Detuđmanizacija: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 1. srpanj 2025. u 23:25

Detuđmanizacija je pojam koji označava političke i društvene promjene poslije smrti predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana (1922. – 1999., predsjednik RH 1990. – 1999.), u kojima su mnoga dostignuća njegove vladavine (neki će više promatrati negativna, drugi pak pozitivna) bila sustavno omalovažavana.

Pojam

Pojam detuđmanizacija nastala je spajanje riječi "de" te riječi tuđmanizacija, i znači odstranjivanje utjecaja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmanova i njegova lika poslije njegove smrti 1999. godine. Prema nekim mišljenjima lik i utjecaj predsjednika Franje Tuđmana imala je negativne posljedice na hrvatsku državu i na hrvatski narod zbog sljedećeg:

navodnog rasta nacionalizma u Hrvatskoj,

pretvaranja Hrvatske u nacionalnu i nacionalističku državu,

navodnog stvaranje osobnog kulta,

navodne diktature Franje Tuđmana,

navodnog raširivanje korupcije u društvu kroz privatizaciju,

navodne odgovornosti za genocide i poticanja etničkog čišćenja na područjima Hrvatske,

navodne odgovornosti za podjelu Bosne i Hercegovine,

navodnog sudioništva u organiziranom zločinačkom podhvatu,

navodnog negiranja holokausta u Tuđmanovim povijesnim djelima,

navodnog povijesnog revizionizma.

Manifestacija i gledišta

Promatrači s desne strane političkog spektra za dio "detuđmanizacije" smatraju i razna omalovažavanja Domovinskog rata, te izručivanje hrvatskih generala sudu u Haagu.^[1]

Davor Butković s lijevo/liberalnih pozicija piše za "Jutarnji list" 2009. godine: "Današnja je Hrvatska velikim dijelom, srećom, detuđmanizirana. Detuđmanizacija, doslovno, znači odustajanje od najgorih (i najkarakterističnijih) aspekata Tuđmanove politike, bilo da je riječ o pretenzijama prema Bosni, bilo da je riječ o institucionalnoj korupciji, bilo da je riječ o preziru prema demokraciji. Retuđmanizacija, o kojoj govore pojedini tuđamanonostalgičari, danas je, srećom, posve nemoguća. Više ne postoji imalo značajniji broj hrvatskih građana koji bi željeli povratak u devedesete, kada se u svakom smislu živjelo lošije i nedostojnije nego danas. Međutim, u skoro potpunom raspadu sustava vrijednosti, koji obilježava današnje hrvatsko društvo, Franjo Tuđman može biti privlačan samo u jednom. Riječ je o nacionalnom ponosu. Nacionalni je ponos, baš i zbog raspada sustava vrijednosti, za mnoge Hrvate još uvijek itekako seksi kategorija, što je vidljivo i na Thompsonovima koncertima i na nogometnim utakmicama državne reprezentacije. Tuđman personificira nacionalni ponos, i to u onom starinskom, uskogrudnom, gotovo preddržavnom smislu."^[2]. Butković glavnim akterima detuđmanizacije smatra šefa SDP-a i predsjednika Vlade RH 2000.-2003. Ivicu Račana, predsjednika RH 2000.-2010 Stjepana Mesića, te šefa HDZ-a i predsjednika Vlade RH 2003. - 2009. Ivu Sanadera.^[3]

Josip Jović s desno/konzervativnih pozicija piše za "Slobodnu Dalmaciju" 2010. godine o zaustavljenom procesu detuđmanizacije - opaža kako kod obilježavanja oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske te godine, nitko, uključujući i novog predsjednika RH Ivu Josipovića nije propustio spomenuti Franju Tuđmana u pozitivnom kontekstu: "...ostaje neodoljiv dojam kako je projekt «detuđmanizacije», podupiran iz ideologijskog svijeta neoliberalizma, globalizma, multikulturalizma, integralizma (europskog i balkanskog), protunacionalizma i tako dalje. (...) Sva ta nastojanja nisu uspjela u većini naroda narušiti poštovanje i osjećaj zahvalnosti spram novog «oca domovine» zbog stvaranja neprolaznog djela državne neovisnosti.(...) teze koje su se ponavljale bez argumenata, agresivno i redovito izvan konteksta, kojima se željelo nauditi Tuđmanovoj političkoj ostavštini demaskirale su se kao najobičnija politička propaganda, koja se raspršila kao vjetrom razneseni dim. Lopovluk je tek nakon 2000. doživio svoj puni procvat, Tuđman je najmanje odgovoran za podjelu BiH, u zapadnim krugovima ga nisu voljeli zato što je branio državne interese, a ne zato što nije bio demokrat, njegova ideja pomirenja bila je spasonosna i jedino moguća, a tobožnji antisemitizam, veličanje NDH pokazali su se kao čisto zlonamjerno podmetanje."^[4]

Aktivnu ulogu u počecima detuđmanizacije imao je američki International Republican Institute IRI koji u kolovozu 1998. god. otvara svoj ured u Zagrebu, uz financijsku potporu američke (državne) federalne agencije "USAID". Već nakon mjesec dana konzultacija koje IRI provodi sa šest vodećih oporbenih stranaka, a u svrhu "pobjede demokratskih partija nad autoritarnim režimom kojega su uspostavili Franjo Tuđman i njegova partija" (riječi iz kasnijeg izvješća samog IRI-ja) te stranke dogovaraju zajednički nastup na hrvatskim parlamentarnim izborima u siječnju 2000. godine. IRI je i nakon izbora, provedenih ubrzo nakon smrti F. Tuđmana u prosincu 1999. godine, nastavio svojim savjetima i vezama podupirati vladu Ivice Račana.^[5]

Iz krajnosti u krajnost

Od mita o Titu nakon Titove smrti Hrvatska je došla do detuđmanizacije nakon smrti Franje Tuđmana. Iz krajnosti u krajnost idu procesi glede ljudi koje se promatra i kao stvoritelje država, Tito je bio na čelu KPJ u ratu iz koga je nastala kasnija SFRJ, Tuđman je demokratski izabran za Predsjednika RH i u ratu je oslobodio Hrvatsku od agresije iz Srbije.

O drugim bivšim predsjednicima još nema mitova, Mesiću i Josipoviću, prije bi se mogli reći da su prošli kao Tuđman obzirom na optužnice i osude HNES-a.^[6]

Izvori

↑ "SANADEROV SMRTNI GRIJEH Izručenje generala i detuđmanizacija gori su od svih njegovih afera", Predrag Opačić za Slobodnu Dalmaciju 18.12.2010.
↑ "Što je ostalo od Tuđmanove politike?", Davor Butković za Jutarnji list 13.12.2008.
↑ "Mesić i Tuđman", Davor Butković za Jutarnji list 4.8.2007.
↑ "Josip Jović: Detuđmanizacija zapela u slijepoj ulici", Josip Jović za Slobodnu Dalmaciju 12.12.2010.
↑ "Croatia Closeout Report July 2001 - June 2004", INTERNATIONAL REPUBLICAN INSTITUTE - Agency for International Development, v. osobito str. 1 i 11, pristupljeno 21.9.2014.
↑ HNES optužio Mesića, Josipovića, Pusić i Pupovca za izdaju nacionalnih interesa, Branimir Bradarić, objavljeno 20.9.2014., pristupljeno 10. svibnja 2015.

Vanjske poveznice

[1] "SANADEROV SMRTNI GRIJEH Izručenje generala i detuđmanizacija gori su od svih njegovih afera", Predrag Opačić za Slobodnu Dalmaciju 18.12.2010.

[2] "Što je ostalo od Tuđmanove politike?", Davor Butković za Jutarnji list 13.12.2008.

[3] "Mesić i Tuđman", Davor Butković za Jutarnji list 4.8.2007.

[4] "Josip Jović: Detuđmanizacija zapela u slijepoj ulici", Josip Jović za Slobodnu Dalmaciju 12.12.2010.

[5] "Croatia Closeout Report July 2001 - June 2004", INTERNATIONAL REPUBLICAN INSTITUTE - Agency for International Development, v. osobito str. 1 i 11, pristupljeno 21.9.2014.

[6] HNES optužio Mesića, Josipovića, Pusić i Pupovca za izdaju nacionalnih interesa, Branimir Bradarić, objavljeno 20.9.2014., pristupljeno 10. svibnja 2015.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-'''Detuđmanizacija''' je pojam kojim se označuje ukidanje baštine postignute za vrijeme predsjednikovanja [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] Republikom Hrvatskom.
+[[File:20130605_Split_06.jpg|thumb|desno|270px|Spomenik Franji Tuđmanu, rad kipara Zorana Jurića i arhitekta Branka Siladjina, svečano otkriven u Splitu 2013. god.]]
-Projekt je započeo kao projekt rušenja Franje Tuđmana još za njegova života, etiketiranjem Tuđmana kao diktatora i "ubojice prava civilnog društva".
+'''Detuđmanizacija''' je pojam koji označava političke i društvene promjene poslije smrti predsjednika Republike Hrvatske [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] (1922. – 1999., predsjednik RH 1990. – 1999.), u kojima su mnoga dostignuća njegove vladavine (neki će više promatrati negativna, drugi pak pozitivna) bila sustavno omalovažavana.
-Nakon Tuđmanove njegove smrti ovaj je projekt procvjetao u punom smislu , posebice je uslijedilo nakon [[Hrvatski parlamentarni izbori 2000.|pada HDZ-a]] s vlasti.
+==Pojam==
-Za ovo se ponajviše govori da je ulogu imala Velika Britanija, jer smjena vlasti ne bi uspjela bez inozemne pomoći. Tako je uz obilno finaciranje i medijsko propagiranje novih ljudi koji su izvađeni iz političkog zaborava kao što je [[Stjepan Mesić]], koji preko noći od autsajdera pobijedio na izborima, ostvaren cilj. Na vlast u Hrvatskoj došle su snage koje su u proklamiranim ciljevima imale detuđmanizaciju. Poslije se pokazalo pravo lice promjene.
+Pojam detuđmanizacija nastala je spajanje riječi "de" te riječi [[tuđmanizacija]], i znači odstranjivanje utjecaja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmanova i njegova lika poslije njegove smrti 1999. godine. Prema nekim mišljenjima lik i utjecaj predsjednika Franje Tuđmana imala je negativne posljedice na hrvatsku državu i na hrvatski narod zbog sljedećeg:
-Britanija nije bila bila fokusirana na hrvatsku zato što joj je mala RH smeta, nego iz vlastitih geopolitičkih interesa. Željela je ostvariti kontrolu nad ovim dijelom jugoistočne Europe kao sredstvo rušenja dotadašnjeg utjecaja Njemačke u EU i posebno u jugoistočnoj Europi, u kojoj je Britanija imala malo saveznika.
+* navodnog rasta nacionalizma u Hrvatskoj,
-Proces detuđmanizacije u hrvatskim redovima započet je radi ispravljanja grešake i propusta koje je počinio predsjednik Tuđman, ponajviše u [[privatizacija|privatizaciji]] i [[pretvorba|pretvorbi]]. U privatizaciji i pretvorbi sudjelovali su i članovi njegove najbliže obitelji, ali i njegovi najbliži suradnici i/ili bliži članovi obitelji Tuđmanovih najbližih suradnika, pri čemu je bitno naglasiti da nije svaka privatizacija bila kriminal.
+* pretvaranja Hrvatske u nacionalnu i nacionalističku državu,
-Rečenom promjenom vlasti počela je [[revanšizam|revanšistička]] kampanja obezvrjeđivanja političkih dostignuća i predsjednika Tuđmana i HDZ-a kao vodeće stranke u stvaranju slobodne, neovisne i demokratske Republike Hrvatske. Zbog egoističnih osornih nastupa HDZ-a i njegovog vrha, osobito zadnjih godina vladanja, hrvatska se javnost nije ispočetka senzibilizirala za ovaj proces.
+* navodnog stvaranje osobnog kulta,
-U kampanji nisu sudjelovali svi iz vladajuće koalicije, nego samo dio.
-Zbog [[talibani|talibanske]] [[radikalizam|radikalnosti]] kojom je sprovedeno iskorjenjivanje svega postignutog, kako lošeg, tako i dobrog, ta je vlast prozvana trećesiječanjskom [[diktatura|diktaturom]], a po širini, predstavljao je mali [[državni udar]]. Nove vlasti pokrenule su hajku na sve političke neistomišljenike a pod krinkom uklanjanja 'nemoralnih' i 'podobničkih' kadrova iz doba HDZ-ove vlasti. Dio spornih kadrova uklonjen je. Nažalost, [[čistka]] je krenula čak i prema profesionalnom birokratskom osoblju nižeg koje u demokratskom svijetu uvijek ostaje na radnim mjestima, bez obzira na promjenu vlasti, jer njihovo stručno znanje nije ni u kakvoj svezi s političkim stavom rukovodećih kadrova koje postavlja vladajuća stranka ili koalicija.
+* navodne diktature Franje Tuđmana,
-Kriminaliziranje je krenuo prvenstveno kroz medije, koristeći se retorikom i pamtljivim sloganima iz špijunske kuhinje, te fašističkim optužbama na račun najačih karika novije hrvatske povijesti , prvenstveno HV-a , MUP i generala te Franje Tuđmana. Pokazalo se zašto je dovedena druga garnitura ljudi na vlast. Otvoreni su državni arhivi Haagu, iako se Hrvatska vlastitim ''hrvatskim člankom'' na Haaškom sudištu mogla pozvati na državne interese i uopće ne učiniti dostupnim dio arhiva, kao što je poslije učinila Srbija, koja se poslužila baš tim članom.
+* navodnog raširivanje korupcije u društvu kroz privatizaciju,
-Na vulgaran i podao način dopustilo se kriminaliziranje oslobodilačkih akcija Bljeska i Oluje preko medija i iz političkih tijela. Izvjesni visoki hrvatski dužnosnici, nevladine udruge tobožnji borci za ljudska prava, ljevičarski mediji, razni novinari režimski aparatčici, strane agenture i njihove ekspoziture u nevladinim udruga razbacanim po svim područjima djelatnosti i diljem Hrvatske, pljuvali su po skoro svim tekovinama hrvatskog osamostaljenja. Medijsku su pozornosti dobili notorni neprijatelji hrvatske države kao [[Savo Štrbac]] i njegovi hrvatski trabanti koji su još besramnije napadali hrvatske intelektualce, znanstvenike i uglednike koji su u tom razdoblju ostali hladnih glava. Poznato je kad je dan prije presude Gotovini i Markaču jedna novinarka u Jutarnjem listu bila sigurna da presuda mora biti potvrđena kako bi to bila konačna presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj. Jedan je bezvrijedni, netalentirani i teatralni, a medijski razvikan hrvatski kazalištarac javno naricao nad oslobađajućom presudom generalima Gotovini i Markaču. Jedni visokopozicionirani hrvatski dužnosnici i dalje se ponosito hvale obezglavljenjem hrvatskog vojnog vrha potezom pera, koje je nepromišljeno naglo sprovedeno u godinama kad je u zemljama koje su izvršile agresiju na Hrvatsku i dalje na vlasti bila garnitura koja je pokrenula rat protiv Hrvatske. Hrvatske vlasti sluganski su se odnosile prema proganjateljima Hrvatske, beskritično udovoljavajući svakom zahtjevu Tužiteljstva, iako je ono samo jedna ravnopravna strana u sudskom procesu koja uopće ne mora biti u pravu. Šikaniralo se sve koji su željeli pomoći generalima Gotovini i Markaču, dopuštalo se medijsko prozivanje, generalima se onemogućavalo branjenje jer su šikanirali čak i odvjetnike kojima su oduzimali materijale za branjenje, pa se čak u njihovu obranu morao uključiti i sam Haaški tribunal.
+* navodne odgovornosti za genocide i poticanja etničkog čišćenja na područjima Hrvatske,
-Brojni dojučerašnji Tuđmanovi suradnici od kojih su neki bili visoki hrvatski dužnosnici, ocrnjvali su mrtvog Tuđmana čim je to postalo [[oportunizam|oportuno]].
+* navodne odgovornosti za podjelu Bosne i Hercegovine,
-Prema ishodima sprovedenog procesa, pokazalo se da ovaj proces nema za cilj nego da se Tuđmana osudi za po njima najveći zločin – stvaranje hrvatske države. U skladu s tim na udaru su se našli [[Domovinski rat]], braniteljska populacija, kriminalna pretvorba i privatizacija sa svim negativnim učincima na gospodarski razvitak i zaduživanje u inozemstvu.
+* navodnog sudioništva u organiziranom zločinačkom podhvatu,
-Ciljevi detuđmanizacije se mogu ovako posložiti :
+* navodnog negiranja [[Holokaust|holokausta]] u Tuđmanovim povijesnim djelima,
-* potpora dolasku na vlast puno mekše političke opcije koja nije homogena, tj. podložna je manipulacijama iz vana
-* Izjednačavnje s agresorom u ratu
-* Političko uništenje nacionalne političke elite
-* Preusmjeravanje sa puta u EZ u balkansku Jugosferu - region
-* rasprodaja imovine RH, te povoljno zaduživanje građana preko starnih banaka
-* sotonizacija hrvatskih branitelja posebno onih istaknutih kao i ciljelog obiteljskog i prijateljskog kruga ljudi.
-* totalna podložnost Haagu kao instrumentu britanskog upravljanja regionom
-* totalni medijski rat vrbovanjem više desetaka novinara koji će zatrovati medijski prostor
-Proces traje do danas, s većim ili manjim intenzitetom, počesto vulgaran. Intenztiet ovisi o zbivanjima na domaćoj političkoj pozornici, a u međunarodnim okolnostima pod pritiskom određenih službenih i neslužbenih institucija iz Hrvatskoj nesklonih zemalja.
+* navodnog povijesnog revizionizma.
+==Manifestacija i gledišta==
+Promatrači s desne strane političkog spektra za dio "detuđmanizacije" smatraju i razna omalovažavanja [[Domovinski rat|Domovinskog rata]], te izručivanje hrvatskih generala sudu u Haagu.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/articleType/ArticleView/articleId/124486/Default.aspx "SANADEROV SMRTNI GRIJEH Izručenje generala i detuđmanizacija gori su od svih njegovih afera"], Predrag Opačić za Slobodnu Dalmaciju 18.12.2010.</ref>
+[[Davor Butković]] s lijevo/liberalnih pozicija piše za "Jutarnji list" 2009. godine: "Današnja je Hrvatska velikim dijelom, srećom, detuđmanizirana. Detuđmanizacija, doslovno, znači odustajanje od najgorih (i najkarakterističnijih) aspekata Tuđmanove politike, bilo da je riječ o pretenzijama prema Bosni, bilo da je riječ o institucionalnoj korupciji, bilo da je riječ o preziru prema demokraciji. Retuđmanizacija, o kojoj govore pojedini tuđamanonostalgičari, danas je, srećom, posve nemoguća. Više ne postoji imalo značajniji broj hrvatskih građana koji bi željeli povratak u devedesete, kada se u svakom smislu živjelo lošije i nedostojnije nego danas. Međutim, u skoro potpunom raspadu sustava vrijednosti, koji obilježava današnje hrvatsko društvo, Franjo Tuđman može biti privlačan samo u jednom. Riječ je o nacionalnom ponosu. Nacionalni je ponos, baš i zbog raspada sustava vrijednosti, za mnoge Hrvate još uvijek itekako seksi kategorija, što je vidljivo i na Thompsonovima koncertima i na nogometnim utakmicama državne reprezentacije. Tuđman personificira nacionalni ponos, i to u onom starinskom, uskogrudnom, gotovo preddržavnom smislu."<ref>[http://www.jutarnji.hr/sto-je-ostalo-od-tudmanove-politike-/279667/ "Što je ostalo od Tuđmanove politike?"], Davor Butković za Jutarnji list 13.12.2008.</ref>. Butković glavnim akterima detuđmanizacije smatra šefa [[SDP]]-a i predsjednika Vlade RH 2000.-2003. [[Ivica Račan|Ivicu Račana]], predsjednika RH 2000.-2010 [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]], te šefa [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ-a]] i predsjednika Vlade RH 2003. - 2009. [[Ivo Sanader|Ivu Sanadera]].<ref>[http://www.jutarnji.hr/mesic-i-tudman/184751/ "Mesić i Tuđman"], Davor Butković za Jutarnji list 4.8.2007.</ref>
+[[Josip Jović (novinar)|Josip Jović]] s desno/konzervativnih pozicija piše za "Slobodnu Dalmaciju" 2010. godine o zaustavljenom procesu detuđmanizacije - opaža kako kod obilježavanja oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske te godine, nitko, uključujući i novog predsjednika RH [[Ivo Josipović|Ivu Josipovića]] nije propustio spomenuti Franju Tuđmana u pozitivnom kontekstu: "...ostaje neodoljiv dojam kako je projekt «detuđmanizacije», podupiran iz ideologijskog svijeta neoliberalizma, globalizma, multikulturalizma, integralizma (europskog i balkanskog), protunacionalizma i tako dalje. (...) Sva ta nastojanja nisu uspjela u većini naroda narušiti poštovanje i osjećaj zahvalnosti spram novog «oca domovine» zbog stvaranja neprolaznog djela državne neovisnosti.(...) teze koje su se ponavljale bez argumenata, agresivno i redovito izvan konteksta, kojima se željelo nauditi Tuđmanovoj političkoj ostavštini demaskirale su se kao najobičnija politička propaganda, koja se raspršila kao vjetrom razneseni dim. Lopovluk je tek nakon 2000. doživio svoj puni procvat, Tuđman je najmanje odgovoran za podjelu BiH, u zapadnim krugovima ga nisu voljeli zato što je branio državne interese, a ne zato što nije bio demokrat, njegova ideja pomirenja bila je spasonosna i jedino moguća, a tobožnji antisemitizam, veličanje NDH pokazali su se kao čisto zlonamjerno podmetanje."<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/123958/Default.aspx "Josip Jović: Detuđmanizacija zapela u slijepoj ulici"], Josip Jović za Slobodnu Dalmaciju 12.12.2010.</ref>
+Aktivnu ulogu u počecima detuđmanizacije imao je američki [[International Republican Institute]] '''IRI''' koji u kolovozu 1998. god. otvara svoj ured u Zagrebu, uz financijsku potporu američke (državne) federalne  agencije "USAID". Već nakon mjesec dana konzultacija koje IRI provodi sa šest vodećih oporbenih stranaka, a u svrhu "''pobjede demokratskih partija nad autoritarnim režimom kojega su uspostavili Franjo Tuđman i njegova partija''" (riječi iz kasnijeg izvješća samog IRI-ja) te stranke dogovaraju zajednički nastup na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2000.|hrvatskim parlamentarnim izborima u siječnju 2000]]. godine. IRI je i nakon izbora, provedenih ubrzo nakon smrti F. Tuđmana u prosincu 1999. godine, nastavio svojim savjetima i vezama podupirati vladu [[Ivica Račan|Ivice Račana]].<ref>[http://pdf.usaid.gov/pdf_docs/PDACG853.pdf "Croatia Closeout Report July 2001 - June 2004"], INTERNATIONAL REPUBLICAN INSTITUTE - Agency for International Development, v. osobito str. 1 i 11, pristupljeno 21.9.2014.</ref>
+== Iz krajnosti u krajnost ==
+Od [[Mit o Titu|mita o Titu]] nakon Titove smrti Hrvatska je došla do detuđmanizacije nakon smrti Franje Tuđmana. Iz krajnosti u krajnost idu procesi glede ljudi koje se promatra i kao stvoritelje država, Tito je bio na čelu KPJ u ratu iz koga je nastala kasnija SFRJ, Tuđman je demokratski izabran za Predsjednika RH i u ratu je oslobodio Hrvatsku od agresije iz Srbije.
+O drugim bivšim predsjednicima još nema mitova, [[Stjepan Mesić|Mesiću]] i [[Ivo Josipović|Josipoviću]], prije bi se mogli reći da su prošli kao Tuđman obzirom na optužnice i osude HNES-a.<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/hnes-optuzio-mesica-josipovica-pusic-i-pupovca-za-izdaju-nacionalnih-interesa-962226 HNES optužio Mesića, Josipovića, Pusić i Pupovca za izdaju nacionalnih interesa], Branimir Bradarić, objavljeno 20.9.2014., pristupljeno 10. svibnja 2015.</ref>
 == Izvori ==
-*[http://www.tjedno.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=112:marko-juri-operirao-koljeno&catid=60:info-biro&Itemid=97 Marko Jurič operirao koljeno, Tjedno.hr, 4. svibnja 2011.]
+{{izvori}}
+== Vanjske poveznice ==
 *[http://www.abh.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3030:detumanizacija-da-ali-ne-nacionalna-nego-lustracijska&catid=51:kolumne&Itemid=179 Detuđmanizacija da, ali ne nacionalna, nego lustracijska. Objavio: dnevno.hr. Preuzeo abh.com.hr]
 *[http://www.dnevno.hr/kolumne/zvonimir-hodak/92424-stipe-mesic-i-danas-siri-paunovo-perje-ponosan-sto-je-umirovio-generale-hv-a.html Stipe Mesić i danas širi paunovo perje ponosan što je umirovio generale HV-a.  dnevno.hr . Piše: Zvonimir Hodak]