Bora Ćosić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '{{sr icon}}' u '{{srp oznaka}}'
 
(Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bora Ćosić'''-->'''Bora Ćosić''' ([[Zagreb]], [[5. travnja]] [[1932.]]) je [[Srbija|srpski]] i [[Hrvatska|hrvatski]] [[roman]]opisac, [[esej]]ist i prevoditelj.  
'''Bora Ćosić''' ([[Zagreb]], [[5. travnja]] [[1932.]]) je [[Srbija|srpski]] i [[Hrvatska|hrvatski]] [[roman]]opisac, [[esej]]ist i prevoditelj.  


== Životopis ==
== Životopis ==
Bora Ćosić rodio se u Zagrebu 1932. godine od oca Luke i majke Desanke rođ. Mioković.<ref name="politika.rs">{{sr icon}} [http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Dorucak-kod-Mazestika.lt.html Politika.rs: Moj život: Bora Ćosić. Doručak kod Mažestika], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> Godine [[1937.]] s obitelji seli u [[Beograd]] gdje nastavlja školovanje i gdje je završio Prvu mušku gimnaziju. Upisao je, [[1950.]] godine, čistu filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje završava sve ispite, ali nije nikada diplomirao.<ref name="politika.rs"/> Surađivao je u brojnim listovima i književnim [[časopis]]ima. Godine [[1952.]] bio je urednikom lista ''Mlada kultura'' a od [[1962.]] do [[1963.]] godine surađuje u književnom časopisu ''Danas''.<ref name="politika.rs"/> U ranoj mladosti prevodio je pjesnike [[Rusija|ruskog]] [[Futurizam|futurizma]], [[Vladimir Majakovski|Majakovskog]] i [[Velimir Khlebnikov|Khlebnikova]], pisao je i filmske dijaloge<ref name="PEN">[http://www.pen.hr/festival/2006/B_Cosic-a.pdf Pen.hr: Bora Ćosić], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> a godine [[1969.]] adaptirao je tekst za prvu postavku [[mjuzikl]]a ''[[Kosa (mjuzikl)|Kosa]]'' u [[Atelje 212|Ateljeu 212]]<ref>{{sr icon}} [http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Daj-nam-sunca-za-nove-generacije.lt.html Politika.rs: „Daj nam sunca” za nove generacije], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref>.
Bora Ćosić rodio se u Zagrebu 1932. godine od oca Luke i majke Desanke rođ. Mioković.<ref name="politika.rs">{{srp oznaka}} [http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Dorucak-kod-Mazestika.lt.html Politika.rs: Moj život: Bora Ćosić. Doručak kod Mažestika], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> Godine [[1937.]] s obitelji seli u [[Beograd]] gdje nastavlja školovanje i gdje je završio Prvu mušku gimnaziju. Upisao je, [[1950.]] godine, čistu filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje završava sve ispite, ali nije nikada diplomirao.<ref name="politika.rs"/> Surađivao je u brojnim listovima i književnim [[časopis]]ima. Godine [[1952.]] bio je urednikom lista ''Mlada kultura'' a od [[1962.]] do [[1963.]] godine surađuje u književnom časopisu ''Danas''.<ref name="politika.rs"/> U ranoj mladosti prevodio je pjesnike [[Rusija|ruskog]] [[Futurizam|futurizma]], [[Vladimir Majakovski|Majakovskog]] i [[Velimir Khlebnikov|Khlebnikova]], pisao je i filmske dijaloge<ref name="PEN">[http://www.pen.hr/festival/2006/B_Cosic-a.pdf Pen.hr: Bora Ćosić], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> a godine [[1969.]] adaptirao je tekst za prvu postavku [[mjuzikl]]a ''[[Kosa (mjuzikl)|Kosa]]'' u [[Atelje 212|Ateljeu 212]]<ref>{{srp oznaka}} [http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Daj-nam-sunca-za-nove-generacije.lt.html Politika.rs: „Daj nam sunca” za nove generacije], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref>.


==Književno stvaralaštvo==
==Književno stvaralaštvo==
Spisateljsku karijeru započinje romanom ''Kuća lopova'' iz [[1956.]] godine te zatim objavljuje knjige eseja ''Vidljivi i nevidljivi čovek'', 1962., ''Sodoma i Gomora'', 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, ''Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji'', 1969., središtenom u ratnom i poratnom Beogradu, djelu u kojem ironijskim diskursom razara sve ideološke obrasce sankrosanktne u onodobnoj [[SFRJ|Jugoslaviji]]. Ćosić je istodobno nasljednik [[Srednja Europa|srednjoeuropske]] [[proza|prozne]] tradicije intelektualiziranoga esejizma (stoga nije neobično njegovo poigravanje s formama: obavio je ''Musilov notes'', neke vrste [[hommage]] [[Robert Musil|Musilu]] u knjizi preobrazbe u kojoj je [[autor]] postao piscem iz naslova), kao i jedan od posljednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identificirao s jugoslavenskom himerom, s mješavinom elegičnosti i mučnoga propitivanja nakon njena raspada. Obje struje su se udružile u bujnim i krajnje nekonvencionalnim romanima o [[Miroslav Krleža|Krleži]], ''Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže'', 1983., i ''Doktor Krleža'', 1988., u kojima Ćosić, u kvaziautobiografskom pristupu poigravanja s identitetom i virtualnim stvarnostima, na besprijekornome hrvatskom književnom jeziku i virtuozno imitirajući Krležin stil problematizira ideološke, estetske, etičke i svjetonazorske mijene hrvatskoga autora i protimbe srednje i [[jugoistočna Europa|jugoistočne Europe]].  
Spisateljsku karijeru započinje romanom ''Kuća lopova'' iz [[1956.]] godine te zatim objavljuje knjige eseja ''Vidljivi i nevidljivi čovek'', 1962., ''Sodoma i Gomora'', 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, ''Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji'', 1969., središtenom u ratnom i poratnom Beogradu, djelu u kojem ironijskim diskursom razara sve ideološke obrasce sankrosanktne u onodobnoj [[SFRJ|Jugoslaviji]]. Ćosić je istodobno nasljednik [[Srednja Europa|srednjoeuropske]] [[proza|prozne]] tradicije intelektualiziranoga esejizma (stoga nije neobično njegovo poigravanje s formama: obavio je ''Musilov notes'', neke vrste [[hommage]] [[Robert Musil|Musilu]] u knjizi preobrazbe u kojoj je [[autor]] postao piscem iz naslova), kao i jedan od posljednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identificirao s jugoslavenskom himerom, s mješavinom elegičnosti i mučnoga propitivanja nakon njena raspada. Obje struje su se udružile u bujnim i krajnje nekonvencionalnim romanima o [[Miroslav Krleža|Krleži]], ''Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže'', 1983., i ''Doktor Krleža'', 1988., u kojima Ćosić, u kvaziautobiografskom pristupu poigravanja s identitetom i virtualnim stvarnostima, na besprijekornome hrvatskom književnom jeziku i virtuozno imitirajući Krležin stil problematizira ideološke, estetske, etičke i svjetonazorske mijene hrvatskoga autora i protimbe srednje i [[jugoistočna Europa|jugoistočne Europe]].  


[[Raspad SFRJ|Raspad Jugoslavije]] odveo je pisca u dragovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u [[Rovinj]]u i [[Berlin]]u, dok objavljuje u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]).<ref>{{sr icon}} [http://www.danas.rs/vesti/dijalog/licnost_danas_bora_cosic.46.html?news_id=146843 Danas.rs: Ličnost Danas: Bora Ćosić], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> Taj je dio njegova stvaralaštva obilježen uglavnom esejističkim uradcima, među kojima se ističu ''Dnevnik apatrida'', 1993., (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojega Ćosić izriče stavove o suvremenoj političkodruštvenoj zbilji), ''Dobra vladavina (i psihopatologija njenog svakodnjevlja)'', 1995.,  te ''Carinska deklaracija'', 2000., poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o propalim jugobalkanskim pokusima i autorovim pomiješanim osjećajima prema toj tvorevini. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj.<ref>{{sr icon}} [http://www.danas.rs/dodaci/vikend/rodjen_sam_u_zagrebu_umro_u_beogradu_zivim_u_berlinu.26.html?news_id=210959 Danas.rs: Rođen sam u Zagrebu, umro u Beogradu, živim u Berlinu], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref>  
[[Raspad SFRJ|Raspad Jugoslavije]] odveo je pisca u dragovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u [[Rovinj]]u i [[Berlin]]u, dok objavljuje u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]).<ref>{{srp oznaka}} [http://www.danas.rs/vesti/dijalog/licnost_danas_bora_cosic.46.html?news_id=146843 Danas.rs: Ličnost Danas: Bora Ćosić], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref> Taj je dio njegova stvaralaštva obilježen uglavnom esejističkim uradcima, među kojima se ističu ''Dnevnik apatrida'', 1993., (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojega Ćosić izriče stavove o suvremenoj političkodruštvenoj zbilji), ''Dobra vladavina (i psihopatologija njenog svakodnjevlja)'', 1995.,  te ''Carinska deklaracija'', 2000., poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o propalim jugobalkanskim pokusima i autorovim pomiješanim osjećajima prema toj tvorevini. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.danas.rs/dodaci/vikend/rodjen_sam_u_zagrebu_umro_u_beogradu_zivim_u_berlinu.26.html?news_id=210959 Danas.rs: Rođen sam u Zagrebu, umro u Beogradu, živim u Berlinu], preuzeto 9. lipnja 2012.</ref>  


== Nagrade ==
== Nagrade ==

Posljednja izmjena od 2. lipanj 2025. u 03:15

Bora Ćosić (Zagreb, 5. travnja 1932.) je srpski i hrvatski romanopisac, esejist i prevoditelj.

Životopis

Bora Ćosić rodio se u Zagrebu 1932. godine od oca Luke i majke Desanke rođ. Mioković.[1] Godine 1937. s obitelji seli u Beograd gdje nastavlja školovanje i gdje je završio Prvu mušku gimnaziju. Upisao je, 1950. godine, čistu filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje završava sve ispite, ali nije nikada diplomirao.[1] Surađivao je u brojnim listovima i književnim časopisima. Godine 1952. bio je urednikom lista Mlada kultura a od 1962. do 1963. godine surađuje u književnom časopisu Danas.[1] U ranoj mladosti prevodio je pjesnike ruskog futurizma, Majakovskog i Khlebnikova, pisao je i filmske dijaloge[2] a godine 1969. adaptirao je tekst za prvu postavku mjuzikla Kosa u Ateljeu 212[3].

Književno stvaralaštvo

Spisateljsku karijeru započinje romanom Kuća lopova iz 1956. godine te zatim objavljuje knjige eseja Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962., Sodoma i Gomora, 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969., središtenom u ratnom i poratnom Beogradu, djelu u kojem ironijskim diskursom razara sve ideološke obrasce sankrosanktne u onodobnoj Jugoslaviji. Ćosić je istodobno nasljednik srednjoeuropske prozne tradicije intelektualiziranoga esejizma (stoga nije neobično njegovo poigravanje s formama: obavio je Musilov notes, neke vrste hommage Musilu u knjizi preobrazbe u kojoj je autor postao piscem iz naslova), kao i jedan od posljednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identificirao s jugoslavenskom himerom, s mješavinom elegičnosti i mučnoga propitivanja nakon njena raspada. Obje struje su se udružile u bujnim i krajnje nekonvencionalnim romanima o Krleži, Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983., i Doktor Krleža, 1988., u kojima Ćosić, u kvaziautobiografskom pristupu poigravanja s identitetom i virtualnim stvarnostima, na besprijekornome hrvatskom književnom jeziku i virtuozno imitirajući Krležin stil problematizira ideološke, estetske, etičke i svjetonazorske mijene hrvatskoga autora i protimbe srednje i jugoistočne Europe.

Raspad Jugoslavije odveo je pisca u dragovoljno izgnanstvo (najčešće boravi u Rovinju i Berlinu, dok objavljuje u Hrvatskoj).[4] Taj je dio njegova stvaralaštva obilježen uglavnom esejističkim uradcima, među kojima se ističu Dnevnik apatrida, 1993., (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojega Ćosić izriče stavove o suvremenoj političkodruštvenoj zbilji), Dobra vladavina (i psihopatologija njenog svakodnjevlja), 1995., te Carinska deklaracija, 2000., poluautobiografski tekst natopljen promišljanjima o propalim jugobalkanskim pokusima i autorovim pomiješanim osjećajima prema toj tvorevini. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj.[5]

Nagrade

Djela

Nepotpun popis djela:

  • Kuća lopova, 1956.
  • Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962.
  • Sodoma i Gomora, 1963.
  • Priče o zanatima, 1966.
  • Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969.
  • Tutori, 1978.
  • Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983.
  • Doktor Krleža, 1988.
  • Dnevnik apatrida, 1993.
  • Dobra vladavina (i psihopatalogija njenog svakodnevlja), 1995.
  • Carinska deklaracija, 2000.
  • Pogled maloumnog, 2001.
  • Tkanje, 2001.
  • Nulta zemlja, 2002.
  • Irenina soba, (poezija), 2002.
  • Izgnanici, 2005.
  • Consul u Beogradu, 2007.
  • Put na Aljasku, 2008.
  • Zapadno od raja, 2009.
  • Kratko detinjstvo u Agramu, 2011.
  • Doručak kod Majestica, 2011.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 (srp.) Politika.rs: Moj život: Bora Ćosić. Doručak kod Mažestika, preuzeto 9. lipnja 2012.
  2. ↑ Pen.hr: Bora Ćosić, preuzeto 9. lipnja 2012.
  3. ↑ (srp.) Politika.rs: „Daj nam sunca” za nove generacije, preuzeto 9. lipnja 2012.
  4. ↑ (srp.) Danas.rs: Ličnost Danas: Bora Ćosić, preuzeto 9. lipnja 2012.
  5. ↑ (srp.) Danas.rs: Rođen sam u Zagrebu, umro u Beogradu, živim u Berlinu, preuzeto 9. lipnja 2012.
  6. ↑ Matica hrvatska: Književni globus: Salman Rushdie napao britanske novinare, preuzeto 9. lipnja 2012.
  7. ↑ Mvinfo.hr: Priče o zanatima, preuzeto 9. lipnja 2012.
  8. ↑ DW: "Moramo pripaziti da se ne ponove ružne stvari iz Jugoslavije", preuzeto 9. lipnja 2012.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Bora_Ćosić&oldid=595084"