More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
'''Eozin''' (prema [[Grčki jezik|grč]]. ''ἕως'': zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno [[ksanten]]sko [[bojilo]], prvi put pripravljeno 1874. Eozin je [[kalij]]eva ili [[natrij]]eva [[sol]] tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) [[brom]]a na [[fluorescein]] [[Suspenzija (kemija)|suspendiran]] u [[alkoholi|alkoholu]]. Mnogo se upotrebljavao u [[tekstil]]noj industriji za [[boja|bojenje]] [[svila|svile]] i [[vuna|vune]], a danas se koristi u [[fotografija|fotografiji]] i [[kozmetika|kozmetici]], za bojenje [[mikroskop]]skih preparata (zajedno s [[hematoksilin]]om), pripravu crvene [[tinta|tinte]] i drugo. <ref> '''eozin''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18070] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015., pristupljeno 28. 11. 2020 </ref> | '''Eozin''' (prema [[Grčki jezik|grč]]. ''ἕως'': zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno [[ksanten]]sko [[bojilo]], prvi put pripravljeno 1874. Eozin je [[kalij]]eva ili [[natrij]]eva [[sol]] tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) [[brom]]a na [[fluorescein]] [[Suspenzija (kemija)|suspendiran]] u [[alkoholi|alkoholu]]. Mnogo se upotrebljavao u [[tekstil]]noj industriji za [[boja|bojenje]] [[svila|svile]] i [[vuna|vune]], a danas se koristi u [[fotografija|fotografiji]] i [[kozmetika|kozmetici]], za bojenje [[mikroskop]]skih preparata (zajedno s [[hematoksilin]]om), pripravu crvene [[tinta|tinte]] i drugo. <ref> '''eozin''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18070] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015., pristupljeno 28. 11. 2020 </ref> | ||
Eozin je ustvari naziv nekoliko [[Fluorescencija|fluorescentnih]] kiselih [[kemijski spoj|kemijskih spojeva]] koji se vežu i tvore [[soli]] s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput [[bjelančevina]] koji sadrže [[Aminokiselina|aminokiselinske]] ostatke poput [[arginin]]a i [[lizin]]a, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u [[Citoplazma|citoplazmi]], može se koristiti za bojanje [[kolagen]]a i [[Mišićno vlakance|mišićnih vlakana]] za ispitivanje pod [[mikroskop]]om. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području [[histologija|histologije]], [[eozin Y]] je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]]. <ref name="Bancroft and Stevens, 1982">{{ | Eozin je ustvari naziv nekoliko [[Fluorescencija|fluorescentnih]] kiselih [[kemijski spoj|kemijskih spojeva]] koji se vežu i tvore [[soli]] s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput [[bjelančevina]] koji sadrže [[Aminokiselina|aminokiselinske]] ostatke poput [[arginin]]a i [[lizin]]a, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u [[Citoplazma|citoplazmi]], može se koristiti za bojanje [[kolagen]]a i [[Mišićno vlakance|mišićnih vlakana]] za ispitivanje pod [[mikroskop]]om. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području [[histologija|histologije]], [[eozin Y]] je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]]. <ref name="Bancroft and Stevens, 1982">{{Citiranje knjige |editor1-last=Bancroft |editor1-first=John |editor2-last=Stevens |editor2-first=Alan |title=The Theory and Practice of Histological Techniques |date=1982 |publisher=Longman Group Limited |edition=2nd }}</ref> <ref name="Lillie, 1977">{{Citiranje knjige |last1=Lillie |first1=Ralph Dougall |title=H. J. Conn's Biological stains |date=1977 |publisher=Williams & Wilkins |location=Baltimore |pages=692p |edition=9th}}</ref> | ||
== Ksantenska bojila == | == Ksantenska bojila == | ||
Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 08:51
Eozin (prema grč. ἕως: zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno ksantensko bojilo, prvi put pripravljeno 1874. Eozin je kalijeva ili natrijeva sol tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) broma na fluorescein suspendiran u alkoholu. Mnogo se upotrebljavao u tekstilnoj industriji za bojenje svile i vune, a danas se koristi u fotografiji i kozmetici, za bojenje mikroskopskih preparata (zajedno s hematoksilinom), pripravu crvene tinte i drugo. [1]
Eozin je ustvari naziv nekoliko fluorescentnih kiselih kemijskih spojeva koji se vežu i tvore soli s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput bjelančevina koji sadrže aminokiselinske ostatke poput arginina i lizina, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u citoplazmi, može se koristiti za bojanje kolagena i mišićnih vlakana za ispitivanje pod mikroskopom. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području histologije, eozin Y je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko bojilo. [2] [3]
Ksantenska bojila
Podrobniji članak o temi: BojiloKsantenska bojila formalno su ciklički analozi di- i trifenilmetanskih spojeva; u njima su dva aromatska prstena spojena jednim atomom kisika u orto-položaju prema metanovom ugljiku. Teorijski se izvode od heterocikličkog sistema ksantena, dibenzo-y-pirana, ali se od njega ne pripravljaju. Sam ksanten je bezbojan, no derivati sa auksokromnim grupama u molekuli su obojeni. Prema supstituentima koji se nalaze u molekuli dijele se ksantenska bojila u tri podgrupe. Prva sadrži hidroksi-derivate, druga amino-derivate, a treća amino-hidroksi-derivate. Kromofor je ovih bojila u slučaju aminoderivata rezonantni hibrid oksonijskog, amonijskog i karbonijskog oblika molekule (I, II, III). Hidroksi-derivati se gubitkom protona stabiliziraju dajući električki nenabijen sistem čiji je kromofor kinonoidna struktura IV.
Ova su bojila i po svojstvima bojenja bliza arilmetanskim bojilima. Obojenja koja se njima postižu vrlo su čista i jarka. Najbrojnije su zastupana crvena i ružičasta s nekoliko žutih i ljubičastih. Neka od ovih bojila snažno fluoresciraju u otopini, pa i na obojenom materijalu. I u ovoj se grupi nalaze bojeni lakovi pripremljeni taloženjem s fosfor-volfram-molibdenskom kiselinom. Niz crvenih i narančastih bojila ove skupine važan je za bojenje kozmetičkih preparata, živežnih namirnica i ljekovitih pripravaka.
Među značajnije predstavnike ksantenskih bojila ide sulforodamin B, C.I. 45100; priprema se tako da se kondenzira benzaldehid-2,4-disulfonska kiselina s m-dietilaminofenolom, produkt dehidrira sumpornom kiselinom, oksidira željeznim kloridom i prevede u natrijevu sol. Rodamin B, C.I. 45170, jedno od prvih bojila ove grupe, dobiva se kondenzacijom anhídrida ftalne kiseline sa m-dietilaminofenolom; ako se kao aminska komponenta upotrijebi 3-etilamino-p-krezol i tako nastali produkt esterificira alkoholom, nastaje rodamin 6G, C. I. 45160. Echtsáureviolett ARR, C.I. 45190, dobiva se obradom fluoresceina fosfornim trikloridom, kondenzacijom tako nastalog 3',6'-diklorfluorana s o-toluidinom i sulfuriranjem. Fluorescein, C. I. 45350, priprema se kondenzacijom anhídrida ftalne kiseline s rezorcinom. Njegove alkalne soli, poznate pod imenom uranin neobično jako fluoresciraju u otopini (i u razređenju 1 : 40 000 000), pa se stoga upotrebljavaju za označavanje i ispitivanje vodenih tokova. Bromiranjem fluoresceina priprema se tetrabromfluorescein, eozin G, C.I. 45380, a jodiranjem dijodfluorescein, Eritrozin 6G, C. I. 45425. Coerulein S, C.I. 45510, nastaje obradom Galleina (C.I. 45445) koncentriranom sumpornom kiselinom. Gallein se dobiva kondenzacijom pirogalola ili galne kiseline s anhidridom ftalne kiseline. [4]
Slike
|
Izvori
- ↑ eozin, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015., pristupljeno 28. 11. 2020
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
- ↑ "Van Gogh’s Fading Colors Inspire Scientific Inquiry". https://cen.acs.org/articles/94/i5/Van-Goghs-Fading-Colors-Inspire.html
