Geografija (Ptolomej)

Geografija ili Priručnik geografije (starogrč. Γεωγραφικὴ Ὑφήγησις Geographike Hyphegesis; lat. Geographia ili stariji naziv Cosmographia), najvažnije Ptolomejevo djelo izuzevši Almagest. To je zbirka onoga što je bilo poznato o zemljopisu svijeta u Rimskom Carstvu u 2. stoljeću. Ptolomej se uglavnom oslanjao na radove ranijeg zemljopisca Marina iz Tira te na zemljopisne leksikone Rimskog i Perzijskog Carstva, no većina njegovih izvora izvan granica Carstva bila je nepouzdana.

Knjige

Geographia se sastoji od dva dijela: prvu knjigu čini rasprava o podatcima i korištenim metodama; a druga, treća, četvrta i peta knjiga čine atlas. Izvorno djelo sastojalo se od zemljovida, no one su zbog teškoća pri prijepisu izbačene tijekom prijenosa rukopisa. Djelo su otkrili i koristili tijekom stoljeća mnogi poznati ljudi diljem svijeta. Arapski pisac al-Mas'udi, dok je pisao oko 956. godine, spomenuo je koloriranu kartu iz Geografije koja je imala ucrtanih 4530 gradova i preko 200 planina. Bizantinski redovnik Maksim Planud pronašao je kopiju Geografije 1295. godine, a kako nije bilo zemljovida u njegovoj kopiji, odlučio je nacrtati vlastite zemljovide na temelju koordinata pronađenih u tekstu. U Firenci je 1397. godine Emanuel Krizolora dao kopiju Pallu Strozziju. Prvi prijevod na latinski – Geographia Claudii Ptolemaei – sačinio je 1406. godine Firentinac Giacomo da Scarperia (latinizirano Jacobus Angelus), pa su od tada nastali brojni prijevodi na druge jezike dostupni diljem svijeta.

Kao i s modelom Sunčeva sustava u Almagestu, Ptolomej je sve informacije objedinio u veliku shemu. Svim mjestima i zemljopisnim obilježjima koja je poznavao dodijelio je koordinate, postavivši ih u mrežu koja se prostirala po čitavom globusu. Zemljopisnu dužinu mjerio je od polutara kao i danas, no Ptolomej ju je više volio izraziti kao duljinu najdužeg dana umjesto uporabe lučnih stupnjeva (duljina najdužeg dana se povećava od 12h do 24h kako se ide od polutara (ekvatora) prema polarnom krugu). Nulti podnevnik postavio je na najzapadniju tada poznatu zemlju, Kanarske otoke.

Načela kartografiranja

Ptolomejev zemljovid svijeta rekonstruiran prema Ptolomejevoj Geografiji (oko 150. po Kr.) s označenim zemljama "Serica" i "Sinae" (Kina) na krajnje desnoj strani i iza otoka "Taprobane" (Šri Lanka, pretjerane veličine) i "Aurea Chersonesus" (jugoistočnoazijski poluotok).

Ptolomej je također izmislio i osigurao instrukcije za izradu zemljovida kako čitavog naseljenog svijeta (oikoumenè) tako i rimskih provincija. U drugom dijelu Geografije pripremio je potrebne topografske popise i naslove zemljovida. Njegova se oikoumenè prostirala 180 stupnjeva zemljopisne dužine od Kanarskog otočja u Atlantskom oceanu pa sve do Kine, te 80 stupnjeva zemljopisne širine od Arktika do Istočnih Indija te duboko u Afriku; Ptolomej je bio dosta svjestan činjenice kako poznaje samo četvrtinu globusa.

Zemljovidi temeljeni na znanstvenim načelima izrađivale su se od Eratostenova vremena (3. st. pr. Kr.), no Ptolomej je usavršio projekcije. Zna se da je zemljovid svijeta temeljen na Geografiji bila prikazana u Autunu u Galiji u kasnorimskim vremenima.

Skandinavija u Zamojskovom kodeksu Ptolomejeve Geografije oko 1467. (Nacionalna knjižnica, Varšava).

Recepcija u renesansi

Ptolomejev tekst stigao je iz Bizanta u Italiju oko 1400. godine. Prvo tiskano izdanje, vjerojatno objavljeno 1477. u Bologni, bila je prva tiskana knjiga s graviranim ilustracijama. Uslijedila su mnoga izdanja (koja su često u početku bila u drvorezu) od kojih su neka slijedila tradicionalne inačice zemljovida, dok su ih druga nadopunjavala. Izdanje tiskano 1482. u Ulmu bilo je prvo izdanje tiskano sjeverno od Alpa. Godine 1482. Francesco Berlinghieri tiskao je prvo izdanje na talijanskom narodnom jeziku. Karte su izgledale izobličene uspoređujući ih s modernim zemljovidima, jer su Ptolomejevi podatci bili nepouzdani. Jedan od razloga bila je Ptolomejeva pogrješna procjena veličine Zemlje koju je procijenio premalenom: dok je Eratosten procijenio duljinu jednog stupnja na globusu na 700 stadija, Ptolomej u Geografiji koristi duljinu od 500 stadija. Ne zna se jesu li navedeni zemljopisci koristili jednaku mjeru stadija, no pretpostavivši da su se obojica pridržavali tradicionalnog atičkog stadija od 185 metara, onda je starija procjena za 1/6 prevelika, a Ptolomejeva vrijednost za 1/6 premalena. Budući da je Ptolomej sve svoje topografske koordinate izvodio pretvorbom izmjerenih udaljenosti u kutove, njegove su se karte izobličile. Njegove su vrijednosti zemljopisne širine stoga pravile pogrješku do 2 stupnja. Za zemljopisnu dužinu ta su odstupanja bila još i gora, jer nije postojala pouzdana metoda određivanja zemljopisne dužine; Ptolomej je bio vrlo svjestan toga. Štoviše, to je ostao glavni problem u zemljopisu sve do izuma pomorskih kronometara na kraju 18. stoljeća. Ptolomejeva izvorna topografska lista danas se ne može rekonstruirati: dugačke tablice ispunjene brojevima prenosile su se kasnije kroz razne kopije koje su sadržavale brojne pisarske greške, a mnogi su dodavali i ispravljali topografske podatke: to je dokaz trajne popularnosti ovog utjecajnog djela u povijesti kartografije.

Više informacija

• Bibliotheca historica
• Diodor sa Sicilije
• Zemljopis u srednjovjekovnom islamu
• Strabon

Vanjske poveznice

Primarni izvori

• Ptolomejeva Geografija na LacusCurtius (engleski prijevod, nepotpun)
• Ptolomejevi izvatci o zemlji Seres (Kina) (engleski prijevod)
• Prvo kritičko izdanje osme knjige iz Geografije Aubreyja Dillera
• (lat.) Geographia Cl. Ptolemaei Alexandrini, Venetiis : apud Vincentium Valgrisium, Venezia, 1562.
• (lat.) Geographia Universalis, Basileae : apud Henricum Petrum, mense Martio, Venezia, 1540.

Sekundarni materijali

• Ptolomej zemljopisac
• Ptolomejeva Geografija Azije - izabrani problemi Ptolomejeve Geografije Azije (na njemačkom)
• Ptolomejeva Geografija sjeverozapadne Europe (na njemačkom)
• Povijest kartografije uključujući raspravu o Geografiji
• Dennis Rawlins, Investigations of the Geographical Directory 1979-2007