil.[45]

Građanski rat u Libiji završio je ubojstvom Moamara Gadafija koji je prethodno uhićen u Sirtu 20. listopada 2011.[46]

Novi građanski rat izbio je 2014. godine.

Izvori

  1. ↑
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje web}},
    ,
  2. ↑
    • Parametar section nije dopušten u klasi web
    • Parametar journal nije dopušten u klasi web

  3. ↑
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
  4. ↑
    • Parametar location nije dopušten u klasi web
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  5. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  6. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  7. ↑
    • Parametar location nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  8. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  9. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  10. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  11. ↑ RAI teletext 196 dana 21.3.2011.
  12. ↑ Libya’s Late, Great Rights Record.
  13. ↑ Johann Hari: We're not being told the truth on Libya
  14. ↑ The Economist, "Time to Leave -- A correspondent reports from the border between Libya and Egypt" accessed 2-23-11
  15. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  16. ↑
    • Nepoznat parametar: deadurl
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  17. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  18. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  19. ↑
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  20. ↑ http://blogs.aljazeera.net/africa/2011/02/22/live-blog-libya-feb-22
  21. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  22. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  23. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  24. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  25. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  26. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  27. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  28. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  29. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  30. ↑ 30,0 30,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  31. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  32. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  33. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  34. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  35. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  36. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  37. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  38. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  39. ↑ 39,0 39,1 39,2
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  40. ↑ "Libya: Moment a Rebel Jet Crashed to Earth in Flames". The Daily Telegraph.
  41. ↑ "Gaddafi Forces Encroaching on Benghaz". Al Jazeera English.
  42. ↑ Daily Telegraph
  43. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  44. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  45. ↑ Horror of 150 bodies found on a farm after being massacred by pro-Gaddafi forces. Daily Mail 0. 28-08-2011 0.
  46. ↑ Živko, Ivana; Hruškovec, Ivan. Libijski premijer Mahmud Džibril u Tripoliju je također potvrdio kako je Moamer Gadafi ubijen. Njegovo tijelo već je navodno prebačeno u Misratu. 24 sata. 20. listopada 2011. Preuzeto 20. listopada 2011.

Vanjske poveznice

Ostali projekti
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Rat u Libiji

gl:Libia - ليبيا#Protestas en contra do Goberno en 2011

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Rat_u_Libiji_2011.&oldid=624484"