Petar Barbarić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Zamjena teksta - '\|' u '|'
m Zamjena teksta - '{{(.*)WProjekti(.*)↵\|(.*)wikizvor(.*)\=(.*)↵}}' u ''
 
Nisu prikazane 3 međuinačice
Redak 33: Redak 33:
== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
=== Sestrinski projekti ===
=== Sestrinski projekti ===
{{ WProjekti
 
|commonshr      =
\|wikizvor      = Devetnica Petru Barbariću
|wikicitat      = Petar Barbarić
}}
=== Mrežna sjedišta ===
=== Mrežna sjedišta ===
*[http://isusovci.hr/clanak/385-dekret_o_herojskim_krepostima_petra_barbarica Isusovci.hr – Dekret o herojskim krepostima Petra Barbarića]
*[http://isusovci.hr/clanak/385-dekret_o_herojskim_krepostima_petra_barbarica Isusovci.hr – Dekret o herojskim krepostima Petra Barbarića]

Posljednja izmjena od 21. ožujak 2026. u 21:17

Petar Barbarić
Petar Barbarić
Rođen 19. svibnja 1874.
Klobuk, BiH
Preminuo 15. travnja 1897.
Travnik, BiH
Proglašen slugom Božjim 18. ožujka 2015.
Portal o kršćanstvu

Petar Barbarić (Klobuk, 19. svibnja 1874.Travnik, 15. travnja 1897.), hrvatski isusovac sjemeništarac, sluga Božji.

Životopis

Rođen je u selu Klobuku (zaselak Šiljevište) kod Ljubuškog u hrvatskoj obitelji devetero djece od pobožnih roditelja.[1] Djetinjstvo je proveo na paši s ovcama uz pobožne knjige. U pučku školu pošao je tek s dvanaest godina, kad je blizu rodnog sela otvorena škola. U dvije godine završio je četiri razreda škole s odličnim uspjehom. Roditelji nisu imali novaca za njegovo daljnje školovanje pa je u Vitini izučio trgovački zanat. Kao trgovački pomoćnik, primljen je u sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik, uz pomoć bivšeg učitelja Tomislava Vuksana. Živio je vrlo pobožno. Govorio je da će radije umrijeti, nego uvrijediti Isusa. Preveo je s talijanskog jezika na hrvatski, životopis Pavla Kolarića, bjelovarskog isusovca koji je umro u Rimu, na glasu svetosti. Razbolio se od tuberkuloze i umro kao učenik osmog razreda isusovačke gimnazije, položivši redovnički zavjet. Obraćao je grešnike, uveo je u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi, osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. Hrvati u Bosni i Hercegovini i manjim dijelom u Hrvatskoj, utječu se njegovom nebeskom zagovoru. Mnogo kulturnih društava nazvano je njegovim imenom. Pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Životopis mu je preveden na više jezika.

Godine 1935. njegovi su zemni ostatci s gradskoga groblja Bojne prenijeti u sjemenišnu crkvu, gdje se razvila prava pobožnost prema njemu. No tijelo mu je nakon 1944. godine zakopano u blato i zazidano da bi ga se sakrilo od naroda. Kad se obnavljalo jedan dio nadbiskupijske gimnazije, našlo mu se tijelo. Danas mu se oko groba skupljaju učenici i narod na molitvu.[2]

Zemni ostatci prebačeni su 1998. u novu grobnicu sjemenišne crkve sv. Alojzija u Travniku. Papa Franjo je 18. ožujka 2015. odobrio dekret o priznavanju herojskih kreposti sluge Božjega Petra Barbarića.[3]

Izvori

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Mrežna sjedišta