m Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština' |
m Zamjena teksta - '{{sv}}' u '{{šve oznaka}}' |
||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
Željezaru je izgradio Per Larsson Gyllenhöök (1645.-1706.) 1681. godine u blizini rudnika željeza koji je postojao od 15. stoljeća, te ju je sa svojim sinom Andersom Gyllenbergom Höökom (1674.-1757.) razvio u jednu od najmodernijih željezara u 18. stoljeću. Ranih 1700-ih tu se izgradila upravna zgrada, tri spavaonice i tri velika čekića koje je pokretala [[vodenica]]. Ovi objekti su danas jedini nedirnuti industrijski objekti iz 18. stoljeća u Švedskoj, pa čak su i osposobljeni za rad. Zbog toga je 1993. godine upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]]. | Željezaru je izgradio Per Larsson Gyllenhöök (1645.-1706.) 1681. godine u blizini rudnika željeza koji je postojao od 15. stoljeća, te ju je sa svojim sinom Andersom Gyllenbergom Höökom (1674.-1757.) razvio u jednu od najmodernijih željezara u 18. stoljeću. Ranih 1700-ih tu se izgradila upravna zgrada, tri spavaonice i tri velika čekića koje je pokretala [[vodenica]]. Ovi objekti su danas jedini nedirnuti industrijski objekti iz 18. stoljeća u Švedskoj, pa čak su i osposobljeni za rad. Zbog toga je 1993. godine upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]]. | ||
Od 1728. do 1916. godine Engelberg je pripadao obitelji Söderhielm koja ga je prodala obitelji Timm koja je njime cijelo 19. stoljeća upravljala kao obiteljskim posjedom. Engelsberg je tada bila jedna od najvažnijih željezara u svijetu koja je proizvodila [[željezo]] po kojemu je Švedska postala popularna i zbog čega je postala najveći proizvođač željeza u svijetu.<ref>[http://www.fagersta.se/turism/sev_engelsbergs_b.htm Opis na turističkim stranicama Fegerste] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100812053215/http://www.fagersta.se/turism/sev_engelsbergs_b.htm |date=12. kolovoza 2010. }} Posjećeno 10. siječnja 2011. {{ | Od 1728. do 1916. godine Engelberg je pripadao obitelji Söderhielm koja ga je prodala obitelji Timm koja je njime cijelo 19. stoljeća upravljala kao obiteljskim posjedom. Engelsberg je tada bila jedna od najvažnijih željezara u svijetu koja je proizvodila [[željezo]] po kojemu je Švedska postala popularna i zbog čega je postala najveći proizvođač željeza u svijetu.<ref>[http://www.fagersta.se/turism/sev_engelsbergs_b.htm Opis na turističkim stranicama Fegerste] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100812053215/http://www.fagersta.se/turism/sev_engelsbergs_b.htm |date=12. kolovoza 2010. }} Posjećeno 10. siječnja 2011. {{šve oznaka}}</ref> Generalkonzul Axel Ax: son Johnson ga je 1916. godine uključio u koncern Avesta Jernverks<ref>Nils Segerstråle, [http://runeberg.org/svefidei/0254.html Övriga fideikommiss], 1979. {{šve oznaka}}</ref>, te je i danas u posjedu ove obitelji koja ga je 1970-ih obnovila uz pomoć Odbora za nacionalnu baštinu. | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
| Redak 21: | Redak 21: | ||
==Vanjske poveznice== | ==Vanjske poveznice== | ||
*[https://web.archive.org/web/20070930014646/http://www.raa.se/cms/extern/en/places_to_visit/world_heritage_sites/engelsberg_ironworks.html ''Riksantikvarieämbetet'' opis željezare] {{ | *[https://web.archive.org/web/20070930014646/http://www.raa.se/cms/extern/en/places_to_visit/world_heritage_sites/engelsberg_ironworks.html ''Riksantikvarieämbetet'' opis željezare] {{šve oznaka}} | ||
*[https://web.archive.org/web/20070326084123/http://www.ekomuseum.se/english/besoksmal/engelsberg.html ''Ekomuseum Bergslagen'' description] {{ | *[https://web.archive.org/web/20070326084123/http://www.ekomuseum.se/english/besoksmal/engelsberg.html ''Ekomuseum Bergslagen'' description] {{šve oznaka}} | ||
{{Svjetska baština u Švedskoj}} | {{Svjetska baština u Švedskoj}} | ||
Posljednja izmjena od 2. lipanj 2025. u 03:49
| Željezara Engelsberg | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| |
 Švedska
| |
| Godina uvrštenja: | 1993. (17. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iv |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | 556 UNESCO |
Željezara Engelsberg (švedski: Engelsbergs bruk) je željezara na obali jezera Åmänningen, pored mjesta Ängelsberg u općini Fagersta, 10 km od grada Fagersta, županija Västmanland, središnja Švedska.
Željezaru je izgradio Per Larsson Gyllenhöök (1645.-1706.) 1681. godine u blizini rudnika željeza koji je postojao od 15. stoljeća, te ju je sa svojim sinom Andersom Gyllenbergom Höökom (1674.-1757.) razvio u jednu od najmodernijih željezara u 18. stoljeću. Ranih 1700-ih tu se izgradila upravna zgrada, tri spavaonice i tri velika čekića koje je pokretala vodenica. Ovi objekti su danas jedini nedirnuti industrijski objekti iz 18. stoljeća u Švedskoj, pa čak su i osposobljeni za rad. Zbog toga je 1993. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Od 1728. do 1916. godine Engelberg je pripadao obitelji Söderhielm koja ga je prodala obitelji Timm koja je njime cijelo 19. stoljeća upravljala kao obiteljskim posjedom. Engelsberg je tada bila jedna od najvažnijih željezara u svijetu koja je proizvodila željezo po kojemu je Švedska postala popularna i zbog čega je postala najveći proizvođač željeza u svijetu.[1] Generalkonzul Axel Ax: son Johnson ga je 1916. godine uključio u koncern Avesta Jernverks[2], te je i danas u posjedu ove obitelji koja ga je 1970-ih obnovila uz pomoć Odbora za nacionalnu baštinu.
Izvori
- ↑ Opis na turističkim stranicama Fegerste (Arhivirano 12. kolovoza 2010.) Posjećeno 10. siječnja 2011. (šve.)
- ↑ Nils Segerstråle, Övriga fideikommiss, 1979. (šve.)
Vanjske poveznice
| ||||||||||||||||||||