Olinko Delorko: razlika između inačica
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Olinko Delorko''' (također Olinko Dell' Orco) (Split, 30. siječnja 1910. — Zagreb, 18. veljače knjiž...«. |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je u Splitu. Obiteljsko prezime izvorno je glasilo Dell'Orco. U rodnom je gradu maturirao. Studirao je u Zagrebu [[slavistika|slavistiku]] i [[filozofija|filozofiju]] na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]]. U Zagrebu se je zaposlio na mjestu profesora u srednjoj školi 1936. godine. Na tom je radnom mjestu bio do 1941.. Zatim je bio činovnik u [[Ministarstvo vanjskih poslova NDH|Ministarstvu vanjskih poslova]] sve do 1945. godine. Od 1948. je opet profesor u srednjoj školi, gdje radi do 1950. godine. Otad do odlaska u mirovinu radi na mjestu kustosa, stručnog suradnika te savjetnika u [[Instituta za etnologiju i folkloristiku|Institutu za narodnu umjetnost]].<ref name=Šicel>[[Miroslav Šicel]]: [https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4511 ''Delorko, Olinko'']. Hrvatski biografski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 1993. Pristupljeno 21. veljače 2022.</ref> | |||
Pjesme mu karakteriziraju [[intimizam|intimističke]] teme. Onodobno suvremeno [[talijansko pjesništvo]] također je ostavilo utjecaja na Delorkove radove.<ref name=proleksis/> | Pjesme mu karakteriziraju [[intimizam|intimističke]] teme. Onodobno suvremeno [[talijansko pjesništvo]] također je ostavilo utjecaja na Delorkove radove.<ref name=proleksis/> | ||
U prevoditeljstvu ostavio je trag prevodeći klasične talijanske književnike poput [[Dante]]a, [[Francesco Petrarca|Petrarce]], [[Lodovico Ariosto|Ariosta]] i [[Torquato Tasso|Tassa]] te novodobnih poput [[Gabriele D'Annunzio|D'Annunzija]], [[Salvatore Quasimodo|Quasimoda]] i [[Giuseppe Ungaretti|Ungarettija]] i inih. Sastavio je više antologija hrvatskog i talijanskog umjetničkog i narodnog pjesništva.<ref name=proleksis/> | U prevoditeljstvu ostavio je trag prevodeći klasične talijanske književnike poput [[Dante]]a, [[Francesco Petrarca|Petrarce]], [[Lodovico Ariosto|Ariosta]] i [[Torquato Tasso|Tassa]] te novodobnih poput [[Gabriele D'Annunzio|D'Annunzija]], [[Salvatore Quasimodo|Quasimoda]] i [[Giuseppe Ungaretti|Ungarettija]] i inih. Sastavio je više antologija hrvatskog i [[talijansko pjesništvo|talijanskog]] umjetničkog i narodnog pjesništva.<ref name=proleksis/> | ||
Član [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]], [[PEN]]-kluba, [[Udruženje folklorista Hrvatske|Udruženja folklorista Hrvatske]] i [[Društvo hrvatskih književnih prevodilaca|Društva hrvatskih književnih prevodilaca]].<ref name=Šicel/> | |||
== Djela == | == Djela == | ||
Posljednja izmjena od 21. veljača 2022. u 21:17
Olinko Delorko (također Olinko Dell' Orco) (Split, 30. siječnja 1910. — Zagreb, 18. veljače 2000.), hrvatski književnik, prevoditelj i folklorist. Književni opus najviše mu čine pjesme, kojih je objavio desetak zbirka, slijede novele, crtice i eseji.[1]
Životopis
Rodio se je u Splitu. Obiteljsko prezime izvorno je glasilo Dell'Orco. U rodnom je gradu maturirao. Studirao je u Zagrebu slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu. U Zagrebu se je zaposlio na mjestu profesora u srednjoj školi 1936. godine. Na tom je radnom mjestu bio do 1941.. Zatim je bio činovnik u Ministarstvu vanjskih poslova sve do 1945. godine. Od 1948. je opet profesor u srednjoj školi, gdje radi do 1950. godine. Otad do odlaska u mirovinu radi na mjestu kustosa, stručnog suradnika te savjetnika u Institutu za narodnu umjetnost.[2]
Pjesme mu karakteriziraju intimističke teme. Onodobno suvremeno talijansko pjesništvo također je ostavilo utjecaja na Delorkove radove.[1] U prevoditeljstvu ostavio je trag prevodeći klasične talijanske književnike poput Dantea, Petrarce, Ariosta i Tassa te novodobnih poput D'Annunzija, Quasimoda i Ungarettija i inih. Sastavio je više antologija hrvatskog i talijanskog umjetničkog i narodnog pjesništva.[1]
Član Društva hrvatskih književnika, PEN-kluba, Udruženja folklorista Hrvatske i Društva hrvatskih književnih prevodilaca.[2]
Djela
Izbor iz djela:[1]
- Pjesme
- Rastužena Euterpa
- Razigrani vodoskoci
- Zgode poremećene sreće
- Uznosite slutnje
- Izgaranja
- Svijetli i tamni sati
Nagrade i priznanja
1990. godine dobio je Nagradu Vladimir Nazor za književnost za životno djelo.
Izvori i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Delorko, Olinko. Proleksis enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Ažurirano 22. listopada 2015. Pristupljeno 21. veljače 2022.
- ↑ 2,0 2,1 Miroslav Šicel: Delorko, Olinko. Hrvatski biografski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 1993. Pristupljeno 21. veljače 2022.