M47 Dragon: razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba) |
m Zamjena teksta - '<!--'''M(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir oružje | |||
|naziv =M47 Dragon | |naziv =M47 Dragon | ||
|slika =[[Datoteka:Dragon 04.jpg|300px]] | |slika =[[Datoteka:Dragon 04.jpg|300px]] | ||
Posljednja izmjena od 27. svibanj 2025. u 15:10
| M47 Dragon | |
|---|---|
| Datoteka:Dragon 04.jpg | |
| Vrsta | Protuoklopni vođeni raketni sustav (POVRS) |
| Država podrijetla | Datoteka:Flag of the United States.svg SAD |
| Povijest uporabe | |
| Ratovi | Iransko-irački rat, Zaljevski rat[1] |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | McDonnell Douglas |
| Svojstva | |
| Masa | Lanser: 6,9 kg Projektil: 10,07 kg |
| Promjer | 140 mm |
| Bojeva glava | 5,4 kg |
| Domet | 75 m (min.) 1000 - 1500 m (maks.) |
| Sustav navođenje | SACLOS |
M47 Dragon (ranije FGM-77), američki protuoklopni vođeni raketni sustav razvijen tijekom 1960-ih. U trenutku kad je ušao u operativnu uporabu, Dragon se mogao uspješno nositi sa svim tadašnjim sovjetskim tenkovima osim T-72. Iako je cijeli sustav pokazivao mogućnosti modernizacije i povećanja učinkovitosti, američka je vojska procijenila da Dragon nije pogodan za skupa ulaganja u modernizaciju te da je puno isplativije investirati u potpuno novi sustav. Rezultat toga bio je FGM-148 Javelin.[2]
Najveće zamjerke Dragonu došle su zbog velikog plamena koji je izazivao njegov startni raketni motor a koji su suvremeni termovizijski ciljnici na tenkovima mogli lako otkriti. Uz to kombinacija male brzine leta projektila, mali maksimalni domet i potreba da operater prati cilj sve do trenutka udara projektila u njega učinili su Dragon sustavom opasnim za uporabu na suvremenoj bojišnici.[2]
Izvori
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Script error: The function "main" does not exist.
- ↑ M-47 Dragon Anti-Tank Guided Missile . fas.org (10. travnja 2011.)
- ↑ 2,0 2,1 Protutenkovski vođeni projektil M47 Dragon. hrvatski-vojnik.hr (10. travnja 2011.)