Nikolaj Vladimirovič Hanikov: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Zamjena teksta - '{{rus icon}}' u '{{rus oznaka}}'
m Zamjena teksta - '{{deu icon}}' u '{{nje oznaka}}'
Redak 19: Redak 19:
* {{fra icon}} ''Mémoire sur les inscriptions musulmanes du Caucase'' ([[Pariz]], [[1862.]])
* {{fra icon}} ''Mémoire sur les inscriptions musulmanes du Caucase'' ([[Pariz]], [[1862.]])
* {{fra icon}} ''Études sur l'instruction publique en Russie'' ([[Pariz]], [[1865.]])
* {{fra icon}} ''Études sur l'instruction publique en Russie'' ([[Pariz]], [[1865.]])
* {{deu icon}}{{rus oznaka}} ''Die Sammlung von morgenländischen Handschriften'' ([[Sankt Peterburg]], [[1865.]])
* {{nje oznaka}}{{rus oznaka}} ''Die Sammlung von morgenländischen Handschriften'' ([[Sankt Peterburg]], [[1865.]])
* {{fra icon}} ''Mémoire sur Khâcâni, poëte persan du XIIe siècle'' ([[Pariz]], [[1865.]])
* {{fra icon}} ''Mémoire sur Khâcâni, poëte persan du XIIe siècle'' ([[Pariz]], [[1865.]])
* {{fra icon}} ''Mémoire sur l'ethnographie de la Perse'' ([[Pariz]], [[1866.]])
* {{fra icon}} ''Mémoire sur l'ethnographie de la Perse'' ([[Pariz]], [[1866.]])

Inačica od 28. svibanj 2025. u 23:24

Nikolaj Vladimirovič Hanikov (Čekalin, 24. listopada 1819.Rambouillet, 3. studenog 1878.), ruski orijentalist, povjesničar, etnograf i diplomat, član Akademije znanosti u Sankt Peterburgu od 1852. godine.

Maturirao je 1836. godine, a pet godina kasnije odlazi na dvogodišnju diplomatsku misiju predvođenu K. F. Butenevom. Njegov „Opis Buharskog kanata” jedan je od prvih znanstvenih radova o tim krajevima. Godine 1845. Hanikov se pridružio diplomatskom uredu u Zakavkazju gdje je nastavio sa znanstvenim radom. Ondje je napisao djela „O muridizmu i muridima”, „O promjenama razine Kaspijskog mora”, te prijevod i analizu Hazinijeve „Knjige o vagi mudrosti” (arap. Kitab mizan al-hikmat).

Između 1850. i 1855. godine Hanikov je bio predsjednikom novoutemeljenog kavkaskog ogranka Ruskog geografskog društva i vodio je ruske ekspedicije sjeverozapadnim iranskim regijama, a između 1850. i 1855. služio je i kao glavni konzul u Tabrizu. Koncem 1850-ih godina vodio je znanstvene ekspedicije i u Horasanu, a njegov istraživački materijal kasnije je poslužio njemačkim kartografima poput H. Kieperta i J. Sulzera.

Od 1960. godine Hanikov je živio uglavnom u Parizu gdje se družio s književnikom I. S. Turgenjevom i određenim revolucionarima poput A. I. Hercena čije je radove i pisma sačuvao. Hanikov je napisao dvije knjige o putovanju Horasanom za što je nagrađen velikom zlatnom medaljom Pariškog geografskog društva, a također je na ruski jezik preveo i nadopunio prvi dio Ritterovog Irana (iz serije Geografija Azije) i objavio ga 1874. godine u Sankt Peterburgu. Dana 3. studenog 1878. godine umro je u Rambouilletu pokraj Pariza.

Opus

  • (eng.) Bokhara; its amir and its people (London, 1845.)

Literatura

  • (rus.) Halfin, Naftula Aronovič; Rassadina, Ekaterina Fedorovna (1977.). N. V. Chanykov - vostokoved i diplomat. Moskva: Nauka, OCLC 67167137.