Wienova aproksimacija: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Wi(.*)'''-->' u '' |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[File:RWP-comparison.svg|thumb|300px|Usporedba Wienovog zakona razdiobe s [[Rayleigh–Jeansov zakon|Rayleigh-Jeansovim zakonom]] i [[Planckov zakon|Planckovim zakonom]], za tijelo [[temperatura|temperature]] 8 mK.]] | |||
'''Wienova aproksimacija''' (ponegdje nazvana [[Wienov zakon]] ili Wienova razdioba) je zakon [[fizika|fizike]] koji se koristi za opis [[spektar|spektra]] [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]] (često nazivano funkcija [[crno tijelo|crnog tijela]]). Zakon je prvi izveo [[Wilhelm Wien]] [[1896.]] godine.<ref name="Wien1897"> | '''Wienova aproksimacija''' (ponegdje nazvana [[Wienov zakon]] ili Wienova razdioba) je zakon [[fizika|fizike]] koji se koristi za opis [[spektar|spektra]] [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]] (često nazivano funkcija [[crno tijelo|crnog tijela]]). Zakon je prvi izveo [[Wilhelm Wien]] [[1896.]] godine.<ref name="Wien1897"> | ||
{{cite journal | {{cite journal | ||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
|ref=harv | |ref=harv | ||
}}</ref><ref name="MehraRechenberg1982" > | }}</ref><ref name="MehraRechenberg1982" > | ||
{{ | {{Citiranje knjige | ||
|last1=Mehra |first1=J. | |last1=Mehra |first1=J. | ||
|last2=Rechenberg |first2=H. | |last2=Rechenberg |first2=H. | ||
| Redak 21: | Redak 21: | ||
|ref=harv | |ref=harv | ||
}}</ref><ref name="bowleysanchez1999"> | }}</ref><ref name="bowleysanchez1999"> | ||
{{ | {{Citiranje knjige | ||
|last1=Bowley |first1=R. | |last1=Bowley |first1=R. | ||
|last2=Sánchez |first2=M. | |last2=Sánchez |first2=M. | ||
Posljednja izmjena od 29. lipanj 2025. u 10:54
Wienova aproksimacija (ponegdje nazvana Wienov zakon ili Wienova razdioba) je zakon fizike koji se koristi za opis spektra toplinskog zračenja (često nazivano funkcija crnog tijela). Zakon je prvi izveo Wilhelm Wien 1896. godine.[1][2][3] Prema Wienu, valna duljina koja odgovara maksimumu izračene energije (λm) obrnuto je srazmjerna apsolutnoj temperaturi[4]
Jednadžba dobro opisuje kratkovalni dio spektra (visoka frekvencija) toplinskog zračenja s objekata, ali zakazuje kad treba objasniti podatke dobivene pokusima za zračenje dugih valova (niska frekvencija).[3] Wienova aproksimacija nije uspjela riješiti problem ultraljubičaste katastrofe, kao ni Rayleigh-Jeansov zakon nekoliko godina poslije, nego tek Max Planck svojim zakonom.[4]
Vidi
Izvori
- ↑
• Nepoznat parametar:
ref
• Nepoznat parametar:issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametarseriesnije dopušten u klasijournal - ↑
• Nepoznat parametar:
last1
• Nepoznat parametar:at
• Nepoznat parametar:ref
• Nepoznat parametar:first1 - ↑ 3,0 3,1
• Nepoznat parametar:
last1
• Nepoznat parametar:first1
• Nepoznat parametar:ref - ↑ 4,0 4,1 Sorić, Ivica; Kvantna priroda svjetlosti, Kemijsko – tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu