More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
m Zamjena teksta - '<!--'''U(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[datoteka:Geiger counter.jpg|mini|300px|desno|[[Geiger-Müllerovo brojilo]].]] | |||
'''Umjetna radioaktivnost''' je prvi put ostvarena 1934. kad su [[Irène Joliot-Curie|I.]] i [[Frédéric Joliot-Curie|F. Joliot-Curie]] proizveli umjetni [[radionuklid]] stabilnog [[kemijski element|kemijskog elementa]]. Oni su [[nuklearna reakcija|nuklearnim reakcijama]] proizveli umjetne [[radioaktivnost|radioaktivne]] elemente. Ti umjetni radioaktivni elementi su [[izotop]]i koji imaju i vrlo kratko [[Vrijeme poluraspada|polovično vrijeme raspadanja]], i brzo prelaze u stabilne elemente. Bombardiranjem [[aluminij]]a [[Alfa-čestica|alfa-zrakama]] dobili su izotop [[fosfor]]a, koji je radioaktivan pa prelazi u [[silicij]] koji nije radioaktivan. Kod tog raspadanja pojavljuje se jedna nova čestica koja ima istu [[masa|masu]] kao [[elektron]], samo ima pozitivan [[električni naboj]], i zove se [[pozitron]]. Pozitron je prvi otkrio američki fizičar [[Carl David Anderson|C. D. Anderson]] 1932. u [[Kozmičke zrake|kozmičkim zrakama]]. | '''Umjetna radioaktivnost''' je prvi put ostvarena 1934. kad su [[Irène Joliot-Curie|I.]] i [[Frédéric Joliot-Curie|F. Joliot-Curie]] proizveli umjetni [[radionuklid]] stabilnog [[kemijski element|kemijskog elementa]]. Oni su [[nuklearna reakcija|nuklearnim reakcijama]] proizveli umjetne [[radioaktivnost|radioaktivne]] elemente. Ti umjetni radioaktivni elementi su [[izotop]]i koji imaju i vrlo kratko [[Vrijeme poluraspada|polovično vrijeme raspadanja]], i brzo prelaze u stabilne elemente. Bombardiranjem [[aluminij]]a [[Alfa-čestica|alfa-zrakama]] dobili su izotop [[fosfor]]a, koji je radioaktivan pa prelazi u [[silicij]] koji nije radioaktivan. Kod tog raspadanja pojavljuje se jedna nova čestica koja ima istu [[masa|masu]] kao [[elektron]], samo ima pozitivan [[električni naboj]], i zove se [[pozitron]]. Pozitron je prvi otkrio američki fizičar [[Carl David Anderson|C. D. Anderson]] 1932. u [[Kozmičke zrake|kozmičkim zrakama]]. | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 07:14
Umjetna radioaktivnost je prvi put ostvarena 1934. kad su I. i F. Joliot-Curie proizveli umjetni radionuklid stabilnog kemijskog elementa. Oni su nuklearnim reakcijama proizveli umjetne radioaktivne elemente. Ti umjetni radioaktivni elementi su izotopi koji imaju i vrlo kratko polovično vrijeme raspadanja, i brzo prelaze u stabilne elemente. Bombardiranjem aluminija alfa-zrakama dobili su izotop fosfora, koji je radioaktivan pa prelazi u silicij koji nije radioaktivan. Kod tog raspadanja pojavljuje se jedna nova čestica koja ima istu masu kao elektron, samo ima pozitivan električni naboj, i zove se pozitron. Pozitron je prvi otkrio američki fizičar C. D. Anderson 1932. u kozmičkim zrakama.
Umjetni radioaktivni elementi imaju veliku primjenu u medicini i tehnici, u raznim granama privrede, a osim toga su mnogo jeftiniji od prirodnih radioaktivnih elemenata. Pomoću takvih elemenata može se pratiti tok nekog tehnološkog procesa jer se put radioaktivnog elementa u takvom procesu može točno kontrolirati pomoću Geiger-Müllerovog brojila. [1]
Radioaktivne jezgre mogu se dobiti bombardiranjem stabilnih jezgara protonima, alfa-česticama, neutronima i tako dalje, a najprikladniji su neutroni zato što nemaju električnoga naboja pa ne moraju imati veliku kinetičku energiju kako bi prodrli u atomske jezgre. Danas kao glavni izvor umjetnih radioaktivnih elemenata služe nuklearni reaktori i akceleratori čestica. Tijekom Drugog svjetskog rata i poslije toga razvijano je nuklearno oružje, a radioaktivnost razarajuće djeluje na ljude i sve žive organizme, zagađuje materijalne tvorevine, zemljište i zrak. [2]
Primjeri umjetne radioaktivnosti
Sljedeća tablica daje približne prosječne vrijednosti umjetne radioaktivnosti:
| Izvor radijacije | Svijet [3] | SAD [4] | Japan [5] | Napomene |
|---|---|---|---|---|
| Medicinski izvor | 0,60 | 3,00 | 2,30 | svjetski prikaz isključuje radioterapiju; u SAD podaci su uglavnom za računalnu tomografiju i nuklearnu medicinu. |
| Potrošačke stavke | – | 0,13 | cigarete, putovanje zrakoplovom, građevinski materijali i tako dalje | |
| Atmosfersko testiranje nuklearnog oružja | 0,005 | – | 0,01 | vrhunac od 0,11 mSv u 1963. i od tada opada; najveće vrijednosti blizu mjesta ispitivanja |
| Izlaganje na radnom mjestu | 0,005 | 0,005 | 0,01 | svjetski prosjek je za radnike samo 0,7 mSv, uglavnom zbog radona u rudnicima.
Za SAD vrijednosti su za medicinsko i zrakoplovno osoblje.[4] |
| Černobilska katastrofa | 0,002 | – | 0,01 | vrhunac od 0.04 mSv u 1986. i od tada opada; najveće vrijednosti blizu mjesta nesreće |
| Nuklearni gorivni ciklus | 0,0002 | 0,001 | do 0,02 mSv u blizini mjesta dobivanja sirovina za nuklearno gorivo; isključuje izlaganje osoblja | |
| Ostalo | – | 0,003 | Industrija, osiguranje, nuklearna istraživanja | |
| Ukupno | 0,61 | 3,14 | 2,33 |
Izvori
- ↑ Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.
- ↑ radioaktivnost, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
- ↑ 4,0 4,1 Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
- ↑ Ministry of Education, Culture, Sports, Science, and Technology of Japan "Radiation in environment" retrieved 2011-6-29