Anita Kaić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Anita Kaić''', hrvatska orguljašica i glazbena pedagogica.<ref name=mAtelj>[https://malimuzickiatelje.com/love-clavi-natjecanje-mladih-solista-i-ansambala/ziri/ ''Žiri natjecanja'']. Mali muzički atelje, Samobor. Pristupljeno 8. prosinca 2025.{{odlična}}{{napraviti}}</ref> == Izvori == {{izvori}} {{GLAVNIRASPORED:Kaić, Anita}} Kategorija:Hrvatski orguljaši Kategorija:Hrvatski glazbeni pedagozi«.
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
'''Anita Kaić''', hrvatska [[orguljašica]] i [[glazbena pedagogica]].<ref name=mAtelj>[https://malimuzickiatelje.com/love-clavi-natjecanje-mladih-solista-i-ansambala/ziri/ ''Žiri natjecanja'']. Mali muzički atelje, Samobor. Pristupljeno 8. prosinca 2025.{{odlična}}{{napraviti}}</ref>
'''Anita Kaić Poslek''', hrvatska [[orguljašica]], [[glazbena pedagogica]], [[zborovođa]] i [[zbor]]ska [[dirigent]]ica.<ref name=mAtelj>[https://malimuzickiatelje.com/love-clavi-natjecanje-mladih-solista-i-ansambala/ziri/ ''Žiri natjecanja'']. Mali muzički atelje, Samobor. Pristupljeno 12. prosinca 2025.</ref>
 
== Životopis ==
Studirala je crkvenu glazbu u Reznome (Regensburgu) na Hochschule für katholische Kirchenmusik und Musikpädagogik u Regensburgu, kod profesora Kuniberta Schäfera i Grahama Bucklanda (dirigiranje), Gergarda Siegla (orgulje i improvizaciju) te Rudolfa Fischera ([[gregorijanski koral]]). U Zagrebu je studirala na [[MUZA|Muzičkoj akademiji]] u razredu [[Ljerka Očić|Ljerke Očić]]. Usavršavala se je na majstorskim seminarima poznatih glazbenika kao što su [[Mario Penzar]], [[Anđelko Klobučar]] i ini. Inozemno je nastupala kao orguljašica, [[korepetitor]]ica i [[zborovođa]] po Hrvatskoj i diljem Europe. Svirala na uglednim festivalima i koncertnim ciklusima, kao što su [[Dani europske baštine]], Konzerte in der Lazaristenkirche – Wien, [[Mali nedjeljni podnevni koncerti na Jordanovcu]], [[Festival Orgulje Heferer|Orgulje Heferer]], [[Festival Orgulje Zagrebačke katedrale|Orgulje Zagrebačke katedrale]], [[Orguljski festival Petar Nakić]] i dr. Nastupala je s komornim i simfonijskim orkestrima. Korepetirala brojnim pjevačima i zborovima. Voditeljicom je [[Vokalni ansambl Collegium Seraphicum|Vokalnog ansambla]], koji izvodi gregorijanske napjeve. Orguljašicom je u svetištu [[Crkva Sveta Mati Slobode|Svete Mati Slobode]] na Jarunu u Zagrebu. <ref name=mAtelj/>


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 6: Redak 9:
{{GLAVNIRASPORED:Kaić, Anita}}
{{GLAVNIRASPORED:Kaić, Anita}}
[[Kategorija:Hrvatski orguljaši]]
[[Kategorija:Hrvatski orguljaši]]
[[Kategorija:Hrvatski dirigenti]]
[[Kategorija:Hrvatski glazbeni pedagozi]]
[[Kategorija:Hrvatski glazbeni pedagozi]]
[[Kategorija:Zborovođe]]

Posljednja izmjena od 12. prosinac 2025. u 04:01

Anita Kaić Poslek, hrvatska orguljašica, glazbena pedagogica, zborovođa i zborska dirigentica.[1]

Životopis

Studirala je crkvenu glazbu u Reznome (Regensburgu) na Hochschule für katholische Kirchenmusik und Musikpädagogik u Regensburgu, kod profesora Kuniberta Schäfera i Grahama Bucklanda (dirigiranje), Gergarda Siegla (orgulje i improvizaciju) te Rudolfa Fischera (gregorijanski koral). U Zagrebu je studirala na Muzičkoj akademiji u razredu Ljerke Očić. Usavršavala se je na majstorskim seminarima poznatih glazbenika kao što su Mario Penzar, Anđelko Klobučar i ini. Inozemno je nastupala kao orguljašica, korepetitorica i zborovođa po Hrvatskoj i diljem Europe. Svirala na uglednim festivalima i koncertnim ciklusima, kao što su Dani europske baštine, Konzerte in der Lazaristenkirche – Wien, Mali nedjeljni podnevni koncerti na Jordanovcu, Orgulje Heferer, Orgulje Zagrebačke katedrale, Orguljski festival Petar Nakić i dr. Nastupala je s komornim i simfonijskim orkestrima. Korepetirala brojnim pjevačima i zborovima. Voditeljicom je Vokalnog ansambla, koji izvodi gregorijanske napjeve. Orguljašicom je u svetištu Svete Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu. [1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Žiri natjecanja. Mali muzički atelje, Samobor. Pristupljeno 12. prosinca 2025.