Mol (glazba): razlika između inačica
m bnz |
m Zamjena teksta - '{{deu oznaka}}' u '{{nje oznaka}}' |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika) | |||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
[[ | [[Datoteka:3minor0.jpg|thumb|100px|<center>Molski trozvuk na [[ton]]u ''c1''</center>]] | ||
Pojmovi '''''[[dur]]''''' i '''''mol''''' [[Historija|historijski]] su povezani s pojavom [[tonalitet]]a. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno [[akord]]ske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene [[Polifonija|višeglasne]] [[Glazba|glazbe]] 15. i 16. stoljeća. Talijanski [[skladatelj]] i [[Teorija glazbe#Glazbeni teoretičari|glazbeni teoretičar]] [[Gioseffo Zarlino]] prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga [[Akord|trozvuka]], a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi [[17. stoljeće|17. stoljeća]].<ref name=BA>B. Antić: »Dur«, ''Muzička enciklopedija'', sv. 1, str. 488.</ref> U [[Teorija glazbe|teoriji glazbe]] tzv. [[Zapadni svijet|zapadnoga svijeta]] mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. ''Tongeschlecht''). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem [[Rodna ideologija|rodne ideologije]], po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. ''durus, 3'' = tvrd; mol od lat. ''mollis, molle'' = mekan, pogodan za obrađivanje; takva se primarno [[Etimologija|etimologijska]] objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi). | Pojmovi '''''[[dur]]''''' i '''''mol''''' [[Historija|historijski]] su povezani s pojavom [[tonalitet]]a. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno [[akord]]ske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene [[Polifonija|višeglasne]] [[Glazba|glazbe]] 15. i 16. stoljeća. Talijanski [[skladatelj]] i [[Teorija glazbe#Glazbeni teoretičari|glazbeni teoretičar]] [[Gioseffo Zarlino]] prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga [[Akord|trozvuka]], a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi [[17. stoljeće|17. stoljeća]].<ref name=BA>B. Antić: »Dur«, ''Muzička enciklopedija'', sv. 1, str. 488.</ref> U [[Teorija glazbe|teoriji glazbe]] tzv. [[Zapadni svijet|zapadnoga svijeta]] mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. ''Tongeschlecht''). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem [[Rodna ideologija|rodne ideologije]], po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. ''durus, 3'' = tvrd; mol od lat. ''mollis, molle'' = mekan, pogodan za obrađivanje; takva se primarno [[Etimologija|etimologijska]] objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi). | ||
| Redak 34: | Redak 34: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
*[http://www.musictheory.net/lessons/22 musictheory.net – The Minor Scale] {{engl}} | *[http://www.musictheory.net/lessons/22 musictheory.net – The Minor Scale] {{engl}} | ||
*[http://www.musiklehre.at/ Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen] {{ | *[http://www.musiklehre.at/ Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen] {{nje oznaka}} | ||
*[http://www.lehrklaenge.de/PHP/Tonarten/Molltonarten.php Lehrklänge: Die Moll- (Parallel-) Tonarten und ihre Tonleitern] {{ | *[http://www.lehrklaenge.de/PHP/Tonarten/Molltonarten.php Lehrklänge: Die Moll- (Parallel-) Tonarten und ihre Tonleitern] {{nje oznaka}} | ||
{{Glazba}} | {{Glazba}} | ||
Posljednja izmjena od 29. svibanj 2025. u 00:00
Mol (od lat. mollis, molle = mekan / engl. minor / njem. Moll / fr. mode mineur / tal. modo minore) je naziv tonskog roda koji karakterizira određenu vrstu dijatonske ljestvice. Kolokvijalno se najčešće odnosi na molsku ljestvicu, a rabi se i u nazivima molskih tonaliteta i akorda.
Povijest
Pojmovi dur i mol historijski su povezani s pojavom tonaliteta. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno akordske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene višeglasne glazbe 15. i 16. stoljeća. Talijanski skladatelj i glazbeni teoretičar Gioseffo Zarlino prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga trozvuka, a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi 17. stoljeća.[1] U teoriji glazbe tzv. zapadnoga svijeta mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. Tongeschlecht). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem rodne ideologije, po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. durus, 3 = tvrd; mol od lat. mollis, molle = mekan, pogodan za obrađivanje; takva se primarno etimologijska objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi).
Molska ljestvica
Molska je ljestvica dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava tonovima istog imena razmaknutima za oktavu.[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati molsku ljestvicu, karakterističan je raspored razmaka među njenim tonovima, odnosno stupnjevima. Svaki stupanj ljestvice ima i sasvim određenu melodijsko-harmonijsku funkciju.[3] Za molske je ljestvice – jednako kao i za durske – također karakteristična mogućnost transpozicije, pri čemu sama struktura ljestvice uvijek ostaje ista. To nije slučaj s tzv. starim načinima (modusima), kod kojih promjena početnoga tona redovito znači i promjenu tonskoga načina.[1]
Ovisno o odnosu donje medijante (šestoga stupnja ljestvice) i vođice (sedmoga stupnja ljestvice) spram tonike, svaka se molska ljestvica pojavljuje u tri osnovna oblika: prirodnom, harmonijskom ili melodijskom. Te se tri vrste molske ljestvice od durskih općenito razlikuju po intervalu između tonike (prvoga stupnja ljestvice) i gornje medijante (trećega stupnja ljestvice): u molu je to mala terca, dok je u duru na tom mjestu karakteristična velika terca.
Osim spomenutih triju osnovnih vrsta molske ljestvice postoje i neke druge inačice, primjerice ciganski mol, dorski harmonijski mol, te brojne folklorne i starocrkvene modifikacije prirodne molske ljestvice.
Prirodni mol
Prva vrsta mola nosi ime prirodni mol. Njega karakteriziraju mala seksta između tonike i donje medijante te mala septima između tonike i vođice. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante te između dominante i donje medijante.polustepeni se nalaze izmedu 2 i 3 i 5 i 6 stupnja
Harmonijski mol
Jedina razlika između prirodnog i harmonijskog mola je u intervalu između tonike i vođice koji je u harmonijskom molu velika septima. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante, dominante i donje medijante, te između vođice i tonike.
Melodijski mol
Melodijski mol karakteriziraju velika seksta između tonike i donje medijante, te velika septima između tonike i vođice. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante, te između vođice i tonike.
Izvori
Literatura
- Brunšmid, Tea: »MOL«, u: Kovačević, K. (ur.): Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1974., sv. 2, str. 601-602.
- Evans, Roger: How to read music, London: Elm Tree Books, 1978. ISBN 0-241-89916-8
- Ganter, Claus: Die Dur-Moll tonale Harmonik, Zürich: Hug & Co., 1978. ISBN 3-906415-95-3
- Gligo, Nikša: Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, Zagreb: Muzički informativni centar KDZ / Matica hrvatska, 1996. ISBN 953-96779-0-4
- Kretschmer, Reinhard: »Einführung in die durmolltonale Harmonik«, u: Salmen, W. & Schneider, N. J. (ur.): Der musikalische Satz, Innsbruck: Helbling, 1987. ISBN 3-900590-03-6
- Petrović, Tihomir: Osnove teorije glazbe, Zagreb: HDGT, 2010. ISBN 978-953-7763-00-8
Vanjske poveznice
- musictheory.net – The Minor Scale (eng.)
- Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen (nje.)
- Lehrklänge: Die Moll- (Parallel-) Tonarten und ihre Tonleitern (nje.)
| ||||||||||||||||||||||||||