Mrtva priroda: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Mr(.*)'''-->' u '' |
||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice 2 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Vincent Willem van Gogh 127.jpg|mini|200px|[[Vincent van Gogh]], ''Suncokreti'' ([[1888.]])]] | |||
'''Mrtva priroda''' ([[francuski]]: ''Nature morte''; [[engleski]]: ''Still Life'', [[njemački]]: ''Stillleben'') je [[likovni motiv]], prikaz neživih ili nepokretnih predmeta (cvijeće, uporabni predmeti, lovački pribor i ulov, posuđe) u [[Likovna umjetnost|likovnim umjetnostima]]. | '''Mrtva priroda''' ([[francuski]]: ''Nature morte''; [[engleski]]: ''Still Life'', [[njemački]]: ''Stillleben'') je [[likovni motiv]], prikaz neživih ili nepokretnih predmeta (cvijeće, uporabni predmeti, lovački pribor i ulov, posuđe) u [[Likovna umjetnost|likovnim umjetnostima]]. | ||
| Redak 9: | Redak 9: | ||
Osim u [[slikarstvo|slikarstvu]], [[kiparstvo|kiparstvu]] i [[grafika|grafici]], javlja se i u [[fotografija|fotografiji]] i drugim oblicima suvremenog umjetničkog izraza ([[Instalacija|instalacije]], [[video]], [[ambijentalna umjetnost]]). | Osim u [[slikarstvo|slikarstvu]], [[kiparstvo|kiparstvu]] i [[grafika|grafici]], javlja se i u [[fotografija|fotografiji]] i drugim oblicima suvremenog umjetničkog izraza ([[Instalacija|instalacije]], [[video]], [[ambijentalna umjetnost]]). | ||
{{ | |||
{{Likovni motivi}} | |||
[[Kategorija:Likovni motivi]] | [[Kategorija:Likovni motivi]] | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 08:28
Mrtva priroda (francuski: Nature morte; engleski: Still Life, njemački: Stillleben) je likovni motiv, prikaz neživih ili nepokretnih predmeta (cvijeće, uporabni predmeti, lovački pribor i ulov, posuđe) u likovnim umjetnostima.
Kao posebna tema javlja se od antike, a u srednjem vijeku tek pojedini detalji u okviru religijskog prikaza imaju oznake mrtve prirode. Od 15. stoljeća i renesanse raste značenje takvih prikaza koji su još uvijek dijelom portreta ili pejzaža, ali imaju značajno religijsko ili alegorijsko simbolično značenje. U baroku mrtva priroda postaje posebna slikarska tema, a osobit procvat doživljava u flamanskom i nizozemskom slikarstvu 17. stoljeća. Motiv mrtve prirode, za razliku od portreta i pejzaža, omogućavao je slikarima veću kontrolu kompozicijske postavke, te elemenata harmonije i proporcija u svrhu ostvarivanja umjetničkog sklada koji se tada smatrao definicijom ljepote.
U 19. stoljeću Paul Cézanne je na tematici mrtve prirode rješavao temeljne probleme slikarskog izraza i dvodimenzionalnosti slike.
Osim u slikarstvu, kiparstvu i grafici, javlja se i u fotografiji i drugim oblicima suvremenog umjetničkog izraza (instalacije, video, ambijentalna umjetnost).
| |||||