Detuđmanizacija: razlika između inačica

Inačica od 1. srpanj 2025. u 23:22

Detuđmanizacija je pojam kojim se označuje ukidanje baštine postignute za vrijeme predsjednikovanja Franje Tuđmana Republikom Hrvatskom.

Projekt je započeo kao projekt rušenja Franje Tuđmana još za njegova života, etiketiranjem Tuđmana kao diktatora i "ubojice prava civilnog društva".

Nakon Tuđmanove njegove smrti ovaj je projekt procvjetao u punom smislu , posebice je uslijedilo nakon pada HDZ-a s vlasti.

Za ovo se ponajviše govori da je ulogu imala Velika Britanija, jer smjena vlasti ne bi uspjela bez inozemne pomoći. Tako je uz obilno finaciranje i medijsko propagiranje novih ljudi koji su izvađeni iz političkog zaborava kao što je Stjepan Mesić, koji preko noći od autsajdera pobijedio na izborima, ostvaren cilj. Na vlast u Hrvatskoj došle su snage koje su u proklamiranim ciljevima imale detuđmanizaciju. Poslije se pokazalo pravo lice promjene. Britanija nije bila bila fokusirana na hrvatsku zato što joj je mala RH smeta, nego iz vlastitih geopolitičkih interesa. Željela je ostvariti kontrolu nad ovim dijelom jugoistočne Europe kao sredstvo rušenja dotadašnjeg utjecaja Njemačke u EU i posebno u jugoistočnoj Europi, u kojoj je Britanija imala malo saveznika.

Proces detuđmanizacije u hrvatskim redovima započet je radi ispravljanja grešake i propusta koje je počinio predsjednik Tuđman, ponajviše u privatizaciji i pretvorbi. U privatizaciji i pretvorbi sudjelovali su i članovi njegove najbliže obitelji, ali i njegovi najbliži suradnici i/ili bliži članovi obitelji Tuđmanovih najbližih suradnika, pri čemu je bitno naglasiti da nije svaka privatizacija bila kriminal.

Rečenom promjenom vlasti počela je revanšistička kampanja obezvrjeđivanja političkih dostignuća i predsjednika Tuđmana i HDZ-a kao vodeće stranke u stvaranju slobodne, neovisne i demokratske Republike Hrvatske. Zbog egoističnih osornih nastupa HDZ-a i njegovog vrha, osobito zadnjih godina vladanja, hrvatska se javnost nije ispočetka senzibilizirala za ovaj proces. U kampanji nisu sudjelovali svi iz vladajuće koalicije, nego samo dio.

Zbog talibanske radikalnosti kojom je sprovedeno iskorjenjivanje svega postignutog, kako lošeg, tako i dobrog, ta je vlast prozvana trećesiječanjskom diktaturom, a po širini, predstavljao je mali državni udar. Nove vlasti pokrenule su hajku na sve političke neistomišljenike a pod krinkom uklanjanja 'nemoralnih' i 'podobničkih' kadrova iz doba HDZ-ove vlasti. Dio spornih kadrova uklonjen je. Nažalost, čistka je krenula čak i prema profesionalnom birokratskom osoblju nižeg koje u demokratskom svijetu uvijek ostaje na radnim mjestima, bez obzira na promjenu vlasti, jer njihovo stručno znanje nije ni u kakvoj svezi s političkim stavom rukovodećih kadrova koje postavlja vladajuća stranka ili koalicija.

Kriminaliziranje je krenuo prvenstveno kroz medije, koristeći se retorikom i pamtljivim sloganima iz špijunske kuhinje, te fašističkim optužbama na račun najačih karika novije hrvatske povijesti , prvenstveno HV-a , MUP i generala te Franje Tuđmana. Pokazalo se zašto je dovedena druga garnitura ljudi na vlast. Otvoreni su državni arhivi Haagu, iako se Hrvatska vlastitim hrvatskim člankom na Haaškom sudištu mogla pozvati na državne interese i uopće ne učiniti dostupnim dio arhiva, kao što je poslije učinila Srbija, koja se poslužila baš tim članom.

Na vulgaran i podao način dopustilo se kriminaliziranje oslobodilačkih akcija Bljeska i Oluje preko medija i iz političkih tijela. Izvjesni visoki hrvatski dužnosnici, nevladine udruge tobožnji borci za ljudska prava, ljevičarski mediji, razni novinari režimski aparatčici, strane agenture i njihove ekspoziture u nevladinim udruga razbacanim po svim područjima djelatnosti i diljem Hrvatske, pljuvali su po skoro svim tekovinama hrvatskog osamostaljenja. Medijsku su pozornosti dobili notorni neprijatelji hrvatske države kao Savo Štrbac i njegovi hrvatski trabanti koji su još besramnije napadali hrvatske intelektualce, znanstvenike i uglednike koji su u tom razdoblju ostali hladnih glava. Poznato je kad je dan prije presude Gotovini i Markaču jedna novinarka u Jutarnjem listu bila sigurna da presuda mora biti potvrđena kako bi to bila konačna presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj. Jedan je bezvrijedni, netalentirani i teatralni, a medijski razvikan hrvatski kazalištarac javno naricao nad oslobađajućom presudom generalima Gotovini i Markaču. Jedni visokopozicionirani hrvatski dužnosnici i dalje se ponosito hvale obezglavljenjem hrvatskog vojnog vrha potezom pera, koje je nepromišljeno naglo sprovedeno u godinama kad je u zemljama koje su izvršile agresiju na Hrvatsku i dalje na vlasti bila garnitura koja je pokrenula rat protiv Hrvatske. Hrvatske vlasti sluganski su se odnosile prema proganjateljima Hrvatske, beskritično udovoljavajući svakom zahtjevu Tužiteljstva, iako je ono samo jedna ravnopravna strana u sudskom procesu koja uopće ne mora biti u pravu. Šikaniralo se sve koji su željeli pomoći generalima Gotovini i Markaču, dopuštalo se medijsko prozivanje, generalima se onemogućavalo branjenje jer su šikanirali čak i odvjetnike kojima su oduzimali materijale za branjenje, pa se čak u njihovu obranu morao uključiti i sam Haaški tribunal.

Brojni dojučerašnji Tuđmanovi suradnici od kojih su neki bili visoki hrvatski dužnosnici, ocrnjvali su mrtvog Tuđmana čim je to postalo oportuno.

Prema ishodima sprovedenog procesa, pokazalo se da ovaj proces nema za cilj nego da se Tuđmana osudi za po njima najveći zločin – stvaranje hrvatske države. U skladu s tim na udaru su se našli Domovinski rat, braniteljska populacija, kriminalna pretvorba i privatizacija sa svim negativnim učincima na gospodarski razvitak i zaduživanje u inozemstvu.

Ciljevi detuđmanizacije se mogu ovako posložiti :

potpora dolasku na vlast puno mekše političke opcije koja nije homogena, tj. podložna je manipulacijama iz vana
Izjednačavnje s agresorom u ratu
Političko uništenje nacionalne političke elite
Preusmjeravanje sa puta u EZ u balkansku Jugosferu - region
rasprodaja imovine RH, te povoljno zaduživanje građana preko starnih banaka
sotonizacija hrvatskih branitelja posebno onih istaknutih kao i ciljelog obiteljskog i prijateljskog kruga ljudi.
totalna podložnost Haagu kao instrumentu britanskog upravljanja regionom
totalni medijski rat vrbovanjem više desetaka novinara koji će zatrovati medijski prostor

Proces traje do danas, s većim ili manjim intenzitetom, počesto vulgaran. Intenztiet ovisi o zbivanjima na domaćoj političkoj pozornici, a u međunarodnim okolnostima pod pritiskom određenih službenih i neslužbenih institucija iz Hrvatskoj nesklonih zemalja.

Izvori

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-{{NPOV/u sporu}}
+'''Detuđmanizacija''' je pojam kojim se označuje ukidanje baštine postignute za vrijeme predsjednikovanja [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] Republikom Hrvatskom.
-[[File:20130605_Split_06.jpg|thumb|desno|270px|Spomenik Franji Tuđmanu, rad kipara Zorana Jurića i arhitekta Branka Siladjina, svečano otkriven u Splitu 2013. god.]]
-'''Detuđmanizacija''' je pojam koji označava političke i društvene promjene poslije smrti predsjednika Republike Hrvatske [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] (1922. – 1999., predsjednik RH 1990. – 1999.), koje je obilježilo udaljavanje od njegove političke doktrine i načina upravljanja zemljom.
+Projekt je započeo kao projekt rušenja Franje Tuđmana još za njegova života, etiketiranjem Tuđmana kao diktatora i "ubojice prava civilnog društva".
-==Pojam==
+Nakon Tuđmanove njegove smrti ovaj je projekt procvjetao u punom smislu , posebice je uslijedilo nakon [[Hrvatski parlamentarni izbori 2000.|pada HDZ-a]] s vlasti.
-Pojam detuđmanizacija nastao je spajanjem riječi "de" te riječi [[tuđmanizacija]], i znači odstranjivanje utjecaja političke doktrine prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmanova i njegova lika poslije njegove smrti 1999. godine. Suprotan pojmu detuđmanizacije je '''tuđmanizam'''.<ref>[https://www.jutarnji.hr/globus/politika/svi-se-na-njega-pozivaju-svatko-ga-tumaci-kako-zeli-ali-ga-malo-tko-razumije-sto-je-uopce-tudmanizam-9425042 Svi se na njega pozivaju, svatko ga tumači kako želi, ali ga malo tko razumije. Što je uopće tuđmanizam?]</ref><ref>[https://www.bilten.org/?p=16293# Tuđmanizam: politička doktrina?]</ref><ref>[http://www.politikaplus.com/novost/106005/sto-je-to-tudmanizam-a-sto-detudmanizacija ANALIZA: Što je to Tuđmanizam, a što detuđmanizacija?]</ref><ref>[https://www.vecernji.hr/vijesti/sto-je-to-tudmanizam-filozofija-ili-doktrina-1357845 Što je to tuđmanizam: filozofija ili doktrina?]</ref><ref>{{cite journal|url=https://hrcak.srce.hr/38290|title=Eponimizacija ideološke promjene u Hrvatskoj 1989-2005.|first=Slaven|last=Ravlić|authorlink=Slaven Ravlić|journal=Anali Hrvatskog politološkog društva|volume=2|issue=1|year=2006|format=PDF|access-date=25. ožujka 2021.}}</ref>
+Za ovo se ponajviše govori da je ulogu imala Velika Britanija, jer smjena vlasti ne bi uspjela bez inozemne pomoći. Tako je uz obilno finaciranje i medijsko propagiranje novih ljudi koji su izvađeni iz političkog zaborava kao što je [[Stjepan Mesić]], koji preko noći od autsajdera pobijedio na izborima, ostvaren cilj. Na vlast u Hrvatskoj došle su snage koje su u proklamiranim ciljevima imale detuđmanizaciju. Poslije se pokazalo pravo lice promjene.
+Britanija nije bila bila fokusirana na hrvatsku zato što joj je mala RH smeta, nego iz vlastitih geopolitičkih interesa. Željela je ostvariti kontrolu nad ovim dijelom jugoistočne Europe kao sredstvo rušenja dotadašnjeg utjecaja Njemačke u EU i posebno u jugoistočnoj Europi, u kojoj je Britanija imala malo saveznika.
-==Manifestacija i gledišta==
+Proces detuđmanizacije u hrvatskim redovima započet je radi ispravljanja grešake i propusta koje je počinio predsjednik Tuđman, ponajviše u [[privatizacija|privatizaciji]] i [[pretvorba|pretvorbi]]. U privatizaciji i pretvorbi sudjelovali su i članovi njegove najbliže obitelji, ali i njegovi najbliži suradnici i/ili bliži članovi obitelji Tuđmanovih najbližih suradnika, pri čemu je bitno naglasiti da nije svaka privatizacija bila kriminal.
-Neki promatrači s desne strane političkog spektra za dio "detuđmanizacije" smatraju i razna omalovažavanja [[Domovinski rat|Domovinskog rata]], te izručivanje hrvatskih generala sudu u Haagu.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/articleType/ArticleView/articleId/124486/Default.aspx "SANADEROV SMRTNI GRIJEH Izručenje generala i detuđmanizacija gori su od svih njegovih afera"],{{np}} Predrag Opačić za Slobodnu Dalmaciju 18.12.2010.</ref>
+Rečenom promjenom vlasti počela je [[revanšizam|revanšistička]] kampanja obezvrjeđivanja političkih dostignuća i predsjednika Tuđmana i HDZ-a kao vodeće stranke u stvaranju slobodne, neovisne i demokratske Republike Hrvatske. Zbog egoističnih osornih nastupa HDZ-a i njegovog vrha, osobito zadnjih godina vladanja, hrvatska se javnost nije ispočetka senzibilizirala za ovaj proces.
+U kampanji nisu sudjelovali svi iz vladajuće koalicije, nego samo dio.
-[[Davor Butković]] piše za "Jutarnji list" 2009. godine:
+Zbog [[talibani|talibanske]] [[radikalizam|radikalnosti]] kojom je sprovedeno iskorjenjivanje svega postignutog, kako lošeg, tako i dobrog, ta je vlast prozvana trećesiječanjskom [[diktatura|diktaturom]], a po širini, predstavljao je mali [[državni udar]]. Nove vlasti pokrenule su hajku na sve političke neistomišljenike a pod krinkom uklanjanja 'nemoralnih' i 'podobničkih' kadrova iz doba HDZ-ove vlasti. Dio spornih kadrova uklonjen je. Nažalost, [[čistka]] je krenula čak i prema profesionalnom birokratskom osoblju nižeg koje u demokratskom svijetu uvijek ostaje na radnim mjestima, bez obzira na promjenu vlasti, jer njihovo stručno znanje nije ni u kakvoj svezi s političkim stavom rukovodećih kadrova koje postavlja vladajuća stranka ili koalicija.
-:"Današnja je Hrvatska velikim dijelom, srećom, detuđmanizirana. Detuđmanizacija, doslovno, znači odustajanje od najgorih (i najkarakterističnijih) aspekata Tuđmanove politike, bilo da je riječ o pretenzijama prema Bosni, bilo da je riječ o institucionalnoj korupciji, bilo da je riječ o preziru prema demokraciji. Retuđmanizacija, o kojoj govore pojedini tuđmanonostalgičari, danas je, srećom, posve nemoguća. Više ne postoji imalo značajniji broj hrvatskih građana koji bi željeli povratak u devedesete, kada se u svakom smislu živjelo lošije i nedostojnije nego danas. Međutim, u skoro potpunom raspadu sustava vrijednosti, koji obilježava današnje hrvatsko društvo, Franjo Tuđman može biti privlačan samo u jednom. Riječ je o nacionalnom ponosu. Nacionalni je ponos, baš i zbog raspada sustava vrijednosti, za mnoge Hrvate još uvijek itekako seksi kategorija, što je vidljivo i na Thompsonovima koncertima i na nogometnim utakmicama državne reprezentacije. Tuđman personificira nacionalni ponos, i to u onom starinskom, uskogrudnom, gotovo preddržavnom smislu."<ref>[http://www.jutarnji.hr/sto-je-ostalo-od-tudmanove-politike-/279667/ "Što je ostalo od Tuđmanove politike?"], Davor Butković za Jutarnji list 13.12.2008.</ref>.
-Butković glavnim akterima detuđmanizacije smatra šefa [[SDP]]-a i predsjednika Vlade RH 2000.-2003. [[Ivica Račan|Ivicu Račana]], predsjednika RH 2000.-2010 [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]], te šefa [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ-a]] i predsjednika Vlade RH 2003. - 2009. [[Ivo Sanader|Ivu Sanadera]].<ref>[https://www.jutarnji.hr/naslovnica/mesic-i-tudman-3796158 "Mesić i Tuđman"], Davor Butković za Jutarnji list 4.8.2007.</ref>
+Kriminaliziranje je krenuo prvenstveno kroz medije, koristeći se retorikom i pamtljivim sloganima iz špijunske kuhinje, te fašističkim optužbama na račun najačih karika novije hrvatske povijesti , prvenstveno HV-a , MUP i generala te Franje Tuđmana. Pokazalo se zašto je dovedena druga garnitura ljudi na vlast. Otvoreni su državni arhivi Haagu, iako se Hrvatska vlastitim ''hrvatskim člankom'' na Haaškom sudištu mogla pozvati na državne interese i uopće ne učiniti dostupnim dio arhiva, kao što je poslije učinila Srbija, koja se poslužila baš tim članom.
-[[Josip Jović (novinar)|Josip Jović]] piše za "Slobodnu Dalmaciju" 2010. godine o zaustavljenom procesu detuđmanizacije - opaža kako kod obilježavanja oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske te godine, nitko, uključujući i novog predsjednika RH [[Ivo Josipović|Ivu Josipovića]] nije propustio spomenuti Franju Tuđmana u pozitivnom kontekstu:
+Na vulgaran i podao način dopustilo se kriminaliziranje oslobodilačkih akcija Bljeska i Oluje preko medija i iz političkih tijela. Izvjesni visoki hrvatski dužnosnici, nevladine udruge tobožnji borci za ljudska prava, ljevičarski mediji, razni novinari režimski aparatčici, strane agenture i njihove ekspoziture u nevladinim udruga razbacanim po svim područjima djelatnosti i diljem Hrvatske, pljuvali su po skoro svim tekovinama hrvatskog osamostaljenja. Medijsku su pozornosti dobili notorni neprijatelji hrvatske države kao [[Savo Štrbac]] i njegovi hrvatski trabanti koji su još besramnije napadali hrvatske intelektualce, znanstvenike i uglednike koji su u tom razdoblju ostali hladnih glava. Poznato je kad je dan prije presude Gotovini i Markaču jedna novinarka u Jutarnjem listu bila sigurna da presuda mora biti potvrđena kako bi to bila konačna presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj. Jedan je bezvrijedni, netalentirani i teatralni, a medijski razvikan hrvatski kazalištarac javno naricao nad oslobađajućom presudom generalima Gotovini i Markaču. Jedni visokopozicionirani hrvatski dužnosnici i dalje se ponosito hvale obezglavljenjem hrvatskog vojnog vrha potezom pera, koje je nepromišljeno naglo sprovedeno u godinama kad je u zemljama koje su izvršile agresiju na Hrvatsku i dalje na vlasti bila garnitura koja je pokrenula rat protiv Hrvatske. Hrvatske vlasti sluganski su se odnosile prema proganjateljima Hrvatske, beskritično udovoljavajući svakom zahtjevu Tužiteljstva, iako je ono samo jedna ravnopravna strana u sudskom procesu koja uopće ne mora biti u pravu. Šikaniralo se sve koji su željeli pomoći generalima Gotovini i Markaču, dopuštalo se medijsko prozivanje, generalima se onemogućavalo branjenje jer su šikanirali čak i odvjetnike kojima su oduzimali materijale za branjenje, pa se čak u njihovu obranu morao uključiti i sam Haaški tribunal.
-:"...ostaje neodoljiv dojam kako je projekt «detuđmanizacije», podupiran iz ideologijskog svijeta neoliberalizma, globalizma, multikulturalizma, integralizma (europskog i balkanskog), protunacionalizma i tako dalje. (...) Sva ta nastojanja nisu uspjela u većini naroda narušiti poštovanje i osjećaj zahvalnosti spram novog «oca domovine» zbog stvaranja neprolaznog djela državne neovisnosti.(...) teze koje su se ponavljale bez argumenata, agresivno i redovito izvan konteksta, kojima se željelo nauditi Tuđmanovoj političkoj ostavštini demaskirale su se kao najobičnija politička propaganda, koja se raspršila kao vjetrom razneseni dim. Lopovluk je tek nakon 2000. doživio svoj puni procvat, Tuđman je najmanje odgovoran za podjelu BiH, u zapadnim krugovima ga nisu voljeli zato što je branio državne interese, a ne zato što nije bio demokrat, njegova ideja pomirenja bila je spasonosna i jedino moguća, a tobožnji antisemitizam, veličanje NDH pokazali su se kao čisto zlonamjerno podmetanje."<ref>[https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/josip-jovic-detudmanizacija-zapela-u-slijepoj-ulici-119384 "Josip Jović: Detuđmanizacija zapela u slijepoj ulici"], Josip Jović za Slobodnu Dalmaciju 12.12.2010.</ref>
+Brojni dojučerašnji Tuđmanovi suradnici od kojih su neki bili visoki hrvatski dužnosnici, ocrnjvali su mrtvog Tuđmana čim je to postalo [[oportunizam|oportuno]].
+Prema ishodima sprovedenog procesa, pokazalo se da ovaj proces nema za cilj nego da se Tuđmana osudi za po njima najveći zločin – stvaranje hrvatske države. U skladu s tim na udaru su se našli [[Domovinski rat]], braniteljska populacija, kriminalna pretvorba i privatizacija sa svim negativnim učincima na gospodarski razvitak i zaduživanje u inozemstvu.
+Ciljevi detuđmanizacije se mogu ovako posložiti :
+* potpora dolasku na vlast puno mekše političke opcije koja nije homogena, tj. podložna je manipulacijama iz vana
+* Izjednačavnje s agresorom u ratu
+* Političko uništenje nacionalne političke elite
+* Preusmjeravanje sa puta u EZ u balkansku Jugosferu - region
+* rasprodaja imovine RH, te povoljno zaduživanje građana preko starnih banaka
+* sotonizacija hrvatskih branitelja posebno onih istaknutih kao i ciljelog obiteljskog i prijateljskog kruga ljudi.
+* totalna podložnost Haagu kao instrumentu britanskog upravljanja regionom
+* totalni medijski rat vrbovanjem više desetaka novinara koji će zatrovati medijski prostor
+Proces traje do danas, s većim ili manjim intenzitetom, počesto vulgaran. Intenztiet ovisi o zbivanjima na domaćoj političkoj pozornici, a u međunarodnim okolnostima pod pritiskom određenih službenih i neslužbenih institucija iz Hrvatskoj nesklonih zemalja.
 == Izvori ==
-{{izvori}}
+*[http://www.tjedno.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=112:marko-juri-operirao-koljeno&catid=60:info-biro&Itemid=97 Marko Jurič operirao koljeno, Tjedno.hr, 4. svibnja 2011.]
-== Vanjske poveznice ==
 *[http://www.abh.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3030:detumanizacija-da-ali-ne-nacionalna-nego-lustracijska&catid=51:kolumne&Itemid=179 Detuđmanizacija da, ali ne nacionalna, nego lustracijska. Objavio: dnevno.hr. Preuzeo abh.com.hr]
 *[http://www.dnevno.hr/kolumne/zvonimir-hodak/92424-stipe-mesic-i-danas-siri-paunovo-perje-ponosan-sto-je-umirovio-generale-hv-a.html Stipe Mesić i danas širi paunovo perje ponosan što je umirovio generale HV-a.  dnevno.hr . Piše: Zvonimir Hodak]