Boksački ustanak: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 1. prosinac 2025. u 15:52

Boksački ustanak ili Iheatuanski ustanak je naziv za oružani sukob koji je izbio na području Sjeverne Kine 1899. kada su pripadnici kineskog nacionalističkog pokreta Društvo pravičnih i harmoničnih šaka (trad. kin. 義和拳; pojedn. kin. 义和拳; pinyin: Yìhéquán; Wade–Giles: I⁴-ho²-ch'üan²) , na Zapadu poznatog kao "boksači"), započeli s masovnim napadima na ne-Kineze, ponajprije kršćanske misionare, kao i kineske preobraćenike, smatrajući ih petom kolonom europskih imperijalističkih velesila, koje su prethodnih desetljeća ishodili niz povlastica na račun slabe carske dinastije Qing. U lipnju 1900. su se oko Pekinga počele masovno okupljati boksačke snage i zahtijevati od carske vlade da se svi stranci smaknu ili protjeraju iz Kine. Pod njihovim pritiskom carica majka Cixi objavila je rat europskim državama, čiji su se građani sklonili u tzv. Legacijsku četvrt u Pekingu, a čije su vlade organizirale tzv. Savez osam država. Saveznički ekspedicijski korpus iskrcao se i nakon žestokih borbi zauzeo Tianjin, a potom 14. kolovoza i Peking, prisilivši Cixi zapodjenuti mirovne pregovore. Oni su završeni tzv. Boksačkim protokolom kojim je Kina prisiljena saveznicima isplatiti veliku ratnu odštetu i proširiti njihove dotadašnje povlastice. Boksački ustanak imao je značajne posljedice za daljnju povijest Kine, s obzirom na to da je poraz oslabio prestiž carske dinastije, ali i kod kineskih intelektualaca stvorio uvjerenje da se Kina zapadnim osvajačima može suprotstaviti jedino ako prihvati njihove suvremene ideje, kao što su republikanstvo i socijalizam.

Uoči ustanka, na kineskom tlu živjelo je 30 000 kršćana, većina kojih je raseljena, proganjana i izgonjena iz zemlje. Više od tristo, što katoličkih što pravoslavnih što protestantskih vjernika laika, misionara i svećenika, koji su za vrijeme ustanka podnijeli mučenički smrt, časte se kao Kineski mučenici u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi. Kršćanska zajednica u Kini nastavila je rasti i nakon progona postavši najvećom vjerskom zajednicom iza tradicionalno prevladavajućeg budizma.

Vanjske poveznice

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 [[Datoteka:Boxer tianjing.jpg|mini|desno| Fotografija "boksača" u [[Tianjin]]u]]
-'''Boksački ustanak''' ili '''Iheatuanski ustanak''' je naziv za [[rat|oružani sukob]] koji je izbio na području Sjeverne Kine 1899. kada su pripadnici [[narodna Republika Kina|kineskog]] [[nacionalizam|nacionalističkog]] pokreta [[Društva pravičnih i harmoničnih šaka|Društvo pravičnih i harmoničnih šaka]] (trad. kin. '' 義和拳; pojedn. kin. 义和拳; pinyin: ''Yìhéquán''; Wade–Giles: I<sup>4</sup>-ho<sup>2</sup>-ch'üan<sup>2</sup>) '', na [[Zapadni svijet|Zapadu]] poznatog kao "boksači"), započeli s masovnim napadima na ne-Kineze, ponajprije [[kršćanstvo|kršćanske]] [[misionar]]e, kao i kineske preobraćenike, smatrajući ih [[peta kolona|petom kolonom]] europskih [[imperijalizam|imperijalističkih]] velesila, koje su prethodnih desetljeća ishodili niz povlastica na račun slabe [[carska Kina|carske]] [[dinastija Qing|dinastije Qing]]. U lipnju 1900. su se oko [[Peking]]a počele masovno okupljati boksačke snage i zahtijevati od carske vlade da se svi stranci smaknu ili protjeraju iz Kine. Pod njihovim pritiskom carica majka [[Cixi]] objavila je rat europskim državama, čiji su se građani sklonili u tzv. Legacijsku četvrt u [[Peking]]u, a čije su vlade organizirale tzv. Savez osam država. Saveznički ekspedicijski korpus iskrcao se i nakon žestokih borbi zauzeo [[Tianjin]], a potom 14. kolovoza i [[Peking]], prisilivši Cixi da zapodjene mirovne pregovore. Oni su završeni tzv. Boksačkim protokolom kojim je Kina prisiljena saveznicima isplatiti veliku ratnu odštetu i proširiti njihove dotadašnje povlastice. Boskački ustanak imao je značajne posljedice za daljnju povijest Kine, s obzirom na to da je poraz oslabio prestiž carske dinastije, ali i kod kineskih intelektualaca stvorio uvjerenje da se Kina zapadnim osvajačima može suprotstaviti jedino ako prihvati njihove suvremene ideje, kao što su [[republikanizam|republikanstvo]] i [[socijalizam]].
+'''Boksački ustanak''' ili '''Iheatuanski ustanak''' je naziv za [[rat|oružani sukob]] koji je izbio na području Sjeverne Kine 1899. kada su pripadnici [[narodna Republika Kina|kineskog]] [[nacionalizam|nacionalističkog]] pokreta [[Društva pravičnih i harmoničnih šaka|Društvo pravičnih i harmoničnih šaka]] (trad. kin. '' 義和拳; pojedn. kin. 义和拳; pinyin: ''Yìhéquán''; Wade–Giles: I<sup>4</sup>-ho<sup>2</sup>-ch'üan<sup>2</sup>) '', na [[Zapadni svijet|Zapadu]] poznatog kao "boksači"), započeli s masovnim napadima na ne-Kineze, ponajprije [[kršćanstvo|kršćanske]] [[misionar]]e, kao i kineske preobraćenike, smatrajući ih [[peta kolona|petom kolonom]] europskih [[imperijalizam|imperijalističkih]] velesila, koje su prethodnih desetljeća ishodili niz povlastica na račun slabe [[carska Kina|carske]] [[dinastija Qing|dinastije Qing]]. U lipnju 1900. su se oko [[Peking]]a počele masovno okupljati boksačke snage i zahtijevati od carske vlade da se svi stranci smaknu ili protjeraju iz Kine. Pod njihovim pritiskom carica majka [[Cixi]] objavila je rat europskim državama, čiji su se građani sklonili u tzv. ''Legacijsku četvrt'' u [[Peking]]u, a čije su vlade organizirale tzv. [[Savez osam država]]. Saveznički [[ekspedicijsko ratovanje|ekspedicijski korpus]] iskrcao se i nakon žestokih borbi zauzeo [[Tianjin]], a potom 14. kolovoza i [[Peking]], prisilivši Cixi zapodjenuti mirovne pregovore. Oni su završeni tzv. [[Boksački protokol|Boksačkim protokolom]] kojim je Kina prisiljena saveznicima isplatiti veliku [[ratna odšteta|ratnu odštetu]] i proširiti njihove dotadašnje povlastice. Boksački ustanak imao je značajne posljedice za daljnju povijest Kine, s obzirom na to da je poraz oslabio prestiž carske dinastije, ali i kod kineskih intelektualaca stvorio uvjerenje da se Kina zapadnim osvajačima može suprotstaviti jedino ako prihvati njihove suvremene ideje, kao što su [[republikanizam|republikanstvo]] i [[socijalizam]].
 Uoči ustanka, na kineskom tlu živjelo je 30 000 kršćana, većina kojih je raseljena, proganjana i izgonjena iz zemlje. Više od tristo, što katoličkih što pravoslavnih što protestantskih vjernika [[laik]]a, [[misionar]]a i [[svećenik]]a, koji su za vrijeme ustanka podnijeli [[mučeništvo|mučenički smrt]], časte se kao [[Kineski mučenici]] u [[Katolička Crkva|Katoličkoj]] i [[Pravoslavna Crkva|Pravoslavnoj Crkvi]]. Kršćanska zajednica u Kini nastavila je rasti i nakon progona postavši najvećom vjerskom zajednicom iza tradicionalno prevladavajućeg [[budizam|budizma]].