Crvena tetivika: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m no summary specified |
||
| Redak 29: | Redak 29: | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
[[Kategorija:Tetivikovke]] | [[Kategorija:Tetivikovke]] | ||
Inačica od 1. studeni 2021. u 18:05
| Crvena tetivika | |
|---|---|
| Datoteka:Smilax aspera.jpg | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Razred: | Liliopsida |
| Red: | Liliales |
| Porodica: | Smilacaceae |
| Rod: | Smilax |
| Vrsta: | S. aspera |
| Dvojno ime | |
| Smilax aspera L. | |
Crvena tetivika (oštra tetivika, bodljikavi slak, lat. Smilax aspera) je vrsta višegodišnje penjuće kritosjemenjače iz porodice Smilacaceae.
Opis
Tetivika je višegodišnja, zimzelena biljka. Penjuća stabljika je izrazito savitljiva i nježna, te na sebi ima vrlo oštre bodlje. Najčešće naraste od 1 do 4 metra duljine[1]. Listovi su pak dugi 8-10 centimetara[1], naizmjenično poredani, te poprilično tvrdi i kožasti. Srcolikog su oblika, a rubovi su im nazubljeni i trnoviti, a trnovito je i srednje rebro u njegovoj unutrašnjosti.
Vrlo mirisni cvjetovi su dosta maleni, boja im je najčešće žućkasta ili zelenkasta, te su okupljeni u grozdolike cvatove. Razdoblje cvjetanja traje od rujna do studenoga. Plodovi su loptaste bobice, također okupljene u grozdove. U početku su crvene boje, ali s vremenom postaju crni. Promjera su -10 milimetara[1], te sadrže tri sićušne, okrugle sjemenke. Dok su čovjeku neukusne, nejestive, ove bobice su izvor ishrane mnogim vrstama ptica. Izdanci ove biljke često se kuhaju i priređuju kao šparoge, kojima su po dosta gorkom okusu slični.
Rasprostranjenost i stanište
Ova biljka penjačica rasprostranjena je na području Meksika, srednje Afrike (Demokratska Republika Kongo, Kenija, Etiopija), mediteranske Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Grčka, Italija, Francuska, Portugal i Španjolska), umjerene (Cipar, Izrael, Jordan, Libanon, Sirija i Turska), i tropske Azije (Indija, Butan, Nepal)[2]. Nastanjuje šumovita područja na visini 0-1200 metara iznad mora[1].