Živko Jeličić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Živko Jeličić'''-->'''Živko Jeličić''' ([[Split]], [[7. lipnja]] [[1920.]] - Split, [[23. veljače]] [[1995.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik.
'''Živko Jeličić''' ([[Split]], [[7. lipnja]] [[književnost u 1920.|1920.]] - Split, [[23. veljače]] [[književnost u 1995.|1995.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik i književni kritičar.


== Životopis ==
== Životopis ==
Srednju školu je pohađao u Splitu. Pohađao je Klasičnu gimnaziju, gdje je bio razredni kolega s [[Vojko Krstulović|Vojkom Krstulovićem]], poznatim splitskim HSS-ovskim djelatnikom<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010117/podlistak.htm Slobodna Dalmacija] Željko Čulić: HSS u Splitu između dvaju svjetskih ratova (8) - Prekinuta mladost Vojka Krstulovića, 17. siječnja 2001. </ref>.
Srednju školu je pohađao u Splitu. Pohađao je Klasičnu gimnaziju, gdje je bio razredni kolega s [[Vojko Krstulović|Vojkom Krstulovićem]], poznatim splitskim HSS-ovskim djelatnikom<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010117/podlistak.htm Slobodna Dalmacija] Željko Čulić: HSS u Splitu između dvaju svjetskih ratova (8) - Prekinuta mladost Vojka Krstulovića, 17. siječnja 2001. </ref>.
Poslije Drugog svjetskog rata radio je u nakladničkog djelatnosti u Zagrebu, a od 1953. godine predavao je književnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Od 1954. godine bio je glavni urednik časopisa "[[Mogućnosti]]", jedan od pokretača nakladničke kuće "[[Čakavski sabor]]", poslije "Književni krug" u Splitu. Prva zbirka [[poezija|pjesama]] "Bijeli kum" i [[poema]] "Koliba u inju" tematski su vezane uz rat, a književni ugled stekao je [[roman]]ima "Kap stida", "Mlaka koža", "Staklenko" u kojima portretira građanske intelektualce. Pisao je [[književna kritika|kritike]], [[esej]]e i studije te [[radio-drama|radio drame]], [[TV|televizijske]] (''[[Buža (1988.)|Buža]]'') i [[film]]ske [[scenarij]]e.
Poslije Drugog svjetskog rata radio je u nakladničkog djelatnosti u Zagrebu, a od 1953. godine predavao je književnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Od 1954. godine bio je glavni urednik časopisa ''[[Mogućnosti]]'', jedan od pokretača nakladničke kuće ''[[Čakavski sabor|Čakavskog sabora]]'', poslije ''[[Književni krug Split|Književni krug]]'' u Splitu. Prva zbirka [[poezija|pjesama]] ''Bijeli kum'' i [[poema]] ''Koliba u inju'' tematski su vezane uz rat, a književni ugled stekao je [[roman]]ima ''Kap stida'', ''Mlaka koža'', ''Staklenko'' u kojima portretira građanske intelektualce.  
Znamenita mu je romaneskna trilogija ''Splitski triptih'', koju čine romani ''Ljetnih večeri'' (1966.), ''Šašava luna'' (1973.) i ''Balada o kostima'' (1988.). U trilogiji je antijunak dr. Toni Kolumbić koji pokušava sačuvati goli opstanak u povijesnim vrtlozima. Jeličić uz likove u djelu razotkriva i funkcioniranje represivnih mehanizama vlasti.<ref>[https://www.knjizevni-krug.hr/knjige/splitski-triptih-balada-o-kostima/ ''Balada o kostima'']. Književni krug Split. Pristupljeno 2. siječnja 2026.</ref> Napisao je novele ''Gola Julija'' i ''Posljednji bizantski car''.
 
Pisao je [[književna kritika|kritike]], [[esej]]e i studije te [[radio-drama|radio drame]], [[TV|televizijske]] (''[[Buža (1988.)|Buža]]'') i [[film]]ske [[scenarij]]e za filmove [[Nedjelja (1969.)|Nedjelja]] Lordana Zafranovića, [[Bablje ljeto (1970.)|Bablje ljeto]] Nikole Tanhofera i [[Prijeki sud (1978.)|Prijeki sud]] (prema motivima ''Šašave lune'') Branka Ivande. <ref>[https://leksikon.muzej-marindrzic.eu/jelicic-zivko/ ''Živko Jeličić'']. Leksikon Marina Držića. Pristupljeno 2. siječnja 2026.</ref> Urednički potpisao više desetaka knjiga u izdanju Književnoga kruga Split, kojemu je bio jedan od pokretača i član uredništva. Pjesme i proza prevođene su mu na engleski, francuski, mađarski, makedonski i slovenski jezik.<ref>Jagna Pogačnik i Bruno Kragić: JELIČIĆ, Živko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 2.1.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/jelicic-zivko>. </ref>


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 17: Redak 20:
[[Kategorija:Hrvatski filmski scenaristi]]
[[Kategorija:Hrvatski filmski scenaristi]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
[[Kategorija:Radio drama]]

Posljednja izmjena od 2. siječanj 2026. u 17:30

Živko Jeličić (Split, 7. lipnja 1920. - Split, 23. veljače 1995.), hrvatski književnik i književni kritičar.

Životopis

Srednju školu je pohađao u Splitu. Pohađao je Klasičnu gimnaziju, gdje je bio razredni kolega s Vojkom Krstulovićem, poznatim splitskim HSS-ovskim djelatnikom[1]. Poslije Drugog svjetskog rata radio je u nakladničkog djelatnosti u Zagrebu, a od 1953. godine predavao je književnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Od 1954. godine bio je glavni urednik časopisa Mogućnosti, jedan od pokretača nakladničke kuće Čakavskog sabora, poslije Književni krug u Splitu. Prva zbirka pjesama Bijeli kum i poema Koliba u inju tematski su vezane uz rat, a književni ugled stekao je romanima Kap stida, Mlaka koža, Staklenko u kojima portretira građanske intelektualce. Znamenita mu je romaneskna trilogija Splitski triptih, koju čine romani Ljetnih večeri (1966.), Šašava luna (1973.) i Balada o kostima (1988.). U trilogiji je antijunak dr. Toni Kolumbić koji pokušava sačuvati goli opstanak u povijesnim vrtlozima. Jeličić uz likove u djelu razotkriva i funkcioniranje represivnih mehanizama vlasti.[2] Napisao je novele Gola Julija i Posljednji bizantski car.

Pisao je kritike, eseje i studije te radio drame, televizijske (Buža) i filmske scenarije za filmove Nedjelja Lordana Zafranovića, Bablje ljeto Nikole Tanhofera i Prijeki sud (prema motivima Šašave lune) Branka Ivande. [3] Urednički potpisao više desetaka knjiga u izdanju Književnoga kruga Split, kojemu je bio jedan od pokretača i član uredništva. Pjesme i proza prevođene su mu na engleski, francuski, mađarski, makedonski i slovenski jezik.[4]

Izvori

  1. Slobodna Dalmacija Željko Čulić: HSS u Splitu između dvaju svjetskih ratova (8) - Prekinuta mladost Vojka Krstulovića, 17. siječnja 2001.
  2. Balada o kostima. Književni krug Split. Pristupljeno 2. siječnja 2026.
  3. Živko Jeličić. Leksikon Marina Držića. Pristupljeno 2. siječnja 2026.
  4. Jagna Pogačnik i Bruno Kragić: JELIČIĆ, Živko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 2.1.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/jelicic-zivko>.