More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 8: | Redak 8: | ||
Lethieullier je nakon toga putovao po Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i cijeloj Britaniji te razvio strast prema proučavanju i sakupljanju starina i fosila. Izabran je za člana [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevskog društva]] (1724.), [[Londonsko društvo antikvara|Društva antikvara]] (1725.) i člana [[Spalding Gentlemen's Society]] (1733.). Razvio je široku mrežu antikarskih i znanstvenih prijatelja i kontakata, uključujući [[Francesco de Ficoroni|Francesca Ficoronija]], [[Bernard de Montfaucon|Bernarda de Montfaucona]], [[Richard Pococke|Richarda Pocockea]], [[Andrew Ducarel|Andrewa Ducarela]], [[Franjo Mudri|Francisa Wisea]], [[Martin Folkes|Martina Folkesa]], [[Samuel Gale|Samuela Galea]], [[Richard Mead|Richarda Meada]] i [[Peter Collinson (botaničar)|Petera Collinsona]]. | Lethieullier je nakon toga putovao po Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i cijeloj Britaniji te razvio strast prema proučavanju i sakupljanju starina i fosila. Izabran je za člana [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevskog društva]] (1724.), [[Londonsko društvo antikvara|Društva antikvara]] (1725.) i člana [[Spalding Gentlemen's Society]] (1733.). Razvio je široku mrežu antikarskih i znanstvenih prijatelja i kontakata, uključujući [[Francesco de Ficoroni|Francesca Ficoronija]], [[Bernard de Montfaucon|Bernarda de Montfaucona]], [[Richard Pococke|Richarda Pocockea]], [[Andrew Ducarel|Andrewa Ducarela]], [[Franjo Mudri|Francisa Wisea]], [[Martin Folkes|Martina Folkesa]], [[Samuel Gale|Samuela Galea]], [[Richard Mead|Richarda Meada]] i [[Peter Collinson (botaničar)|Petera Collinsona]]. | ||
Napisao je brojna pisma i radove na temu antikvarstva. Nijedna nije objavljena za njegova života, ali neki su se posthumno pojavili u ''Archaeologia'' (časopisu [[Londonsko društvo antikvara|Društva antikvara]]) i drugdje. Njegovi su subjekti uključivali rimske ostatke (uključujući one u okolici [[Kuća Wanstead|Wanstead Housea]] i susjedne [[Dvorac Aldersbrook|palače Aldersbrook]]), gradinu [[Ambresbury banke|Ambresbury Banks]], svetište [[Hugh iz Lincolna|sv. Hugha]] u [[Katedrala u Lincolnu|katedrali u Lincolnu]] i tehnike datiranja [[Engleski crkveni spomenici|engleskih crkvenih spomenika]]. 1732. – 1733., Dok je živio u Parizu, napisao je prvi detaljni izvještaj o [[Tapiserija iz Bayeuxa|tapiseriji iz Bayeuxa]], koji je na kraju je objavljen 1767. godine kao dodatak ''anglo-normanskim starinama'' [[Andrew Ducarel|Andrewa Ducarela]].<ref>{{ | Napisao je brojna pisma i radove na temu antikvarstva. Nijedna nije objavljena za njegova života, ali neki su se posthumno pojavili u ''Archaeologia'' (časopisu [[Londonsko društvo antikvara|Društva antikvara]]) i drugdje. Njegovi su subjekti uključivali rimske ostatke (uključujući one u okolici [[Kuća Wanstead|Wanstead Housea]] i susjedne [[Dvorac Aldersbrook|palače Aldersbrook]]), gradinu [[Ambresbury banke|Ambresbury Banks]], svetište [[Hugh iz Lincolna|sv. Hugha]] u [[Katedrala u Lincolnu|katedrali u Lincolnu]] i tehnike datiranja [[Engleski crkveni spomenici|engleskih crkvenih spomenika]]. 1732. – 1733., Dok je živio u Parizu, napisao je prvi detaljni izvještaj o [[Tapiserija iz Bayeuxa|tapiseriji iz Bayeuxa]], koji je na kraju je objavljen 1767. godine kao dodatak ''anglo-normanskim starinama'' [[Andrew Ducarel|Andrewa Ducarela]].<ref>{{Citiranje knjige |first=Carola |last=Hicks |author-link=Carola Hicks|title=The Bayeux Tapestry: The Life Story of a Masterpiece |publisher=Chatto & Windus |place=London |year=2006 |isbn=0701174633 |page=85 }}</ref><ref>{{Citiranje knjige |first=Shirley Ann |last=Brown |title=The Bayeux Tapestry: History and Bibliography |publisher=Boydell |place=Woodbridge |year=1988 |isbn=978-0-85115-509-8 |page=[https://archive.org/details/bayeuxtapestryhi0000brow/page/48 48] |url-access=registration |url=https://archive.org/details/bayeuxtapestryhi0000brow }}</ref> | ||
Godine 1737., nakon očeve smrti, Lethieullier je naslijedio Aldersbrook i počeo uređivati teren, uključujući izgradnju pustinjaka u kojem će se smjestiti njegove zbirke. | Godine 1737., nakon očeve smrti, Lethieullier je naslijedio Aldersbrook i počeo uređivati teren, uključujući izgradnju pustinjaka u kojem će se smjestiti njegove zbirke. | ||
Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 21:13
Smart Lethieullier (3. studenoga 1701. – 27. kolovoza 1760.) bio je engleski antikvar.
Rani život i obrazovanje
Lethieullier je rođen 3. studenog 1701. u vlastelinstvu Aldersbrook, Little Ilford, Essex, u obitelji španjolsko-nizozemskog hugenota, a u Londonsu došli 1605. kao izbjeglice. Njegov djed, Sir John Lethieullier (1632./1633. – 1719.), Uspio je u trgovini, a bio je je šerif Londona 1674. – 75., i vlasnik imanja Aldersbrook (kojeg je kupio 1693.). Sin Sir Johna, također imena John (u. 1737.), oženio se Elizabeth Smart, a Smart im je bio drugi sin. Školovao se na Eton College i Trinity College, Oxford, odakle je diplomirao MA 1723.
Antikvarski interesi
Lethieullier je nakon toga putovao po Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i cijeloj Britaniji te razvio strast prema proučavanju i sakupljanju starina i fosila. Izabran je za člana Kraljevskog društva (1724.), Društva antikvara (1725.) i člana Spalding Gentlemen's Society (1733.). Razvio je široku mrežu antikarskih i znanstvenih prijatelja i kontakata, uključujući Francesca Ficoronija, Bernarda de Montfaucona, Richarda Pocockea, Andrewa Ducarela, Francisa Wisea, Martina Folkesa, Samuela Galea, Richarda Meada i Petera Collinsona.
Napisao je brojna pisma i radove na temu antikvarstva. Nijedna nije objavljena za njegova života, ali neki su se posthumno pojavili u Archaeologia (časopisu Društva antikvara) i drugdje. Njegovi su subjekti uključivali rimske ostatke (uključujući one u okolici Wanstead Housea i susjedne palače Aldersbrook), gradinu Ambresbury Banks, svetište sv. Hugha u katedrali u Lincolnu i tehnike datiranja engleskih crkvenih spomenika. 1732. – 1733., Dok je živio u Parizu, napisao je prvi detaljni izvještaj o tapiseriji iz Bayeuxa, koji je na kraju je objavljen 1767. godine kao dodatak anglo-normanskim starinama Andrewa Ducarela.[1][2]
Godine 1737., nakon očeve smrti, Lethieullier je naslijedio Aldersbrook i počeo uređivati teren, uključujući izgradnju pustinjaka u kojem će se smjestiti njegove zbirke.
Javna služba
Lethieullier je služio kao visoki šerif Essexa 1758. godine..
Smrt i pokop
Lethieullier je umro 27. kolovoza 1760. u Aldersbrooku i pokopan je u crkvi Svete Marije u Little Ilfordu.
Osobni život
Lethieullier se vjenčao s Margaret Sloper u veljači 1726. Ona je umrla 1753. godine: a u braku nisu imali djece. Njegova imanja naslijedila je njegova nećakinja Marija, kćer njegova mlađeg brata Charlesa.
Reference
Izvori
- Chown, C. H. I. (1926). "The Lethieullier Family of Aldersbrook House". Essex Review 35: 203–20
- Collinson, P. (1760). "Smart Lethieulier, Esq [Obituary"]. Gentleman's Magazine 30. https://books.google.com/books?id=uUgDAAAAMAAJ
- Ellis, L. B. (travanj 1953). "The Lethieullier Family". Proceedings of the Huguenot Society 19 (2): 60–67
- Treasure, Geoffrey (2004). "Lethieullier, Smart (1701–1760)". Oxford Dictionary of National Biography (online ed.). Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/16522. (Subscription or UK public library membership required.)