More actions
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nije prikazano 9 međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:The old man of Shoshi.gif|mini|desno|Edith Durham, ''Starac iz Shoshija'' (1909.)]] | |||
'''Klimenti''' ili '''Klementinci''' ([[albanski|alb.]] ''Këlmend'' i ''Kelmendi''), sjevernoalbansko pleme s područja [[prokletije|Prokletija]]. | '''Klimenti''' ili '''Klementinci''' ([[albanski|alb.]] ''Këlmend'' i ''Kelmendi''), sjevernoalbansko pleme s područja [[prokletije|Prokletija]]. | ||
Dijelilo se na četiri veća bratstva (Selca, Nikči, Vukli i Boge). Od [[16. stoljeće|16. stoljeća]] spominju se u izvorima kao mnogobrojno i snažno pleme koje je često ratovalo protiv [[Osmanlije|Osmanlija]] udružujući se povremeno s [[Crnogorci]]ma, [[Mlečani]]ma i Austrijom. U [[18. stoljeće|18. stoljeću]] dolazi do [[islamizacija|islamizacije]] i iseljavanja s područja Prokletija. Jedan se dio katoličkih Klimenata u prvoj polovici 18. stoljeća doselio u sela [[Hrtkovci|Hrtkovce]] i [[Nikinci|Nikince]] u [[Srijem]]u, | == Zemljopisni smještaj i povijest == | ||
Izvorište su im okolica [[Skadar|Skadra]], gorje [[Prokletije]] i sjeveroistočni dio granice Albanije s Kosovom. Skadar je bio grad kojemu je okružje gravitiralo. Ondje je bilo jako katoličko središte, te su Klimenti u stara vremena postali katolicima.<ref name=Loš>Razgovor Vanje Ratković s [[Marko Loš|Markom Lošem]]: [https://www.tropolje.info/zovu-me-sjecanja-klimente-prica-o-jednom-zaboravljenom-narodu-na-sjeveru-srbije/ ''Zovu me Sjećanja “KLIMENTE: Priča o jednom zaboravljenom narodu na Sjeveru Srbije'']. Tropolje.org. nedatirano. Pristupljeno 17. prosinca 2025.</ref> | |||
Dijelilo se na četiri veća bratstva (Selca, Nikči, Vukli i Boge).<ref name=he/>Od [[16. stoljeće|16. stoljeća]] spominju se u izvorima kao mnogobrojno i snažno pleme koje je često ratovalo protiv [[Osmanlije|Osmanlija]] udružujući se povremeno s [[Crnogorci]]ma, [[Mlečani]]ma i Austrijom.<ref name=he/> Albanska plemena [[Bjelopavlići]] i Klimenti 1657. sudjeluju u borbi protiv Turaka i obrani grada [[Kotor]]a.<ref>Tea Perinčić Mayhew; [https://www.academia.edu/860183/Dalmatia_Between_Ottoman_and_Venetian_Rule_Contado_Di_Zara_1645_1718 ''Dalmatia Between Ottoman and Venetian Rule: Contado Di Zara, 1645-1718'' (engleski) str. 45.]; Libreria Editrice Viella, Roma, 2008. {{ISBN|8883343344}}</ref> | |||
[[Arsenije IV. Jovanović Šakabenta]] i skopski nadbiskup [[Mihajlo Suma]] pozvali su Klimente na ustanak protiv Turaka. Akcija je bila usklađena s habsburškim planom. Zbog neuspjeha u ratu i straha od osmanske osvete, pleme se povuklo ka sjeveru.<ref name=Loš/> U [[18. stoljeće|18. stoljeću]] dolazi do [[islamizacija|islamizacije]] i iseljavanja s područja Prokletija.<ref name=he/> | |||
Nema jednolikih podataka tko je od klimentskog plemena prvi stigao u Srijem. Prema jednim vrelima stigli su ratnici i obitelji, a prema drugima da je na sjever pošlo samo 300 najboljih ratnika, koji su se kod Valjeva morali spojiti s habsburškom vojskom i združeno djelovati, ali ih je zatekao sraz s turskim postrojbama iz Bosne. Preživjeli su prešli u Vojnu krajinu, no nije poznat točan broj prvopristiglih. Zna se da je dio Klimenata nije ni stigao do Valjeva, nego je skrenuo ka Rudniku i Avali gdje su se nastanili.<ref name=Loš/> | |||
Klimente pristigle u Srijeme hasburške su vlasti vodili duž granice, od Zemuna do Srijemske Mitrovice i Morovića. Dobili su graničarsku ulogu čuvanja vojne krajine i nisu imali stalnog boravišta. Jedino su prezimljavali na Šeji, između Nikinaca i Hrtkovaca. Stalno naseljavanje uslijedilo je nakon što se je zapovjednik habsburških postrojba Atanasije Rašković založio za Klimente kod carice [[Marija Terezija|Marije Terezije]]. Carica ga je uslišila te je za njihovo naseljavanje otkupila zemljište od grofa [[Colloredo|Colloreda]] vlastelinstvo na ozemlju Hrtkovaca te ih ondje smjestila, te u Nikince. Manjim dijelom su se naselili u srijemska sela Miškovce, Šašince i Jarak (obitelji Tadić, Selenić). Proces je trajao od naseljavanja [[1755.]] sve do razvojačenja granice u nekoliko valova, 1773. te [[1881.]] s kojom je prestala graničarska služba<ref name=Loš/> odnosno kad je ukinuta Vojna krajina zbog nestanka izravne osmanske granice u Srijemu dok je obližnju BiH vojno zauzela Austro-Ugarska, odnosno taj je kraj ušao u sastav Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Njihov je kraj pripao Srjiemskoj županiji. Pretvaranjem u civilnu tvorevinu, okrenuli su se seljačkom životu, ratarstvu i stočarstvu.<ref name=Loš/> | |||
Jedan se dio katoličkih Klimenata koji se u prvoj polovici 18. stoljeća doselio u sela [[Hrtkovci|Hrtkovce]] i [[Nikinci|Nikince]] u [[Srijem]]u, do kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]] se pohrvatio.<ref name=he>[[August Kovačec]] (gl. ur.), Hrvatska enciklopedija, svezak V.: Hu – Km, Leksikografski zavod "Miroslav Kreža", Zagreb, 2003. {{ISBN|953-6036-35-5}}</ref> Proces asimiliranja se zbio s doseljavanjem Hrvata, Mađara i Nijemaca. Prvo se događalo zbližavanje Klimenata i Hrvata, iz kojeg je slijedio rastući broj mješovitih brakova, čemu je pridonijela svijest i da miješanje unutar male zatvorene zajednice nosi prijetnju od erozije. Poslije brakova s hrvatskim stanovništvom, uslijedili su i miješani brakovi s njemačkim i mađarskim stanovništvom. Na popisu 1890. Klimenti su se većinom izjašnjavali kao Hrvati. U selima gdje su pravoslavci bili većina, kao što su bili [[Jarak (Srijemska Mitrovica, Srbija)|Jarak]], [[Miškovci]] i [[Šašinci]], Klimenti su se posrbili. <ref name=Loš/> | |||
U Kraljevini Jugoslaviji bili su poznati kao monarhisti, zbog čega su bili u nemilosti ustaškog režima te je skupina njih se 1943. našla na popisu za otpremanje u logor za nepoćudne građane [[Sabirni logor Sajmište|Sajmište]] u Zemunu. Jedan je uspio to spriječiti, kao i odvođenje mjesnih Roma, zbog čega su ih poslije uvijek uvažavali. Usprkos toj odanosti državi, 1990-ih su kroatizirani Klimenti došli na udar velikosrpskog šovinizma. Kao i ostali Hrvati u Srijemu bili su predmetom prijetnja, zlostavljanja i protjerivanja, u čemu je veliku ulogu imao [[Vojislav Šešelj]], zbog čega je danas znatno malo katoličkih Klimenata ostalo u srbijanskom dijelu Srijema.<ref name=Loš/> | |||
==Ime i podrijetlo== | ==Ime i podrijetlo== | ||
| Redak 8: | Redak 20: | ||
Prema trećim izvorima, oni su pleme Ilira (ne Albanaca) koji su se na Prokletijama poalbančili, na Rudniku brzo posrbili, a u Srijemu ([[Hrtkovci]]) brzo pohrvatili, jer ih je poslije seobe tu bilo malo.<ref name="I Miroslav">Marijan Majstorović: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2021/01/28818/ ''I Miroslav Slavko Mađer je Klementinac'']. Hrvatski fokus. 11. siječnja 2021. Pristupljeno 8. prosinca 2024.<br>''"...moram istaknuti kako mi je Mađer govorio o rodnim Hrtkovcima 2004. godine, dok sam bio glavni urednik tjednika Fokus, i svojim klementinskim, ilirskim korijenima. "''</ref> | Prema trećim izvorima, oni su pleme Ilira (ne Albanaca) koji su se na Prokletijama poalbančili, na Rudniku brzo posrbili, a u Srijemu ([[Hrtkovci]]) brzo pohrvatili, jer ih je poslije seobe tu bilo malo.<ref name="I Miroslav">Marijan Majstorović: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2021/01/28818/ ''I Miroslav Slavko Mađer je Klementinac'']. Hrvatski fokus. 11. siječnja 2021. Pristupljeno 8. prosinca 2024.<br>''"...moram istaknuti kako mi je Mađer govorio o rodnim Hrtkovcima 2004. godine, dok sam bio glavni urednik tjednika Fokus, i svojim klementinskim, ilirskim korijenima. "''</ref> | ||
== Poznate osobe == | == Poznate osobe == | ||
| Redak 16: | Redak 25: | ||
* [[Branimir Miroslav Cakić]] (Branimir Miroslav Tomlekin), hrvatski književnik | * [[Branimir Miroslav Cakić]] (Branimir Miroslav Tomlekin), hrvatski književnik | ||
* Osnivač dinastije [[Karađorđevići|Karađorđevića]] i »otac srpskog naroda« [[Karađorđe|Đorđe Petrović]] podrijetlom je Klimentinac po djedu Jovan Mršinu Kilmenti.<ref name=dnevno/> | * Osnivač dinastije [[Karađorđevići|Karađorđevića]] i »otac srpskog naroda« [[Karađorđe|Đorđe Petrović]] podrijetlom je Klimentinac po djedu Jovan Mršinu Kilmenti.<ref name=dnevno/> | ||
* [[Nikola Nikić Peko]], sudionik prvog srpskog ustanka, general ruske carske vojske<ref name=Loš/> | |||
* [[Nikola Nikić (ministar)|Nikola Nikić]], ministar šumarstva i rudarstva u Kraljevini Jugoslaviji<ref name=Loš/> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
== Vanjske poveznice == | |||
*[https://www.calameo.com/books/004453454717db63dbf6b Hrvatske novine, Subotica, br. 66]{{napraviti}}{{odlična}} | |||
[[Kategorija:Povijest Albanije]] | [[Kategorija:Povijest Albanije]] | ||
| Redak 24: | Redak 38: | ||
[[Kategorija:Povijest Kosova]] | [[Kategorija:Povijest Kosova]] | ||
[[Kategorija:Povijest Srbije]] | [[Kategorija:Povijest Srbije]] | ||
[[Kategorija:Srijem]] | |||
Posljednja izmjena od 17. prosinac 2025. u 05:04
Klimenti ili Klementinci (alb. Këlmend i Kelmendi), sjevernoalbansko pleme s područja Prokletija.
Zemljopisni smještaj i povijest
Izvorište su im okolica Skadra, gorje Prokletije i sjeveroistočni dio granice Albanije s Kosovom. Skadar je bio grad kojemu je okružje gravitiralo. Ondje je bilo jako katoličko središte, te su Klimenti u stara vremena postali katolicima.[1]
Dijelilo se na četiri veća bratstva (Selca, Nikči, Vukli i Boge).[2]Od 16. stoljeća spominju se u izvorima kao mnogobrojno i snažno pleme koje je često ratovalo protiv Osmanlija udružujući se povremeno s Crnogorcima, Mlečanima i Austrijom.[2] Albanska plemena Bjelopavlići i Klimenti 1657. sudjeluju u borbi protiv Turaka i obrani grada Kotora.[3] Arsenije IV. Jovanović Šakabenta i skopski nadbiskup Mihajlo Suma pozvali su Klimente na ustanak protiv Turaka. Akcija je bila usklađena s habsburškim planom. Zbog neuspjeha u ratu i straha od osmanske osvete, pleme se povuklo ka sjeveru.[1] U 18. stoljeću dolazi do islamizacije i iseljavanja s područja Prokletija.[2]
Nema jednolikih podataka tko je od klimentskog plemena prvi stigao u Srijem. Prema jednim vrelima stigli su ratnici i obitelji, a prema drugima da je na sjever pošlo samo 300 najboljih ratnika, koji su se kod Valjeva morali spojiti s habsburškom vojskom i združeno djelovati, ali ih je zatekao sraz s turskim postrojbama iz Bosne. Preživjeli su prešli u Vojnu krajinu, no nije poznat točan broj prvopristiglih. Zna se da je dio Klimenata nije ni stigao do Valjeva, nego je skrenuo ka Rudniku i Avali gdje su se nastanili.[1]
Klimente pristigle u Srijeme hasburške su vlasti vodili duž granice, od Zemuna do Srijemske Mitrovice i Morovića. Dobili su graničarsku ulogu čuvanja vojne krajine i nisu imali stalnog boravišta. Jedino su prezimljavali na Šeji, između Nikinaca i Hrtkovaca. Stalno naseljavanje uslijedilo je nakon što se je zapovjednik habsburških postrojba Atanasije Rašković založio za Klimente kod carice Marije Terezije. Carica ga je uslišila te je za njihovo naseljavanje otkupila zemljište od grofa Colloreda vlastelinstvo na ozemlju Hrtkovaca te ih ondje smjestila, te u Nikince. Manjim dijelom su se naselili u srijemska sela Miškovce, Šašince i Jarak (obitelji Tadić, Selenić). Proces je trajao od naseljavanja 1755. sve do razvojačenja granice u nekoliko valova, 1773. te 1881. s kojom je prestala graničarska služba[1] odnosno kad je ukinuta Vojna krajina zbog nestanka izravne osmanske granice u Srijemu dok je obližnju BiH vojno zauzela Austro-Ugarska, odnosno taj je kraj ušao u sastav Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Njihov je kraj pripao Srjiemskoj županiji. Pretvaranjem u civilnu tvorevinu, okrenuli su se seljačkom životu, ratarstvu i stočarstvu.[1]
Jedan se dio katoličkih Klimenata koji se u prvoj polovici 18. stoljeća doselio u sela Hrtkovce i Nikince u Srijemu, do kraja 19. stoljeća se pohrvatio.[2] Proces asimiliranja se zbio s doseljavanjem Hrvata, Mađara i Nijemaca. Prvo se događalo zbližavanje Klimenata i Hrvata, iz kojeg je slijedio rastući broj mješovitih brakova, čemu je pridonijela svijest i da miješanje unutar male zatvorene zajednice nosi prijetnju od erozije. Poslije brakova s hrvatskim stanovništvom, uslijedili su i miješani brakovi s njemačkim i mađarskim stanovništvom. Na popisu 1890. Klimenti su se većinom izjašnjavali kao Hrvati. U selima gdje su pravoslavci bili većina, kao što su bili Jarak, Miškovci i Šašinci, Klimenti su se posrbili. [1]
U Kraljevini Jugoslaviji bili su poznati kao monarhisti, zbog čega su bili u nemilosti ustaškog režima te je skupina njih se 1943. našla na popisu za otpremanje u logor za nepoćudne građane Sajmište u Zemunu. Jedan je uspio to spriječiti, kao i odvođenje mjesnih Roma, zbog čega su ih poslije uvijek uvažavali. Usprkos toj odanosti državi, 1990-ih su kroatizirani Klimenti došli na udar velikosrpskog šovinizma. Kao i ostali Hrvati u Srijemu bili su predmetom prijetnja, zlostavljanja i protjerivanja, u čemu je veliku ulogu imao Vojislav Šešelj, zbog čega je danas znatno malo katoličkih Klimenata ostalo u srbijanskom dijelu Srijema.[1]
Ime i podrijetlo
Ime Klimenti dovodi se u vezu s bizantskom utvrdom Clementiana na putu između Skadra i Prizrena, dok se za drugi naziv Klementinci smatra da dolazi od imena pape Klementa, zbog njihove privrženosti katoličanstvu.[4]
Prema trećim izvorima, oni su pleme Ilira (ne Albanaca) koji su se na Prokletijama poalbančili, na Rudniku brzo posrbili, a u Srijemu (Hrtkovci) brzo pohrvatili, jer ih je poslije seobe tu bilo malo.[5]
Poznate osobe
- Miroslav Slavko Mađer, hrvatski književnik[5]
- Branimir Miroslav Cakić (Branimir Miroslav Tomlekin), hrvatski književnik
- Osnivač dinastije Karađorđevića i »otac srpskog naroda« Đorđe Petrović podrijetlom je Klimentinac po djedu Jovan Mršinu Kilmenti.[4]
- Nikola Nikić Peko, sudionik prvog srpskog ustanka, general ruske carske vojske[1]
- Nikola Nikić, ministar šumarstva i rudarstva u Kraljevini Jugoslaviji[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Razgovor Vanje Ratković s Markom Lošem: Zovu me Sjećanja “KLIMENTE: Priča o jednom zaboravljenom narodu na Sjeveru Srbije. Tropolje.org. nedatirano. Pristupljeno 17. prosinca 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 August Kovačec (gl. ur.), Hrvatska enciklopedija, svezak V.: Hu – Km, Leksikografski zavod "Miroslav Kreža", Zagreb, 2003. ISBN 953-6036-35-5
- ↑ Tea Perinčić Mayhew; Dalmatia Between Ottoman and Venetian Rule: Contado Di Zara, 1645-1718 (engleski) str. 45.; Libreria Editrice Viella, Roma, 2008. ISBN 8883343344
- ↑ 4,0 4,1 Dnevno Marin Vlahović: NEĆE IM BITI DRAGO: Otac moderne Srbije podrijetlom je – Albanac i katolik!, www.dnevno.hr, 3. listopada 2017. (pristupljeno 7. listopada 2017.)
- ↑ 5,0 5,1 Marijan Majstorović: I Miroslav Slavko Mađer je Klementinac. Hrvatski fokus. 11. siječnja 2021. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
"...moram istaknuti kako mi je Mađer govorio o rodnim Hrtkovcima 2004. godine, dok sam bio glavni urednik tjednika Fokus, i svojim klementinskim, ilirskim korijenima. "
Vanjske poveznice