Uljana repica: razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web) |
m Zamjena teksta - '<!--'''U(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{naslov u kurzivu}} | |||
{{taksokvir | {{taksokvir | ||
|boja = lightgreen | |boja = lightgreen | ||
Inačica od 22. lipanj 2025. u 07:25
| Uljana repica | |
|---|---|
 Brassica napus | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Red: | Brassicales |
| Porodica: | Brassicaceae |
| Rod: | Brassica |
| Vrsta: | B. napus |
| Dvojno ime | |
| Brassica napus L. | |
Uljana repica (olaj, lat. Brassica napus) je industrijska biljka. Uzgaja se radi sjemena koje sadrži oko 40% ulja i 20% bjelančevina.[1]
Ulje iz sjemenki koristi se za proizvodnju prehrambenog ulja, ali i biodizela. U prosjeku jedan hektar zasijane uljane repice može dati 400 litara biodizela.[2]
Uljana repica je treći najveći izvor za dobivanje biljnog ulja u svijetu[3], iza soje i palme uljarice, a također je drugi glavni izvor proteinske hrane iako čini tek petinu proizvodnje prvog glavnog izvora, soje.
U Europi ju se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi ju se i za silažu. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u ratarstvu, za zelenu gnojidbu. U poljodjelstvu se koristi za plodosmjenu, u smjeni uzgoja pšenice i kukuruza.
Najveći proizvođači uljane repice su zemlje Europske Unije, Kanada, SAD, Australija, Kina i Indija.
U Hrvatskoj je najrasprostranjenija ozima uljana repica.
Izvori i referencije
- ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje web}},,
- ↑ Glas Koncila br.38 (1682) Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. rujna 2006.
- ↑ Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{Citiranje web}},,