Toggle menu
243,8 tis.
110
18
642,4 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Violeta Chamorro: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)
m Zamjena teksta - '{{spa oznaka}}' u '{{špa oznaka}}'
 
Redak 32: Redak 32:


== Nagrade ==
== Nagrade ==
* [[1998.]]: [[Nagrada Luka Brajnović]].<ref>{{spa oznaka}} [http://www.unav.edu/web/facultad-de-comunicacion/premio-luka-brajnovic Premio Luka Brajnovic], Universidad de Navarra, pristupljeno 24. veljače 2017.</ref>
* [[1998.]]: [[Nagrada Luka Brajnović]].<ref>{{špa oznaka}} [http://www.unav.edu/web/facultad-de-comunicacion/premio-luka-brajnovic Premio Luka Brajnovic], Universidad de Navarra, pristupljeno 24. veljače 2017.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Posljednja izmjena od 27. svibanj 2025. u 04:55

Violeta Chamorro
Violeta Chamorro

Predsjednica Nikaragve
trajanje službe
25. travnja 1990. – 10. siječnja 1997.
Potpredsjednik   Virgilio Godoy
Julia Mena
Prethodnik Daniel Ortega
Nasljednik Arnoldo Alemán
Rođenje Rivas
18. listopada 1929.

Violeta Barrios Torres de Chamorro (Rivas, 18. listopada 1929.), predsjednica Nikaragve od 25. travnja 1990. do 10. siječnja 1997. godine. Prva je i jedina žena koja je bila predsjednik Nikaragve, a također je i prva izabrana žena predsjednik neke latinoameričke zemlje.

Životopis

Violeta Chamorro rođena je 1929. godine u bogatoj obitelji u Rivasu. Godine 1950. udaje se za Pedra Joaquína Chamorro Cardenala koji 1952. godine osniva list "La Prensa". Nakon atentata na njezinog muža Violeta preuzima vođenje novina. Nakon Nikaragvanske revolucije, njezina obitelj se podijelila na one koji podržavaju novu vlast i one koji se bore protiv nje. Njezin sin Pedro napustio je Nikaragvu kako bi se borio u proturevolucionarnim snagama, dok su drugo dvoje djece bili aktivni u sandinističkoj stranci.

Politički uspon Violete Chamorro započinje neposredno nakon atentata na njezinog muža. Tada ona nastavlja kampanju protiv Somoze i pridružuje se prvoj sandinističkoj hunti. Međutim, podnosi ostavku 1980. godine nezadovoljna političkim programom sandinista i pridružuje se proturevolucionarnim snagama poznatijim pod nazivom Kontraši. Nakon toga biva izabrana za predsjedničkog kandidata ispred Ujedinjene oporbe.

Sredinom 1990. godine, nakon skoro 10 godina građanskog rata, Violeta na predsjedničkim izborima postaje kandidat 14 stranaka koje se bore za rušenje sandinističkog režima. Na predsjedničkim izborima pobjeđuje s 55% osvojenih glasova. Razdoblje njezine vladavine proteklo je u mirovnim pregovorima kojima bi se prekinuo građanski rat. Njezin mirovni program sastojao se u demobilizaciji Kontraša kojima su pomagale SAD, kako se sandinisti ne bi imali protiv koga boriti. Kako je građanski rat potpuno uništio gospodarstvo, Chamorro je pokušala oživjeti ga, stavljajući hiperinflaciju pod kontrolu i povećavajući priljev stranih investicija kojih za vrijeme sandinista gotovo i nije bilo.

Položaj napušta 10. siječnja 1997. godine. Bila je lošeg zdravlja i imala je nekoliko operacija vezanih uz rješavanje problema s osteoporozom.[1]

Nagrade

Izvori

  1. "Surgery In U.s. Successful For Nicaraguan President" (engl.). Orlando, Florida: Orlando Sentinel. 27. kolovoza 1996.. http://articles.orlandosentinel.com/1996-08-27/news/9608261010_1_spinal-column-violeta-chamorro Pristupljeno 8. siječnja 2016. 
  2. (špa.) Premio Luka Brajnovic, Universidad de Navarra, pristupljeno 24. veljače 2017.