Petar Faber: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '{{fra icon}}' u '{{fra oznaka}}'
Redak 33: Redak 33:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.jesuites.com/histoire/saints/pierrefavre.htm Petar Faber na stranicama francuskih isusovaca] {{fra icon}}
* [http://www.jesuites.com/histoire/saints/pierrefavre.htm Petar Faber na stranicama francuskih isusovaca] {{fra oznaka}}
* [http://manus.iccu.sbn.it/opac_SchedaAutore.php?ID=54401 Petar Faber u povijesnoj pismohrani sveučilišta Gregoriane] {{ita icon}}
* [http://manus.iccu.sbn.it/opac_SchedaAutore.php?ID=54401 Petar Faber u povijesnoj pismohrani sveučilišta Gregoriane] {{ita icon}}



Inačica od 30. svibanj 2025. u 02:37

Petar Faber
Petar Faber
Rođen 13. travnja 1506.
Le Villaret
Preminuo 2. kolovoza 1546.
Rim
Beatificiran 5. rujna 1872.
Kanoniziran 17. prosinca 2013.
Spomendan 2. kolovoza
Zaštitnik kršćana Aravisa
Portal o kršćanstvu

Petar Faber (fra.: Pierre Lefevre ili Favre, špa.: Pedro Fabro, lat.: Petrus Faver; Le Villaret, 13. travnja 1506.Rim, 2. kolovoza 1546.), isusovac i svetac Katoličke crkve.

Životopis

Petar Faber rođen je u malenom selu Le Villaret u Araviskom gorju u Francuskoj, tada u Savojskom Vojvodstvu. S 12 godina položio je zavjet čistoće. Godine 1525. otišao je u Pariz na studij filozofije. Tada je sobu dijelio s Franjom Ksaverskim, a kasnije im se pridružio i Ignacije Lojolski. Godine 1534. odlučio je slijediti svojega duhovnoga učitelja Ignacija.

Faber je zaređen za svećenika 1534. godine. Počeo je pisati svoj dnevnik "Mémorial", u kojem je detaljno opisao svoj život. Dnevnik je započeo citatom iz psalma: "Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i ne zaboravi dobročinstva njegova!" Zbog rata između Mletaka i Osmanskog Carstva planirani put u Svetu Zemlju bio je nemoguć te je s prijateljima otišao u Rim, gdje su se stavili na raspolaganje papi Pavlu III. Godine 1539. Ignacije i njegovi drugovi započeli su pripreme za osnutak Družbe Isusove.

Kasnije je najviše djelovao u Njemačkoj te na Iberskom poulotoku. Također je pozvan da sudjeluje u radu Tridentskoga sabora. Preminuo je u Rimu nakon kratke bolesti.[1] Papa Pio IX. proglasio ga je 5. rujna 1872. blaženim. Papa Franjo proglasio ga je svetim 17. prosinca 2013. godine.

Izvori

  1. isusovci.hr, pristupljeno 11. travnja 2015.

Vanjske poveznice