More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Jekuana''', '''Yecuana''' (Mayongong, Maiongong, Maiongkong, Maiongom, Iekuana, Yékuana, Yekwana, Yekuana), jedna od dviju glavnih skupina [[Maquiritare]] Indijanaca naseljenih u [[brazil]]skoj državi [[Roraima]] i susjednoj [[Venezuela|Venezueli]], poglavito uz rijeku [[Ventuari]], danas na rezervatu Terra Indígena Yanomami (općine [[Rio Auaris]] i [[Rio Uraricoera]]), gdje ih ima oko 430. Yecuane se po dijalektu malo razlikuju od njihovih srodnika Decuana. Yecuane su '' 'ljudi odozgor'' ' za razliku od Decuana, ili '' ' ljudi odozdol' '', a prema [[Alain Gheerbrant|Gheerbrantu]], kako mu je objasnio informant iz plemena [[Decuana]], Katir, ove dvije skupine bile su dugo u [[rat]]u, u vrijeme dok još nisu dobili [[eskopeta|eskopete]], te su se tukli [[strijela]]ma i kijačama. Razlika u dijalektu je po Katiru u tome što su Decuane govorili na ''d'', a Yecuane na ''j'' (y). Prema Gheerbrantu Yekuane su osim crvenog pojasa gvajako nosili još jedino ukrase i steznike oko članaka te bojili tijelo crvenim arabeskama. Od oružja nosili su lukove i strijele, puhaljke i koplja duga 3 do 4 metra. Uz lov i ribolov u koji su išli sa lukovima i dugim strijelama, uzgajali su i banane i manioku iz mojih su proizvodili razna opojna pića. U prehranu Yecuana ulazili su uz majmune i drugu divljač rep od krokodila, riba i razna opojna pića. | |||
Brat Francisco, pripadnik [[Mala braća Isusova|Male braće Isusove]], reda koji je želio osnovati [[Charles de Foucauld]], napisao je dnevnik o boravku među Yecuanama (Jekuanama). Godine 1958. krenula je europska znanstvena ekspedicija u Venezuelu zbog istraživanja prilika među tamošnjim indijanskim plemenima. Poglavar Foucauldova reda dobio je poziv da u taj pothvat uključi i nekoliko svojih redovnika i redovnica. Na Orinoku i njegovim pritocima živjele su male, civilizacijom još nedirnute indijanske zajednice. Brat Francisco šest godina boravio u maloj indijanskoj zajednici Jekuana. Kroz njegov dnevnik razaznaje se Franciscovo postupno postupno upoznavanje s jekuanskim običajima, kulturom, duhovnim životom, ali i sazrijevanje njegova ljudskog poštovanja prema ovim jednostavnim, sposobnim i moralnim ljudima. Franciscov dnevnik preveden je na hrvatski jezik.<ref>[http://verbum.hr/knjige/mala-braca-na-orinoku-1341/ Verbum] Brat Francisco: ''Mala braća na Orinoku. Šest godina među Jekuanama'', Kršćanska sadašnjost, {{ISBN|978-953-11-0017-9}}, 2003.</ref> | Brat Francisco, pripadnik [[Mala braća Isusova|Male braće Isusove]], reda koji je želio osnovati [[Charles de Foucauld]], napisao je dnevnik o boravku među Yecuanama (Jekuanama). Godine 1958. krenula je europska znanstvena ekspedicija u Venezuelu zbog istraživanja prilika među tamošnjim indijanskim plemenima. Poglavar Foucauldova reda dobio je poziv da u taj pothvat uključi i nekoliko svojih redovnika i redovnica. Na Orinoku i njegovim pritocima živjele su male, civilizacijom još nedirnute indijanske zajednice. Brat Francisco šest godina boravio u maloj indijanskoj zajednici Jekuana. Kroz njegov dnevnik razaznaje se Franciscovo postupno postupno upoznavanje s jekuanskim običajima, kulturom, duhovnim životom, ali i sazrijevanje njegova ljudskog poštovanja prema ovim jednostavnim, sposobnim i moralnim ljudima. Franciscov dnevnik preveden je na hrvatski jezik.<ref>[http://verbum.hr/knjige/mala-braca-na-orinoku-1341/ Verbum] Brat Francisco: ''Mala braća na Orinoku. Šest godina među Jekuanama'', Kršćanska sadašnjost, {{ISBN|978-953-11-0017-9}}, 2003.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 4. travanj 2022. u 13:37
Jekuana, Yecuana (Mayongong, Maiongong, Maiongkong, Maiongom, Iekuana, Yékuana, Yekwana, Yekuana), jedna od dviju glavnih skupina Maquiritare Indijanaca naseljenih u brazilskoj državi Roraima i susjednoj Venezueli, poglavito uz rijeku Ventuari, danas na rezervatu Terra Indígena Yanomami (općine Rio Auaris i Rio Uraricoera), gdje ih ima oko 430. Yecuane se po dijalektu malo razlikuju od njihovih srodnika Decuana. Yecuane su 'ljudi odozgor ' za razliku od Decuana, ili ' ljudi odozdol' , a prema Gheerbrantu, kako mu je objasnio informant iz plemena Decuana, Katir, ove dvije skupine bile su dugo u ratu, u vrijeme dok još nisu dobili eskopete, te su se tukli strijelama i kijačama. Razlika u dijalektu je po Katiru u tome što su Decuane govorili na d, a Yecuane na j (y). Prema Gheerbrantu Yekuane su osim crvenog pojasa gvajako nosili još jedino ukrase i steznike oko članaka te bojili tijelo crvenim arabeskama. Od oružja nosili su lukove i strijele, puhaljke i koplja duga 3 do 4 metra. Uz lov i ribolov u koji su išli sa lukovima i dugim strijelama, uzgajali su i banane i manioku iz mojih su proizvodili razna opojna pića. U prehranu Yecuana ulazili su uz majmune i drugu divljač rep od krokodila, riba i razna opojna pića.
Brat Francisco, pripadnik Male braće Isusove, reda koji je želio osnovati Charles de Foucauld, napisao je dnevnik o boravku među Yecuanama (Jekuanama). Godine 1958. krenula je europska znanstvena ekspedicija u Venezuelu zbog istraživanja prilika među tamošnjim indijanskim plemenima. Poglavar Foucauldova reda dobio je poziv da u taj pothvat uključi i nekoliko svojih redovnika i redovnica. Na Orinoku i njegovim pritocima živjele su male, civilizacijom još nedirnute indijanske zajednice. Brat Francisco šest godina boravio u maloj indijanskoj zajednici Jekuana. Kroz njegov dnevnik razaznaje se Franciscovo postupno postupno upoznavanje s jekuanskim običajima, kulturom, duhovnim životom, ali i sazrijevanje njegova ljudskog poštovanja prema ovim jednostavnim, sposobnim i moralnim ljudima. Franciscov dnevnik preveden je na hrvatski jezik.[1]
Vidi
Izvori
- ↑ Verbum Brat Francisco: Mala braća na Orinoku. Šest godina među Jekuanama, Kršćanska sadašnjost, ISBN 978-953-11-0017-9 nevaljani ISBN, 2003.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.