More actions
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{drugo značenje2|Brgulje (razdvojba)}} '''Brgulja''' (''brguja, krsna slava, krsno ime, krsnica, slava'', ali i ''fjera, fešta, patron'') je zajednička svetkovina župe, sela ili obitelji koji slave određenoga svetca, svoga nebeskoga zaštitnika. U Hrvata je raširenost brgulje među selima bila znatno veća. Vremenski je padalo na blagdan svetca zaštitnika, kojemu je posvećena župna crkva. Ima slu...«. |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nisu prikazane 4 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{drugo značenje2|[[Brgulje (razdvojba)]]}} | {{drugo značenje2|[[Brgulje (razdvojba)]]}} | ||
'''Brgulja''' (''brguja, krsna slava, krsno ime, krsnica, slava'', ali i ''fjera, fešta, patron'') je zajednička [[svetkovina]] [[župa|župe]], sela ili [[obitelj]]i koji slave određenoga [[svetac|svetca]], svoga nebeskoga zaštitnika. U Hrvata je raširenost brgulje među [[selo|selima]] bila znatno veća. Vremenski je padalo na blagdan svetca zaštitnika, kojemu je posvećena župna crkva. Ima slučaja gdje su pojedini zaseoci u selu slavili (i) blagdan svetca patrona crkve ili kapele iz njihova zaseoka. Postoje iznimke, pa su za brgulju uzeli drugog svetca od svetca kojem je posvećena župna crkva. | '''Brgulja''' (''brguja, krsna slava, krsno ime, krsnica, slava, brigača'', ali i ''fjera, fešta, patron'') je zajednička [[svetkovina]] [[župa|župe]], sela ili [[obitelj]]i koji slave određenoga [[svetac|svetca]], svoga nebeskoga zaštitnika. U Hrvata je raširenost brgulje među [[selo|selima]] bila znatno veća. Vremenski je padalo na blagdan svetca zaštitnika, kojemu je posvećena župna crkva. Ima slučaja gdje su pojedini zaseoci u selu slavili (i) blagdan svetca patrona crkve ili kapele iz njihova zaseoka. Postoje iznimke, pa su za brgulju uzeli drugog svetca od svetca kojem je posvećena župna crkva. <ref name=ethn/><ref name=croris/> Iz opširna opisa don [[Frane Ivanišević|Frane Ivaniševića]], kao i starim hrvatskim glagoljaškim spisima ([[Brevijar Vida Omišljanina]]), radi se o svetkovini rodovskoga zaštitnika.<ref name=glag/>{{is|13.-14.}} | ||
Svetkovalo ga se u Imotskoj krajini, <ref name=ethn/><ref name=croris/> u Makarskom primorju (''svetac''), Vrgoračkoj krajini (''slava'')<ref>Ivo Mišur: [https://www.researchgate.net/publication/365301845_Brgulja_u_kontekstu_obicaja_%27sveca%27_u_Makarskom_primorju_i_%27slave%27_u_Vrgorackoj_krajini '' Brgulja u kontekstu običaja ‘sveca’ u Makarskom primorju i ‘slave’ u Vrgoračkoj krajini'']. Zbornik radova Brgulje – štovanje svetaca u Zabiokovlju. Crkva u svijetu/ Udruga za očuvanje zavičajne baštine „Slivno“. Studenoga 2022. Researchgate. Pristupljeno 10. prosinca 2025.</ref>, Zabiokovlju<ref>Nives Matijević: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2022/11/44275/ ''Predstavljen zbornik radova ‘Brgulje – štovanje svetaca u Zabiokovlju’ '']. Hrvatski fokus. 14. studenoga 2022. Pristupljeno 10. prosinca 2025.</ref>, u Poljicima (spominje ih i [[Poljički statut]])<ref name=glag/>{{is|13.-14.}}, | |||
Šolti, Bekiji, Dalmatinskoj zagori i zapadnoj Hercegovini<ref name=glag/>{{is|20.}} po Istri i riječkoj okolici (varijacija pod imenom ''brigača'')<ref name=glag/>{{is|18.}} i dr. ali je gotovo zapušten i zaboravljen. U Hrvata se običaj sačuvao u dolini Neretve, stolačkom kraju, Konavlima i Boki kotorskoj.<ref name=ethn>Marko Dragić: [https://hrcak.srce.hr/303144 ''Brgulja – slava nebeskih zaštitnika u hrvatskoj tradiciji '']. Ethnologica Dalmatica, Vol. 30 br. 1, 2023., sažetak</ref><ref name=croris>Marko Dragić: [https://www.croris.hr/crosbi/publikacija/prilog-skup/837678 '' Brgulja, plemenska slava u hrvatskoj tradicijskoj kulturi'']. // Mediteran kao identitetska odrednica. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa / Tomelić Ćurlin, Marijana; Brešan Ančić, Tanja (ur.). Split: Filozofski fakultet u Splitu, 2024., sažetak. CroRIS.</ref> U nekim krajevima brgulje nisu samo dan od hodočašćenja, nego i od zavjetovanja.<ref>IKA: [https://ika.hkm.hr/najave/imotski-devetnica-gospi-od-andela-hodocasnicki-dan-i-brgulja/ ''Imotski: Devetnica Gospi od Anđela, hodočasnički dan i brgulja '']. Hrvatska katolička mreža. 24. srpnja 2013. Pristupljeno 10. prosinca 2025.</ref> Brgulje su svjedočanstvo uloge prožimanja [[glagoljaštvo|hrvatskoglagoljske]] baštine i lokalne tradicijske kulture. <ref name=glag>Marko Brkljačić, Marinka Šimić: [https://hrcak.srce.hr/320195 '' Brgulje u kontekstu hrvatskoglagoljske baštine'']. Croatica et Slavica Iadertina, Vol. 20 br. 1, 2024.</ref>{{is|sažetak}} Prema većini auktora, običaji su pretkršćanski, kao (pra)slavenski žrtveni obredi: obredi na vrhuncima uzvisina, svečana gozba, slavlje i čašćenje, koji podsjećaju na drevna obredna slavlja s gozbama, plesom i prinošenjem žrtve.<ref name=glag/>{{is|14.}} Ivo Mišur smatra nastanak kasnijim, kao poslijedicu osmanskih osvajanja i represija, kad je pučanstvo zbog smanjena kontakta sa svećenstvom kojem je djelovanje bilo vrlo otežano, javno bogoštovlje onemogućeno, a brojne crkve srušene ili otete, stanovništvo se snašlo internaliziranjem kršćanskog kulta unutar obitelji. <ref name=glag/>{{is|16.-17.}} | |||
Običaj se izmijenio u odnosu na prošlost. Na blagdan se pozivalo gosti i iz drugih sela i to oni kod kojih su oni bili pozvani na njihovu brgulju. Od svakog jela se nešto na dar slalo starijoj čeljadi od prijatelja uzvanika koji nisu mogli doći na brgulju. U BiH krsno ime spominje se 1466. godine.<ref name=ethn/><ref name=croris/> | Običaj se izmijenio u odnosu na prošlost. Na blagdan se pozivalo gosti i iz drugih sela i to oni kod kojih su oni bili pozvani na njihovu brgulju. Od svakog jela se nešto na dar slalo starijoj čeljadi od prijatelja uzvanika koji nisu mogli doći na brgulju. U BiH krsno ime spominje se 1466. godine.<ref name=ethn/><ref name=croris/> | ||
Etimološki, brgulja je, suprotno nekim prijašnjim pretpostavkama o romanskom podrijetlu, hrvatska narodna riječ kojoj su korijeni u praslavenskom jeziku. [[Deverbativ]]om je glagola ''brijeći'', odnosno korijena ''-brêg-''<ref name=glag/>{{is|sažetak}}, odnosno izvedenica je od glagola brêžiti što je značilo ‘svetkovati’, ‘moliti’, ‘slaviti’, ‘častiti’.<ref name=glag/>{{is|9.}} Glagol bržiti javlja se kod starih hrvatskih pisaca (Marulića, Hektorovića, Budinića, Dalmatina, Bernardina Splićanina).<ref name=glag/>{{is|12.-13.}} | |||
Kao toponim se javljaju na Visu (selo Bargujac), na Molatu (selo [[Brgulje|Barguje]]), Braču (Brgunje njivice), Boki kotorskoj (selo Brguli), kod Zvornika (selo) te kod Vareša (selo Brgule, postojalo u 17. st.).<ref name=glag/>{{is|12.-13.}} | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
| Redak 10: | Redak 17: | ||
[[Kategorija:Hrvatska kultura]] | [[Kategorija:Hrvatska kultura]] | ||
[[Kategorija:Kršćanstvo]] | [[Kategorija:Kršćanstvo]] | ||
[[Kategorija:Glagoljaštvo]] | |||
Posljednja izmjena od 10. prosinac 2025. u 20:52
Za druga značenja, pogledajte Brgulje (razdvojba).Brgulja (brguja, krsna slava, krsno ime, krsnica, slava, brigača, ali i fjera, fešta, patron) je zajednička svetkovina župe, sela ili obitelji koji slave određenoga svetca, svoga nebeskoga zaštitnika. U Hrvata je raširenost brgulje među selima bila znatno veća. Vremenski je padalo na blagdan svetca zaštitnika, kojemu je posvećena župna crkva. Ima slučaja gdje su pojedini zaseoci u selu slavili (i) blagdan svetca patrona crkve ili kapele iz njihova zaseoka. Postoje iznimke, pa su za brgulju uzeli drugog svetca od svetca kojem je posvećena župna crkva. [1][2] Iz opširna opisa don Frane Ivaniševića, kao i starim hrvatskim glagoljaškim spisima (Brevijar Vida Omišljanina), radi se o svetkovini rodovskoga zaštitnika.[3]:13.-14.
Svetkovalo ga se u Imotskoj krajini, [1][2] u Makarskom primorju (svetac), Vrgoračkoj krajini (slava)[4], Zabiokovlju[5], u Poljicima (spominje ih i Poljički statut)[3]:13.-14., Šolti, Bekiji, Dalmatinskoj zagori i zapadnoj Hercegovini[3]:20. po Istri i riječkoj okolici (varijacija pod imenom brigača)[3]:18. i dr. ali je gotovo zapušten i zaboravljen. U Hrvata se običaj sačuvao u dolini Neretve, stolačkom kraju, Konavlima i Boki kotorskoj.[1][2] U nekim krajevima brgulje nisu samo dan od hodočašćenja, nego i od zavjetovanja.[6] Brgulje su svjedočanstvo uloge prožimanja hrvatskoglagoljske baštine i lokalne tradicijske kulture. [3]:sažetak Prema većini auktora, običaji su pretkršćanski, kao (pra)slavenski žrtveni obredi: obredi na vrhuncima uzvisina, svečana gozba, slavlje i čašćenje, koji podsjećaju na drevna obredna slavlja s gozbama, plesom i prinošenjem žrtve.[3]:14. Ivo Mišur smatra nastanak kasnijim, kao poslijedicu osmanskih osvajanja i represija, kad je pučanstvo zbog smanjena kontakta sa svećenstvom kojem je djelovanje bilo vrlo otežano, javno bogoštovlje onemogućeno, a brojne crkve srušene ili otete, stanovništvo se snašlo internaliziranjem kršćanskog kulta unutar obitelji. [3]:16.-17.
Običaj se izmijenio u odnosu na prošlost. Na blagdan se pozivalo gosti i iz drugih sela i to oni kod kojih su oni bili pozvani na njihovu brgulju. Od svakog jela se nešto na dar slalo starijoj čeljadi od prijatelja uzvanika koji nisu mogli doći na brgulju. U BiH krsno ime spominje se 1466. godine.[1][2]
Etimološki, brgulja je, suprotno nekim prijašnjim pretpostavkama o romanskom podrijetlu, hrvatska narodna riječ kojoj su korijeni u praslavenskom jeziku. Deverbativom je glagola brijeći, odnosno korijena -brêg-[3]:sažetak, odnosno izvedenica je od glagola brêžiti što je značilo ‘svetkovati’, ‘moliti’, ‘slaviti’, ‘častiti’.[3]:9. Glagol bržiti javlja se kod starih hrvatskih pisaca (Marulića, Hektorovića, Budinića, Dalmatina, Bernardina Splićanina).[3]:12.-13.
Kao toponim se javljaju na Visu (selo Bargujac), na Molatu (selo Barguje), Braču (Brgunje njivice), Boki kotorskoj (selo Brguli), kod Zvornika (selo) te kod Vareša (selo Brgule, postojalo u 17. st.).[3]:12.-13.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Marko Dragić: Brgulja – slava nebeskih zaštitnika u hrvatskoj tradiciji . Ethnologica Dalmatica, Vol. 30 br. 1, 2023., sažetak
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Marko Dragić: Brgulja, plemenska slava u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. // Mediteran kao identitetska odrednica. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa / Tomelić Ćurlin, Marijana; Brešan Ančić, Tanja (ur.). Split: Filozofski fakultet u Splitu, 2024., sažetak. CroRIS.
- ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 Marko Brkljačić, Marinka Šimić: Brgulje u kontekstu hrvatskoglagoljske baštine. Croatica et Slavica Iadertina, Vol. 20 br. 1, 2024.
- ↑ Ivo Mišur: Brgulja u kontekstu običaja ‘sveca’ u Makarskom primorju i ‘slave’ u Vrgoračkoj krajini. Zbornik radova Brgulje – štovanje svetaca u Zabiokovlju. Crkva u svijetu/ Udruga za očuvanje zavičajne baštine „Slivno“. Studenoga 2022. Researchgate. Pristupljeno 10. prosinca 2025.
- ↑ Nives Matijević: Predstavljen zbornik radova ‘Brgulje – štovanje svetaca u Zabiokovlju’ . Hrvatski fokus. 14. studenoga 2022. Pristupljeno 10. prosinca 2025.
- ↑ IKA: Imotski: Devetnica Gospi od Anđela, hodočasnički dan i brgulja . Hrvatska katolička mreža. 24. srpnja 2013. Pristupljeno 10. prosinca 2025.