Toggle menu
243,8 tis.
110
18
641,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Iperit: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m brisanje nepotrebnog teksta
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Iperit'''-->[[Datoteka:Sulfur-mustard-3D-balls.png|mini|desno|Molekulski ustroj iperita]]
[[Datoteka:Sulfur-mustard-3D-balls.png|mini|desno|Molekulski ustroj iperita]]
[[Datoteka:Blister-arm.jpg|mini|desno|Plikovi na koži uzrokovani iperitom]]
[[Datoteka:Blister-arm.jpg|mini|desno|Plikovi na koži uzrokovani iperitom]]
'''Iperit''', nazvan prema flamanskom gradu [[Ypres]]u, službenog imena '''diklordietil-sulfid''', bojni otrov plikavac, žućkasta uljevita tekućina visokog [[ledište|ledišta]] (oko 14°C) i [[vrelište|vrelišta]] (od 216-218°C) koja se ne miješa s [[voda|vodom]], ali se brzo razara oksidativnim sredstvima poput klornog vapna i hipermangana. Osim što uzrokuje stvaranje plikova na [[koža|koži]], iperit je težak stanični otrov koji oštećuje [[kapilare]].
'''Iperit''', nazvan prema flamanskom gradu [[Ypres]]u, službenog imena '''diklordietil-sulfid''', bojni otrov plikavac, žućkasta uljevita tekućina visokog [[ledište|ledišta]] (oko 14°C) i [[vrelište|vrelišta]] (od 216-218°C) koja se ne miješa s [[voda|vodom]], ali se brzo razara oksidativnim sredstvima poput klornog vapna i hipermangana. Osim što uzrokuje stvaranje plikova na [[koža|koži]], iperit je težak stanični otrov koji oštećuje [[kapilare]].

Posljednja izmjena od 9. ožujak 2022. u 05:52

Molekulski ustroj iperita
Plikovi na koži uzrokovani iperitom

Iperit, nazvan prema flamanskom gradu Ypresu, službenog imena diklordietil-sulfid, bojni otrov plikavac, žućkasta uljevita tekućina visokog ledišta (oko 14°C) i vrelišta (od 216-218°C) koja se ne miješa s vodom, ali se brzo razara oksidativnim sredstvima poput klornog vapna i hipermangana. Osim što uzrokuje stvaranje plikova na koži, iperit je težak stanični otrov koji oštećuje kapilare.

Upotrebom u bitkama za flamanski grad Ypres 1917. godine u Prvom svjetskom ratu započeo je novi oblik modernog ratovanja i razvijanje novih vrsta bojnih otrova koji su doveli do suvremenog kemijskog i biološkog oružja. Iperit je korišten i u Talijanskoj invaziji na Abesiniju, Drugom japansko-kineskom ratu te Iračko-iranskom ratu. Međunarodnom Konvencijom o kemijskom oružju iz 1993. sumporni iperiti (skupina bojnih otrova) zabranjeni su te se ne smiju upotrebljavati kao kemijsko oružje. Unatoč zabrani, u svojoj okupaciji Bliskog istoka upotrebljavala ga je Islamska Država

Nakon Prvog svjetskog rata pokusno se upotrebljavao radi dokazivanja sposobnosti potiskivanja hematopoeze, stvaranja krvnih stanica. Sposobnost usporavanja i otežavanja hematopoeze dokazana je nakon obdukcije i autopsije tijela 75 vojnika preminulih od začepljavanja ili oštećivanja kapilara. Ubrzo se odustalo od njegove primjene u medicini, nakon što liječenje Hodgkinsonove bolesti i leukemije azotnim iperitom nije dalo zadovoljavajući ishod.

Vanjske poveznice