Matija Krajčinović: razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web) |
m bnz |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Matija Krajčinović''' ([[Jabukovac (Petrinja)|Jabukovac]] kraj [[Petrinja|Petrinje]], [[8. srpnja]] [[Znanost u 1892.|1892.]] – [[Beograd]], [[16. rujna]] [[Znanost u 1975.|1975.]]) je bio [[kemijski inženjer]], utemeljitelj nastave [[organska kemijska tehnologija|organske kemijske tehnologije]].<ref name="LZMK">{{Citiranje weba|url=http://tehnika.lzmk.hr/krajcinovic-matija/ |title=Krajčinović, Matija |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |date=12. lipnja 2019. |accessdate=17. srpnja 2019.}}</ref><ref name="HBL">{{Citiranje weba|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=10692 |title=Krajčinović, Matija |publisher=[[Hrvatski biografski leksikon]] |date=2013. |accessdate=17. srpnja 2019.}}</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 14:34
Matija Krajčinović (Jabukovac kraj Petrinje, 8. srpnja 1892. – Beograd, 16. rujna 1975.) je bio kemijski inženjer, utemeljitelj nastave organske kemijske tehnologije.[1][2]
Životopis
Diplomirao je na Kemičko-inženjerskom odjelu Tehničke visoke škole (danas poznat kao Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu 1925., gdje se zatim zaposlio kao asistent u Zavodu za organsku kemiju kod Ivana Mareka. Nakon usavršavanja u Kemijskom institutu Sveučilišta u Nancyju kod Gustavea Vavona (1926. – 1927.), doktorirao je na zagrebačkome fakultetu 1927. disertacijom 'Produkti međusobnog djelovanja hlorsulfonske kiseline i acetilhlorida kod različitih temperatura". Iste je godine preuzeo predavanja kolegija "Organska kemijska tehnologija" i "Kemija živežnih namirnica", te postao predstojnik novoosnovanoga "Zavoda za organsku kemijsku tehnologiju", koji je vodio do umirovljenja 1959. Redoviti profesor bio je od 1944. Bio je starješina Kemijsko-tehnološkog odsjeka zagrebačkog Tehničkoga fakulteta 1945. – 1948. Bio je osobito zaslužan za razvoj nastave organske kemijske tehnologije kao kemijsko-inženjerske discipline, što je potaknulo kasnije osamostaljivanje Prehrambeno-biotehnološkoga i Tekstilno-tehnološkoga fakulteta. Godine 1963. preselio se u Beograd, gdje je predavao na Prirodno-matematičkom i Tehnološkome fakultetu, a u Skoplju na Tehničkome fakultetu.
Bavio se rješavanjem široke palete tehničkih problema: oplemenjivanjem sirova sojina zrna za ljudsku hranu, ispitivanjem domaćih glina, pripravom preparata i refugitivnih sredstava protiv golubačke i maslinove mušice, ispitivanjem metoda bojenja biljnim bojama, dobivanjem tehničke celuloze iz kukuruzovine i druge. Autor je udžbenika "Tehnologija i analiza boja" (1950.), "Organska kemijska tehnologija" (1952.), "Organska kemijska tehnologija tekstilnih vlakana I" (1954.), "Tehnologija masti i ulja"' (1959.) i druge.
Izvori
Literatura
- M. Kaštelan-Macan: Vizionari kemijsko-inženjerskoga studija. Zagreb, 2004., str. 82.–96.
- M. Kaštelan-Macan: KRAJČINOVIĆ, MATIJA. Hrvatski biografski leksikon, sv. 8, 2013., str. 17–18.