Pragmatička sankcija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Pragmatička sankcija'''-->'''Pragmatička sankcija''' je u pravu [[Bizant|Istočnorimskoga Carstva]], [[car]]ski dekret kojim se rješava neki važan problem. Izraz je prihvaćen i u [[Europa|Europi]]. Pragmatičkom sankcijom zovu se i tri dokumenta koji uređuju pitanje nasljedstva dinastije Habsburg u Austriji, Ugarskoj i [[Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatskoj]]. Najstarija pragmatička sankcija koju je prihvatio Hrvatski sabor datira iz [[1712.]], a njime se nasljedno pravo proširuje i na žensku lozu.<ref>http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=32103</ref>
Pragmatička sankcija''' je u pravu [[Bizant|Istočnorimskoga Carstva]], [[car]]ski dekret kojim se rješava neki važan problem. Izraz je prihvaćen i u [[Europa|Europi]]. Pragmatičkom sankcijom zovu se i tri dokumenta koji uređuju pitanje nasljedstva dinastije Habsburg u Austriji, Ugarskoj i [[Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatskoj]]. Najstarija pragmatička sankcija koju je prihvatio Hrvatski sabor datira iz [[1712.]], a njime se nasljedno pravo proširuje i na žensku lozu.<ref>http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=32103</ref>


U Hrvatskoj, [[Hrvatska pragmatička sankcija|zakonska odluka Hrvatskoga sabora od 9. ožujka 1712.]], kojom se prihvaća da se vladarsko pravo [[Habsburg]]a prenese i na žensku liniju nasljeđivanja pod uvjetom da Hrvatska ostaje združena s drugim zemljama krune s kojima je bila povezana izvornim izborom habsburške dinastije za [[Hrvatski vladari|vladare Kraljevine Hrvatske]]. U osnovi se radilo o odluci hrvatskoga [[plemstvo|plemstva]] da podupre izbor [[Marija Terezija|Marije Terezije]] kao jedine nasljednice cara Karla III. za hrvatsku, a time i ugarsku kraljicu, čemu se ugarsko plemstvo protivilo. Zauzvrat, hrvatsko je plemstvo dobilo “povelju sigurnosti” i time ojačalo položaj u odnosu na ugarsko. Sam akt često se navodio kao jedan od pravnih instituta izvorne [[hrvatsko državno pravo|hrvatske državnosti]] u odnosu na [[ugarska|Ugarsku]].<ref>http://proleksis.lzmk.hr/42471/</ref>
U Hrvatskoj, [[Hrvatska pragmatička sankcija|zakonska odluka Hrvatskoga sabora od 9. ožujka 1712.]], kojom se prihvaća da se vladarsko pravo [[Habsburg]]a prenese i na žensku liniju nasljeđivanja pod uvjetom da Hrvatska ostaje združena s drugim zemljama krune s kojima je bila povezana izvornim izborom habsburške dinastije za [[Hrvatski vladari|vladare Kraljevine Hrvatske]]. U osnovi se radilo o odluci hrvatskoga [[plemstvo|plemstva]] da podupre izbor [[Marija Terezija|Marije Terezije]] kao jedine nasljednice cara Karla III. za hrvatsku, a time i ugarsku kraljicu, čemu se ugarsko plemstvo protivilo. Zauzvrat, hrvatsko je plemstvo dobilo “povelju sigurnosti” i time ojačalo položaj u odnosu na ugarsko. Sam akt često se navodio kao jedan od pravnih instituta izvorne [[hrvatsko državno pravo|hrvatske državnosti]] u odnosu na [[ugarska|Ugarsku]].<ref>http://proleksis.lzmk.hr/42471/</ref>

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 04:01

Pragmatička sankcija je u pravu Istočnorimskoga Carstva, carski dekret kojim se rješava neki važan problem. Izraz je prihvaćen i u Europi. Pragmatičkom sankcijom zovu se i tri dokumenta koji uređuju pitanje nasljedstva dinastije Habsburg u Austriji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Najstarija pragmatička sankcija koju je prihvatio Hrvatski sabor datira iz 1712., a njime se nasljedno pravo proširuje i na žensku lozu.[1]

U Hrvatskoj, zakonska odluka Hrvatskoga sabora od 9. ožujka 1712., kojom se prihvaća da se vladarsko pravo Habsburga prenese i na žensku liniju nasljeđivanja pod uvjetom da Hrvatska ostaje združena s drugim zemljama krune s kojima je bila povezana izvornim izborom habsburške dinastije za vladare Kraljevine Hrvatske. U osnovi se radilo o odluci hrvatskoga plemstva da podupre izbor Marije Terezije kao jedine nasljednice cara Karla III. za hrvatsku, a time i ugarsku kraljicu, čemu se ugarsko plemstvo protivilo. Zauzvrat, hrvatsko je plemstvo dobilo “povelju sigurnosti” i time ojačalo položaj u odnosu na ugarsko. Sam akt često se navodio kao jedan od pravnih instituta izvorne hrvatske državnosti u odnosu na Ugarsku.[2]

Povezani članci

Izvori