Bešlija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->'' u ''
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
''Bešlije''' ([[turski|tur.]] ''Beşli''), naziv za poseban navalni odred osmanske lake konjice, slični [[Husari|husarima]].<ref>Abdulah Škaljić: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost, str. 139.</ref> Za vrijeme mira bili su raspoređeni u vojnim posadama. Njihovi zapovjednici nosili su titulu [[Aga|aga]]. U [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] bešlije su kao rod vojske uveden u prvoj polovici [[16. stoljeće|16. stoljeća]]. Najprije kao graničari, u sastavu ''serhad-kula'', a kasnije po tvrđavama i palankama<ref>palanka- drvena utvrda radi zaštite putnika na cestama</ref>,u sastavu ''jerli-kula''.<ref>N. Gažević (ur.) Vojna enciklopedija, Svezak I, Beograd: Redakcija vojne enciklopedije, str. 591.</ref>
'''Bešlije''' ([[turski|tur.]] ''Beşli''), naziv za poseban navalni odred osmanske lake konjice, slični [[Husari|husarima]].<ref>Abdulah Škaljić: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost, str. 139.</ref> Za vrijeme mira bili su raspoređeni u vojnim posadama. Njihovi zapovjednici nosili su titulu [[Aga|aga]]. U [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] bešlije su kao rod vojske uveden u prvoj polovici [[16. stoljeće|16. stoljeća]]. Najprije kao [[graničar]]i, u sastavu ''[[serhad-kula]]'', a kasnije po [[tvrđava]]ma i [[palanka]]ma<ref>palanka- drvena utvrda radi zaštite putnika na cestama</ref>,u sastavu ''[[jerli-kula]]''.<ref>N. Gažević (ur.) Vojna enciklopedija, Svezak I, Beograd: Redakcija vojne enciklopedije, str. 591.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 4. veljača 2026. u 15:06

Bešlije (tur. Beşli), naziv za poseban navalni odred osmanske lake konjice, slični husarima.[1] Za vrijeme mira bili su raspoređeni u vojnim posadama. Njihovi zapovjednici nosili su titulu aga. U Bosni i Hercegovini bešlije su kao rod vojske uveden u prvoj polovici 16. stoljeća. Najprije kao graničari, u sastavu serhad-kula, a kasnije po tvrđavama i palankama[2],u sastavu jerli-kula.[3]

Izvori

  1. Abdulah Škaljić: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost, str. 139.
  2. palanka- drvena utvrda radi zaštite putnika na cestama
  3. N. Gažević (ur.) Vojna enciklopedija, Svezak I, Beograd: Redakcija vojne enciklopedije, str. 591.