Serge Baudo: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)
 
Redak 22: Redak 22:
'''Serge Baudo''' ([[Marseille]], [[16. srpnja]] [[1927.]]) [[francuska|francuski]] je [[skladatelj]] i [[dirigent]], sin [[oboa|oboista]] Étienna Bauda i nećak [[violončelo|violončelista]] Paula Torteliera.
'''Serge Baudo''' ([[Marseille]], [[16. srpnja]] [[1927.]]) [[francuska|francuski]] je [[skladatelj]] i [[dirigent]], sin [[oboa|oboista]] Étienna Bauda i nećak [[violončelo|violončelista]] Paula Torteliera.


Baudo je dirigentsku karijeru započeo u Simfonijskom orkestru Radija Nice, gdje je dirigirao od [[1959.]] do [[1962.]] Nakon toga bio je privremeni umjetnički voditelj Praške opere do [[1965.]] godine. Pisao je i [[filmska glazba|filmsku glazbu]] za dva [[dokumentarni film|dokumentarna filma]] [[Jacques-Yves Cousteau|Jacquesa-Yvesa Cousteaua]]: [[1964.]] je napisao i uglazbio glazbu za film ''Svijet bez sunca''<ref>{{eng oznaka}} {{cite news | url=http://movies.nytimes.com/movie/review?_r=2&res=9B04E7D91E3BE13ABC4B51DFB467838F679EDE& | title=Movie Review: World Without Sun (1964) (Movie of Undersea Study at Cinema II) | publisher=[[The New York Times]] | author=Bosley Crowther | date=23. prosinca 1964. | accessdate=21. veljače 2010.}}</ref>, a [[1976.]] za film ''Voyage au bout du monde'' (Costeauov film o četveromjesečnoj ekspediciji na [[Antarktika|Antarktiku]]). Dirigirao je na svjetskoj premijeri opere ''Andrea del Sarto''  Jeana-Yvesa Daniela-Lesura u [[Marseille|Marseillu]], u [[siječanj|siječnju]] [[1969.]]<ref>{{eng oznaka}} {{cite journal | url=http://www.jstor.org/stable/966282 | last=Thomson | first=Andrew | title=Daniel-Lesur: The Athenian of Paris | journal=The Musical Times | volume=132 | issue=1781 | pages=str. 333.–336. |date=srpanj 1991. | accessdate=21. veljače 2010.}}</ref> U [[srpanj|srpnju]] [[1970.]] dirigirao na premijeri skladbe ''Tout un monde lointain...'' za [[violončelo]] i [[orkestar]] francuskog skladatelja Henrija Dutilleuxa u izvedbi violončelista [[Mstislav Rostropovič|Mstislava Rostropoviča]] i orkestra  Orchestre de Paris na Festivalu  d'Aix-en-Provence.
Baudo je dirigentsku karijeru započeo u Simfonijskom orkestru Radija Nice, gdje je dirigirao od [[1959.]] do [[1962.]] Nakon toga bio je privremeni umjetnički voditelj Praške opere do [[1965.]] godine. Pisao je i [[filmska glazba|filmsku glazbu]] za dva [[dokumentarni film|dokumentarna filma]] [[Jacques-Yves Cousteau|Jacquesa-Yvesa Cousteaua]]: [[1964.]] je napisao i uglazbio glazbu za film ''Svijet bez sunca''<ref>{{eng oznaka}} {{Citiranje novina | url=http://movies.nytimes.com/movie/review?_r=2&res=9B04E7D91E3BE13ABC4B51DFB467838F679EDE& | title=Movie Review: World Without Sun (1964) (Movie of Undersea Study at Cinema II) | publisher=[[The New York Times]] | author=Bosley Crowther | date=23. prosinca 1964. | accessdate=21. veljače 2010.}}</ref>, a [[1976.]] za film ''Voyage au bout du monde'' (Costeauov film o četveromjesečnoj ekspediciji na [[Antarktika|Antarktiku]]). Dirigirao je na svjetskoj premijeri opere ''Andrea del Sarto''  Jeana-Yvesa Daniela-Lesura u [[Marseille|Marseillu]], u [[siječanj|siječnju]] [[1969.]]<ref>{{eng oznaka}} {{cite journal | url=http://www.jstor.org/stable/966282 | last=Thomson | first=Andrew | title=Daniel-Lesur: The Athenian of Paris | journal=The Musical Times | volume=132 | issue=1781 | pages=str. 333.–336. |date=srpanj 1991. | accessdate=21. veljače 2010.}}</ref> U [[srpanj|srpnju]] [[1970.]] dirigirao na premijeri skladbe ''Tout un monde lointain...'' za [[violončelo]] i [[orkestar]] francuskog skladatelja Henrija Dutilleuxa u izvedbi violončelista [[Mstislav Rostropovič|Mstislava Rostropoviča]] i orkestra  Orchestre de Paris na Festivalu  d'Aix-en-Provence.


Nakon sklaadteljskog anažmana i nekoliko premijera postaje šef dirigent Filharmonijskog orkestra Rhône-Alpes, a kasnije i Nacionalnog orkestra u Lyonu, kojim je dirigirao od [[1971.]] do [[1987.]] Tijekom vremena provedenog u [[Lyon]]u, osnovao je [[festival]] klasične glazbe ''Berlioz Festival'' [[1979.]] godine.<ref>{{eng oznaka}} Macdonald, Hugh, ''Reports: Lyons'', ''The Musical Times'', 1980., '''121''' (1653); str. 724.</ref>  
Nakon sklaadteljskog anažmana i nekoliko premijera postaje šef dirigent Filharmonijskog orkestra Rhône-Alpes, a kasnije i Nacionalnog orkestra u Lyonu, kojim je dirigirao od [[1971.]] do [[1987.]] Tijekom vremena provedenog u [[Lyon]]u, osnovao je [[festival]] klasične glazbe ''Berlioz Festival'' [[1979.]] godine.<ref>{{eng oznaka}} Macdonald, Hugh, ''Reports: Lyons'', ''The Musical Times'', 1980., '''121''' (1653); str. 724.</ref>  

Posljednja izmjena od 6. prosinac 2021. u 05:50

Serge Baudo
Rođen/a16. srpnja 1927.
Datoteka:Flag of France.svg Marseille, Francuska
Žanr/oviklasična glazba
filmska glazba
opera
Zanimanjedirigent, skladatelj
AngažmanPraški simfonijski orkestar
Orchestre de Paris
Orchestra della Svizzera Italiana
Češka filharmonija

Serge Baudo (Marseille, 16. srpnja 1927.) francuski je skladatelj i dirigent, sin oboista Étienna Bauda i nećak violončelista Paula Torteliera.

Baudo je dirigentsku karijeru započeo u Simfonijskom orkestru Radija Nice, gdje je dirigirao od 1959. do 1962. Nakon toga bio je privremeni umjetnički voditelj Praške opere do 1965. godine. Pisao je i filmsku glazbu za dva dokumentarna filma Jacquesa-Yvesa Cousteaua: 1964. je napisao i uglazbio glazbu za film Svijet bez sunca[1], a 1976. za film Voyage au bout du monde (Costeauov film o četveromjesečnoj ekspediciji na Antarktiku). Dirigirao je na svjetskoj premijeri opere Andrea del Sarto Jeana-Yvesa Daniela-Lesura u Marseillu, u siječnju 1969.[2] U srpnju 1970. dirigirao na premijeri skladbe Tout un monde lointain... za violončelo i orkestar francuskog skladatelja Henrija Dutilleuxa u izvedbi violončelista Mstislava Rostropoviča i orkestra Orchestre de Paris na Festivalu d'Aix-en-Provence.

Nakon sklaadteljskog anažmana i nekoliko premijera postaje šef dirigent Filharmonijskog orkestra Rhône-Alpes, a kasnije i Nacionalnog orkestra u Lyonu, kojim je dirigirao od 1971. do 1987. Tijekom vremena provedenog u Lyonu, osnovao je festival klasične glazbe Berlioz Festival 1979. godine.[3]

Osim u Lyonu, bio je šef dirigent Orchestra della Svizzera Italiana od 1997. do 2000. i Praškog simfonijskog orkestra od 2001. do 2006.. Sa Češkom filharmonijom je snimio nekoliko simfonija Arthura Honeggera.

Izvori

  1. ↑ (eng.)
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi news
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi news
  2. ↑ (eng.)
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi journal
  3. ↑ (eng.) Macdonald, Hugh, Reports: Lyons, The Musical Times, 1980., 121 (1653); str. 724.

Vanjske poveznice

Prethodnik: Šefovi dirigenti Praškog simfonijskog orkestra
Serge Baudo (2001. – 2006.) 		Nasljednik:
Gaetano Delogu (1995. – 1998.) Jiří Kout (2006. – 2013.)
v •  • u
Dirigenti Praškog simfonijskog orkestra
Čehoslovačka
Václav Smetáček (1942. - 1972.) • Ladislav Slovák (1972. - 1976.) • Jindřich Rohan (1976. – 1977.) • Jiří Bělohlávek (1977. – 1989.) • Petr Altrichter (1990. - 1992.)
Češka
Martin Turnovský (1992. - 1995.) • Gaetano Delogu (1995. – 1998.) • Serge Baudo (2001. - 2006.) • Jiří Kout (2006. – 2013.) • Muhai Tang (2013. - 2014.) • Pietari Inkinen (2014. - u službi)
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Serge_Baudo&oldid=363695"