Pavle Bakić: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Pavle Bakić''' (? - [[Gorjani]], [[9. listopada]] [[1537.]]), posljednji srpski titularni [[despot]] u [[Ugarska|Ugarskoj]]. | |||
Imao je turski [[timar]] kao i njegov otac. Pripadao feudalnoj obitelji koja se prva uključila u turski [[feudalizam]]. Bio gospodar velikih imanja oko brda [[Venčac|Venčaca]] u [[Šumadija|Šumadiji]], zvanih "Bakićeva zemlja" ("Zemlja Bakićeva", "Bakićevi dvori"), uživao veliki ugled kod [[Osmansko Carstvo|Turaka]] i dobio pravo da od naroda prikuplja propisani [[harač]]. U dogovoru sa zapovjednikom ugarske vojske [[Pavao Tomori|Pavlom Tomorijem]] i kraljem [[Ludovik II.|Ludovikom II.]] (Lajošem II; 1506-1526) prešao u prosincu 1525. (ili početkom 1526) sa svojom porodicom, petero braće i dosta [[Srbi|Srba]] na ugarsku stranu i u zamjenu za napuštena dobra u [[Srbija|Srbiji]] dobio grad [[Lak (grad)|Lak]] i druge posjede. | == Životopis == | ||
Imao je turski [[timar]] kao i njegov otac. Pripadao feudalnoj obitelji koja se prva uključila u turski [[feudalizam]]. Bio gospodar velikih imanja oko brda [[Venčac|Venčaca]] u [[Šumadija|Šumadiji]], zvanih "Bakićeva zemlja" ("Zemlja Bakićeva", "Bakićevi dvori"), uživao veliki ugled kod [[Osmansko Carstvo|Turaka]] i dobio pravo da od naroda prikuplja propisani [[harač]]. U dogovoru sa zapovjednikom ugarske vojske [[Pavao Tomori|Pavlom Tomorijem]] i kraljem [[Ludovik II.|Ludovikom II.]] (Ljudevitom, Lajošem II; 1506.-1526.) prešao u prosincu 1525. (ili početkom 1526.) sa svojom porodicom, petero braće i dosta [[Srbi|Srba]] na ugarsku stranu i u zamjenu za napuštena dobra u [[Srbija|Srbiji]] dobio grad [[Lak (grad)|Lak]] i druge posjede. | |||
Sa svojim četama sudjelovao u [[Mohačka bitka|bici]] na Mohačkom polju (1526). U borbi za ugarsko prijestolje između [[nadvojvoda|nadvojvode]] [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda]] i [[Erdelj|erdeljskog]] [[vojvoda|vojvode]] [[Ivan Zapolja|Zapolje]] pristao uz posljednjega, ali poslije '''Zapoljinog''' poraza kod [[Tokaj]]a (1527) prešao Ferdinandu (1503-1564) i ostao mu vjeran do smrti. [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand I.]] (Ferdinand Habsburški) potvrdio je 1528. Bakiću i braći sve posjede i imenovao ga vrhovnim kapetanom [[šajkaši|šajkaških]] četa. Pri obrani [[Beč]]a (1529) Bakić se odlikovao svojom konjicom. [[Povelja|Poveljom]] od 1534. Ferdinand je njemu i braći povrdio sve posjede što su ih dotad imali (Lak, [[ | Sa svojim četama sudjelovao u [[Mohačka bitka|bici]] na Mohačkom polju (1526.). U borbi za ugarsko prijestolje između [[nadvojvoda|nadvojvode]] [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda]] i [[Erdelj|erdeljskog]] [[vojvoda|vojvode]] [[Ivan Zapolja|Zapolje]] pristao uz posljednjega, ali poslije '''Zapoljinog''' poraza kod [[Tokaj]]a (1527.) prešao Ferdinandu (1503.-1564.) i ostao mu vjeran do smrti. [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand I.]] (Ferdinand Habsburški) potvrdio je 1528. Bakiću i braći sve posjede i imenovao ga vrhovnim kapetanom [[šajkaši|šajkaških]] četa. Pri obrani [[Beč]]a (1529.) Bakić se odlikovao svojom konjicom. [[Povelja|Poveljom]] od 1534. Ferdinand je njemu i braći povrdio sve posjede što su ih dotad imali (Lak, [[Vjura]], [[Sambotel]], [[Hédervár]] i dr., i sva imanja koja su tim gradovima pripadala). Poveljom od 20. rujna 1537. imenovao ga despotom i pozvao Srbe da se okupe oko Bakića kao srpskog despota. Poginuo je u [[bitka kod Gorjana 1537.|boju]] kod '''Gorjana''' nedaleko od [[Đakovo|Đakova]]. ''(jn)'' | ||
== Izvori == | |||
* ''"Enciklopedija Jugoslavije" (1 A-Biz)'', Zagreb, 1980. | * ''"Enciklopedija Jugoslavije" (1 A-Biz)'', Zagreb, 1980. | ||
* ''"Mala enciklopedija Prosveta" (1 A-J)'', Beograd, 1978. | * ''"Mala enciklopedija Prosveta" (1 A-J)'', Beograd, 1978. | ||
| Redak 12: | Redak 12: | ||
* '' Corovic, Vladimir: Istorija Srba, Beograd, 1995. | * '' Corovic, Vladimir: Istorija Srba, Beograd, 1995. | ||
'''Napomena''': | '''Napomena''': | ||
* U | * U knjizi [[Osmanski pečat]] (str. 26) greškom stoji ''"vojvoda Pavao Baki Srbin iz Vjenčala na Moravi"''. | ||
[[Kategorija:Baranjski leksikon | {{GLAVNIRASPORED:Bakić, Pavle}} | ||
[[Kategorija:Baranjski leksikon]] | |||
[[Kategorija:Srbijanski vladari]] | [[Kategorija:Srbijanski vladari]] | ||
Posljednja izmjena od 24. studeni 2025. u 16:23
Pavle Bakić (? - Gorjani, 9. listopada 1537.), posljednji srpski titularni despot u Ugarskoj.
Životopis
Imao je turski timar kao i njegov otac. Pripadao feudalnoj obitelji koja se prva uključila u turski feudalizam. Bio gospodar velikih imanja oko brda Venčaca u Šumadiji, zvanih "Bakićeva zemlja" ("Zemlja Bakićeva", "Bakićevi dvori"), uživao veliki ugled kod Turaka i dobio pravo da od naroda prikuplja propisani harač. U dogovoru sa zapovjednikom ugarske vojske Pavlom Tomorijem i kraljem Ludovikom II. (Ljudevitom, Lajošem II; 1506.-1526.) prešao u prosincu 1525. (ili početkom 1526.) sa svojom porodicom, petero braće i dosta Srba na ugarsku stranu i u zamjenu za napuštena dobra u Srbiji dobio grad Lak i druge posjede.
Sa svojim četama sudjelovao u bici na Mohačkom polju (1526.). U borbi za ugarsko prijestolje između nadvojvode Ferdinanda i erdeljskog vojvode Zapolje pristao uz posljednjega, ali poslije Zapoljinog poraza kod Tokaja (1527.) prešao Ferdinandu (1503.-1564.) i ostao mu vjeran do smrti. Ferdinand I. (Ferdinand Habsburški) potvrdio je 1528. Bakiću i braći sve posjede i imenovao ga vrhovnim kapetanom šajkaških četa. Pri obrani Beča (1529.) Bakić se odlikovao svojom konjicom. Poveljom od 1534. Ferdinand je njemu i braći povrdio sve posjede što su ih dotad imali (Lak, Vjura, Sambotel, Hédervár i dr., i sva imanja koja su tim gradovima pripadala). Poveljom od 20. rujna 1537. imenovao ga despotom i pozvao Srbe da se okupe oko Bakića kao srpskog despota. Poginuo je u boju kod Gorjana nedaleko od Đakova. (jn)
Izvori
- "Enciklopedija Jugoslavije" (1 A-Biz), Zagreb, 1980.
- "Mala enciklopedija Prosveta" (1 A-J), Beograd, 1978.
- Opća enciklopedija JLZ (1 A-Bzu), Zagreb, 1977.
- Corovic, Vladimir: Istorija Srba, Beograd, 1995.
Napomena:
- U knjizi Osmanski pečat (str. 26) greškom stoji "vojvoda Pavao Baki Srbin iz Vjenčala na Moravi".