Toggle search
Toggle menu
243,8 tis.
110
18
641,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Fest-noz: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
← Starija izmjena
VizualnoWikitekst
m no summary specified
m Zamjena teksta - '{{fr}}' u '{{fra oznaka}}'
 
Redak 16: Redak 16:
Obnova običaja fest-noza se može pripisati bretonskom pjevaču [[Loeiz Roparz|Loeizu Roparzu]] koji je 1950-ih počeo organizirati ova okupljanja nakon što su 1930-ih bila potpuno nestala<ref>Jefig Roparz, ''Loeiz Roparz, paotr ar festou-noz - Le rénovateur du fest-noz'', Emgleo Breiz, 2011.</ref>. Do tada su postojala kao seoska okupljanja kojim bi se obilježili dani velikih društvenih radova, ali i ojačalo zajedništvo obnavljajući prošlost kroz plesove predaka, od kojih neki datiraju iz [[srednji vijek|srednjeg vijeka]]<ref>Barry W. Cunliffe, ''[http://books.google.com/books?id=llPsTQvlRMQC&pg=PT114 The Celts: a very short introduction]'', Oxford UP, 2003., str. 135. {{ISBN|978-0-19-280418-1}}</ref>. Tijekom 1970-ih, uglavnom zahvaljujući utjecaju [[Narodna glazba|narodne glazbe]], osobito [[kantautor]]a [[Alan Stivell|Alana Stivella]], od 1972. godine fest-noz se više ne smatra samo kulturnim izričajem središnje Bretanje i postaje urbanim pokretom. Od tada mnoga udruženja organiziraju ove događaje, pa čak i vojna okupljanja, no koncem 1970-ih pokret jenjava. Tijekom 80-ih i 90-ih glazbenici i plesači su ponovno pokrenuli ovaj pokret, ojačavši ga preporodom bretonske i [[Kelti|keltske]] glazbe od 1998.-2000. god.<ref>Sicard Padrig, ''La musique celtique'', Ouest-France, 1997.</ref>
Obnova običaja fest-noza se može pripisati bretonskom pjevaču [[Loeiz Roparz|Loeizu Roparzu]] koji je 1950-ih počeo organizirati ova okupljanja nakon što su 1930-ih bila potpuno nestala<ref>Jefig Roparz, ''Loeiz Roparz, paotr ar festou-noz - Le rénovateur du fest-noz'', Emgleo Breiz, 2011.</ref>. Do tada su postojala kao seoska okupljanja kojim bi se obilježili dani velikih društvenih radova, ali i ojačalo zajedništvo obnavljajući prošlost kroz plesove predaka, od kojih neki datiraju iz [[srednji vijek|srednjeg vijeka]]<ref>Barry W. Cunliffe, ''[http://books.google.com/books?id=llPsTQvlRMQC&pg=PT114 The Celts: a very short introduction]'', Oxford UP, 2003., str. 135. {{ISBN|978-0-19-280418-1}}</ref>. Tijekom 1970-ih, uglavnom zahvaljujući utjecaju [[Narodna glazba|narodne glazbe]], osobito [[kantautor]]a [[Alan Stivell|Alana Stivella]], od 1972. godine fest-noz se više ne smatra samo kulturnim izričajem središnje Bretanje i postaje urbanim pokretom. Od tada mnoga udruženja organiziraju ove događaje, pa čak i vojna okupljanja, no koncem 1970-ih pokret jenjava. Tijekom 80-ih i 90-ih glazbenici i plesači su ponovno pokrenuli ovaj pokret, ojačavši ga preporodom bretonske i [[Kelti|keltske]] glazbe od 1998.-2000. god.<ref>Sicard Padrig, ''La musique celtique'', Ouest-France, 1997.</ref>


Danas je ovaj pokret jako snažan s oko tisuću festivala svake godine, i to ne samo u Bretanji, nego i u drugim područjima [[Francuska|Francuske]], pa čak i u [[UK|Ujedinjenom Kraljevstvu]]<ref>Olivier Goré, ''[http://tel.archives-ouvertes.fr/docs/00/04/79/48/PDF/tel-00008987.pdf L'inscription territoriale de la musique traditionnelle en Bretagne, Thèse de Géographie]'', Université Rennes-II, 2004. {{fr}} Preuzeto 3. siječnja 2013.</ref>. Na njima se okuplja od stotine do nekoliko tisuća posjetitelja, te tisuće glazbenika, pjevača i do desetak tisuća plesača<ref name=UNESCO/>.
Danas je ovaj pokret jako snažan s oko tisuću festivala svake godine, i to ne samo u Bretanji, nego i u drugim područjima [[Francuska|Francuske]], pa čak i u [[UK|Ujedinjenom Kraljevstvu]]<ref>Olivier Goré, ''[http://tel.archives-ouvertes.fr/docs/00/04/79/48/PDF/tel-00008987.pdf L'inscription territoriale de la musique traditionnelle en Bretagne, Thèse de Géographie]'', Université Rennes-II, 2004. {{fra oznaka}} Preuzeto 3. siječnja 2013.</ref>. Na njima se okuplja od stotine do nekoliko tisuća posjetitelja, te tisuće glazbenika, pjevača i do desetak tisuća plesača<ref name=UNESCO/>.


==Odlike==
==Odlike==
Redak 34: Redak 34:
==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==


* [http://www.tamm-kreiz.com/ Fest-noz Tamm-Kreiz] {{fr}}
* [http://www.tamm-kreiz.com/ Fest-noz Tamm-Kreiz] {{fra oznaka}}
* [http://dansesbretonnes.gwalarn.org/ Bretonski plesovi] {{fr}}
* [http://dansesbretonnes.gwalarn.org/ Bretonski plesovi] {{fra oznaka}}
* [https://www.youtube.com/watch?v=gv6pQzPUwQ0 Video primjer na youtube]-u {{fr}}
* [https://www.youtube.com/watch?v=gv6pQzPUwQ0 Video primjer na youtube]-u {{fra oznaka}}


{{Svjetska baština u Francuskoj}}
{{Svjetska baština u Francuskoj}}

Posljednja izmjena od 30. svibanj 2025. u 02:56

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Fest-noz (bretonski za „noćni festival”, nasuprot deiz-festu ili danji festival; množina je festoù-noz, ali Goadec sestre su koristile i festnozoù, dok se na francuskom kaže des fest-noz) je festivalsko okupljanje koje se temelji na kolektivnom običaju tradicionalnih bretonskih plesova uz pratnju pjevača i glazbenika[1] Ovaj snažni bretonski kulturni pokret je sačuvao živu i iznova obnovljeni običaj naslijeđenih plesnih repertoara od nekoliko stotina varijacija, te tisuća melodija. Zbog toga je Fest-noz upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2012. god.

Fest-noz tijekom Mill Góll festivala u Mill Góllu 2007. god.

Povijest

Fest-noz tijekom Međukeltskog festivala u Lorientu 2010. god.
Fest-noz u Cornouailleu 19. srpnja 2011. god.

Obnova običaja fest-noza se može pripisati bretonskom pjevaču Loeizu Roparzu koji je 1950-ih počeo organizirati ova okupljanja nakon što su 1930-ih bila potpuno nestala[2]. Do tada su postojala kao seoska okupljanja kojim bi se obilježili dani velikih društvenih radova, ali i ojačalo zajedništvo obnavljajući prošlost kroz plesove predaka, od kojih neki datiraju iz srednjeg vijeka[3]. Tijekom 1970-ih, uglavnom zahvaljujući utjecaju narodne glazbe, osobito kantautora Alana Stivella, od 1972. godine fest-noz se više ne smatra samo kulturnim izričajem središnje Bretanje i postaje urbanim pokretom. Od tada mnoga udruženja organiziraju ove događaje, pa čak i vojna okupljanja, no koncem 1970-ih pokret jenjava. Tijekom 80-ih i 90-ih glazbenici i plesači su ponovno pokrenuli ovaj pokret, ojačavši ga preporodom bretonske i keltske glazbe od 1998.-2000. god.[4]

Danas je ovaj pokret jako snažan s oko tisuću festivala svake godine, i to ne samo u Bretanji, nego i u drugim područjima Francuske, pa čak i u Ujedinjenom Kraljevstvu[5]. Na njima se okuplja od stotine do nekoliko tisuća posjetitelja, te tisuće glazbenika, pjevača i do desetak tisuća plesača[1].

Odlike

Više od samog plesa, Fest-noz se odlikuje snažnim druženjem pjevača, glazbenika i plesača, značajnih društvenih i međugeneracijskih razlika, te otvorenošću prema drugima. Tradicionalno se plesovi prenose razmjenom, promatranjem i imitacijom, premda su također i na stotine obožavatelja mukotrpno radili skupljajući običaje od starih kako bi sastavili stare repertoare, te udarili temelje za nove načine prijenosa znanja.

Danas su fest-noz festivali središte intenzivne fermentacije glazbenih vrsta iz čega je izniklo značajno kulturno gospodarstvo. Mnoga okupljanja pjevača, glazbenika i plesača, uključuju i pripadnike drugih kultura. Tako i mnoge pridošlice u Bretanji koriste ove festivale kako bi se integrirali u društvo, te su fest-noz događaji postali važnim simbolom identiteta i kontinuiteta naroda Bretanje[1].

Poveznice

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Fest-Noz, festive gathering based on the collective practice of traditional dances of Brittany UNESCO-vim službenim stranicama (eng.) Preuzeto 3. siječnja 2013.
  2. ↑ Jefig Roparz, Loeiz Roparz, paotr ar festou-noz - Le rénovateur du fest-noz, Emgleo Breiz, 2011.
  3. ↑ Barry W. Cunliffe, The Celts: a very short introduction, Oxford UP, 2003., str. 135. ISBN 978-0-19-280418-1
  4. ↑ Sicard Padrig, La musique celtique, Ouest-France, 1997.
  5. ↑ Olivier Goré, L'inscription territoriale de la musique traditionnelle en Bretagne, Thèse de Géographie, Université Rennes-II, 2004. (fra.) Preuzeto 3. siječnja 2013.

Vanjske poveznice

v •  • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (39)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (5)
Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  6) Francuski prekomorski posjedi  

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Fest-noz&oldid=593088"